Rič za jubav

Ljubavne pjesme Mikija Bratanića svjedoče o nekim prošlim zagrljajima i sadašnjim sretnim, i manje sretnim ljubavnim trenutcima. Iako je pjesnik svjestan da /Potrošene sve su riči / ča su jubav opivali/, ispisuje zbirku ljubavne čežnje, boli za dalekom ljubavlju, svijesti o promašenosti i smislu života u ljubavi i bez nje.

U maniri starih poeta u Mikijevim se stihovima javljaju motivi jabuke, roze rumene, bilih pasiju, podignutih djevojačkih skutova i uzavrelih mladenačkih žudnji.

A kad san je jo popipa
Kako da je zaigrala
Uzdahnula zatresla se
I u ruci mi ostala

(Jabuka)

Baš kao i u narodnoj pjesmi, ali i u trubadurskoj poeziji vile kolo igraju, a u mahnitoj strasti glava mladića pada u krilo voljenoj.
U drugim, pak, suvremenošću obojenim pjesmama, ljubav je svakodnevna, obična u jednom trenu tiha i tajanstvena, sretna, u drugom zaogrnuta šutnjom, mučaljiva i mučna lišena idile života udvoje.Pjesnički subjekt preuzima na sebe i ulogu žene nastojeći sagledati oba kraja ljubavne niti.

Mučimo dok jimo
I skupa ležimo
Mučimo kad zaspimo
I u son ne dohodimo
………….
Razgovora ni
U kamari sve zamuklo
Svak napose spi

(Sve zamuklo)

Uz tu dvojnost javlja se i dvojnost jezika.

Pjesnik se okušava na vrbanjskoj (i splitskoj) čakavštini te na standardu. Još se uvijek premišlja kojin jazikon… Neke su njegove čakavske slike dojmljivije, jezik prirodniji, iako se i u tim pjesmama javljaju već potrošeni motivi kao što je motiv kapetana koji ostavlja dragu u ljubavnoj neizvjesnosti, u praznoj postelji punoj čekanja, neobljubljenu.
I dok u pjesmama po starinsku metrika šesterca, osmerca ili deseterca odgovara tematsko-idejnom sloju, u pjesmama u kojima je riječ o ljubavi suvremena čovjeka, ali još uvijek pisanim na čakavskom idiomu, vezanost stihom i rimom slabi riječ čija se snaga gubi u formi.Od pjesama na standardu u kraćim se formama ostvaruje jači izričaj još jednom potvrđujući da je manje više.
U lirskim minijaturama, uglavnom trolistima, pjesnik oslobođen od okova vezanog stiha iskreno progovara o mirisima, dodirima, žudnjama i dvojbama Ljubavi. / Vrhovi prstiju/Govore/Što jezik ne smije.

Marina Čapalija

„Pjesme pune otočke čežnje i nježnosti.

Stihovi koji bude žive slike i melodije“.

 Meri Cetinić

Rič za jubav, poput  škrinje je bisera hrvatskog jezičnog izričaja, što sjaje raznolikošću.

I premda im riječi različito zvuče, njihove poruke ljubavi, osjećaja i ljudske topline,

razumljive su na svim obalama.

Ksenija Prohaska

Zbirka prelipih pisama, od kojih bi se sigurno neke dale i uglazbit,

praćene divnim slikama Ana Marije diraju naša klapska srca…

Ženska klapa Klapa Ardura

“Ono što klapa donosi melodijoznom pjesmom to je u ovoj zbirci pretočeno na bijeli papir, prikaz života oslikan svim nijansama čuvstava koje ljubav može pobuditi u čovjeku, pjesniku, ženi, suprugu i ocu. Iskreno, blisko, svevremenski.”

Ženska klapa Mucigote

Pjesma, čakavština i poezija.. naša su česta i nepresušna tema, muza i ljubav. Nije teško biti zaljubljen u Hvar i melodiju njegova dijalekta, ali je teško ljubav prema istom prenijeti na nekog kome to nije blisko.. Mikiju to savršeno uspijeva.. On upija svim osjetilima život, vonj, kamik i gdje god čitali njegove pjesme “zavonjo ti For u rukami”. Svojim zbirkama potpomaže i san da dijalekt još dugo živi.. Ove pjesme navode da se prisjetiš svih svojih prošlih ljubavi i strasti.

Ženska klapa Ventula

Detalji