Miki Bratanić

Diskografija

Miki Bratanić je producent i nakladnik tri nosača zvuka "Obredi Velike sedmice i procesija Za križen",
"Kroz Godinu-Kroz godine" i "Kralju u kojemu sve živi". Ukupno 116 napjeva. Nominacija za Porina.

Diskografija

Pučko pjevanje u župi Svetog Duha u Vrbanju na Hvaru
Autor; Miki Bratanić

Moli i Radi ! To je bio moto Svetog Benedikta koji se usadio u živote vrbanjskih težaka, odredio stilove življenja i postao njihova filozofija.Oni koji su imali sluha, molitvu su slavili pjevajući svojim kršnim i postojanim glasom, kojim su odzvanjale stare kamene crkve.

Sveti je Augustin pak kazao; „Tko pjeva dvostruko moli“, pa se za vrbanjske težake, pjevače, može uistinu reći, da su se u svojim životima naradili i namolili, vjerujemo dovoljno da zasluže vječnu čast i slavu.Zapravo časteći i slaveći čitavog svog života Boga i njegove plodove, sigurno su zavrijedili da budu trajno upisani u svetu knjigu.

Svoje pjevačko znanje nesebično su prenosili na nove generacije i tako im ostavljali u nasljedstvo neprocjenjivo nematerijalno blago.Desetljećima i stoljećima to se blago brižno čuvalo i danas sa ponosom možemo pokazati svijetu svoju bogatu riznicu.

Raznolikost melodija onih liturgijskih i paraliturgijkih fascinira, interpretacija koja ne zahtjeva intonaciju oduševljava, a snaga glasova pjevača u slušaču budi poštovanje.

Novo doba koje sa sobom donosi šarenilo medijskog sadržaja, ipak baca sjenu na tradicionalne vrijednosti, što zajedno sa smanjivanjem populacije sela rezultira sve težim održavanjem pjevačkog fundusa.

Stoga je bilo nužno pristupiti projektu očuvanja pjevane ostavštine u vidu snimanja na suvremene medije, kako bi se u izvornom obliku moglo makar pasivno reproducirati nekim nadolazećim generacijama.

Tako su pučki pjevači iz Vrbanja na Hvaru ili po domaću „Varbonski kantaduri“ snimili ukupno tri nosača zvuka:

„Obredi Velike Sedmice i Procesija Za Križen „ sa 26 napjeva svetog trodnevlja u Velikoj Srijedi, Velikom Četvrtku i Velikom Petku.

„Kroz godinu – Kroz godine“ dvostruki CD sa 71 napjevom iz ostatka građanske godine

„Kralju kojemu sve živi“ sa 19 odabranih i posebno snimljenih napjeva iz fundusa prethodnog dvostrukog nosača zvuka

Ukupno 116 napjeva sakupljeno je tako i pohranjeno u zbirci koja će zauvijek svjedočiti jednom vremenu, ljudima, tradiciji i vjeri.

“Obredi velike sedmice i procesija Za križen” (Pučki pjevači iz Vrbanja na Hvaru – producenti Ante Dorić i Miki Bratanić – vlastita naklada 2005.)

Pogledaj video

“Kroz godinu – Kroz godine” (Pučki pjevači iz Vrbanja na Hvaru – producenti Ante Dorić i Miki Bratanić – vlastita naklada 2008.)

Pogledaj video

“Kralju kojemu sve živi” (Pučki pjevači iz Vrbanja na Hvaru – producenti Ante Dorić i Miki Bratanić – vlastita naklada 2008, nominiran za diskografsku nagradu Porin u kategoriji “Najbolji album duhovne glazbe”)

Pogledajte video s dodjele nagrada

Pogledaj video

Predgovori

OBREDI VELIKE SEDMICE I PROCESIJA ZA KRIŽEN
BOGOSLUŽJE UTKANO U KULTURU – Trodnevno pasionsko pjevanje u Vrbanju

Poznato je jezično počelo izričaja kulta (=bogoslužja) i kulture(=stvaranje, olikovljenje i njegovanje čovjekova duhovnoga i materjalnoga stvaralaštva).Nerijetko se- nadasve u drevnim civilizacijama- oboje stvaralo s bogoslužjem i oko bogoslužja, no u nastavku povijesti stvari su sve naglašenije hodale čas u bližoj međusobnoj povezanosti, čas odvajajući se , pa i udaljavajući se od protimbe jednog s drugim.U pasionskom pjevanju u Vrbanju na otoku Hvaru, kao i na čitavom otoku, te dakako, i na širem našem priobalju i otocima- od Srednjega se vijeka na ovamo odvijalo osebujno tkanje, odnosno sljubljivanje kulta(bogoslužja) i duhovne kulture.Pri tomu mislimo na čudesnu bogatu krščansku pasionsku baštinu- nadasve u mediteranskom krščanskom krugu-koja po čitavoj Europi i kod nas svjedoči o ljepoti tog povezivanja.Stvaralo se je tkanje od vjerničke duše i od materjalnih sakralnih znakova i simbola, te na dojmljiv i dirljiv način od glasovnoga oblikovanja biblijskih i drevnih liturgijskih tekstova u Velikom tjednu.Pored grada Hvara, Staroga grada,Vrboske i Jelse i Vrbanj se ističe prožetošću tih «dvaju» izraza, naime kulta i kulture.No, za razliku od četiri spomenuta hvarska gradića-po njihovoj urbanoj slici i povijesno-umjetničkoj baštini svima doista priliči ime grada- Vrbanj je izrazito poljodjelsko mjesto.Baš kao takvo sačuvalo je baštinu spomenutog tkanja na vlastiti način, te bi se moglo kazati da je pučko pasionsko pjevanje u Vrbanju tradicijski sačuvanije, u određenom smislu izvornije.

Ljepoti i dojmljivosti takvoga tkanja već se stoljećima dive stanovnici- u pravilu vjernici katolici-otoka Hvara, ali i mnogi drugi,jer je zapaženo da se na tomu otoku ponajbolje sačuvalo, dapače da je ostalo živo to pasionsko tkanje.Zato su naši etnolozi i muzikolozi s pravom posjećivali pažnju tom duhovnom bogatstvu na otoku Hvaru, počevši od marnoga sakupljača pučkih običaja s kraja 19. st. A,I.Carića, te glazbenika i muzikologa B.Sokola, između dva svijetska rata, do živućeg glazbenika i tonskog snimatelja Ljube Stipišića, da navedem samo najvažnije.Spomenutima se sada pridružuje i gospodin Miki Bratanić, koji je ne samo zaljubljenik u vrbanjsku (i hvarsku) pasionsku baštinu, nego je i njen marni njegovatelj i, evo, zauzeti snimatelj i objavljivač.Među poznatim nam, dakle, sakupljačima i snimateljima pasionskih napjeva otoka Hvara, ovaj je izbor Bratanićevih pučkih napjeva posebno vrijedan.M.Bratanić se je dobro odlučio da prezentira samo jedan uzorak, naime pasionsko bogoslužje(liturgijsko i pučko) triju završnih dana Velikoga tjedna samo u jednom mjestu, tj. u Vrbanju.Zato je u izabranoj zbirci cjelovit.Uz to, ovaj tonski zapis –pored već objavljenih i snimljenih- nosi napjeve koji još nigdje nisu objavljeni.Zato nam ovaj nosač zvuka dolazi kao dragocjeni glasovni zapis pasionskih sadržaja.Pred nama su, evo, napjevi koji više nisu u repertoaru crkvenih pučkih pjevača.Tom gubljenju je, nažalost, uvelike doprinjela krivo protumačena liturgijska obnova Velikog tjedna prema normama Drugoga vatikanskoga sabora, u kojoj je došlo- kako nam je poznato- do značajnih tekstovnih promjena.No, taj gubitak, skoro do zaborava, još više se je dogodio u naletu novih nekritički vrednovanih pjesama i popjevki.Voditelji župnih zborova nakon Drugog vatikanskog sabora- nerijetko tek priučeni u glazbi, a ne pravi glazbenici- podcjenili su višestoljetnu vrijednost pučkih kantadura i nisu znali vrednovati glazbeno bogatstvo «staroga».Dakako, sve što je staro nije nužno i vrijedno- nerijetko nalazimo i na manje vrijedne, pa i na nevrijedne baštinjene tragove- ali o hvarskoj se pasionskoj baštini- da se poslužimo evanđeoskim riječnikom- utemeljeno može kazati :»Valja staro»(usp.Lk.5,39).U tome stoji i vrijednost ovoga tonskog zapisa.Dvadeset i šest napjeva- koliko ih nosi ovaj iznimno vrijedan CD-prva je cijelovita zbirka pasionskih napjeva iz jedne hvarske župe.

Pri tome je dolično spomenuti da je dugogodišnji vrbanjski župnik- i sam odličan pjevač –don Branimir Marinović, imao duboki osjećaj za očuvanje i vrednovanje svekolike glazbene i druge kulturne baštine.Posebna je pak vrijednost ovog CD-a što on donosi ne samo psalme s antifonama,proročke i evanđeoske ulomke koji i danas-prema obnovljenom bogoslužju Velikog tjedna-ulaze u sadržaj bogoslužnih slavlja, nego doslovce i sve bogoslužne sadržaje doista velikih i svetih dana Velikog tjedna, koji su nekoć bili dio bogoslužja, a koji do danas nisu prispjeli na neki nosač zvuka.U Bratanićevoj zbirci imamo i sačuvanu arhaičnost svega obrađenoga događanja, i, dakako, stari liturgijski jezik kakvoga je s osjećajem za «staro» znao izreći bibličar i prevodilac Svetoga pisma, franjevac o.Petar Vlašić.Taj bibličar je nadasve znao ostvariti suodnos između jezika kulta i jezične kulture u našemu kulturnom krugu.Iz svega, na ovom nosaču zvuka imamo etno-muzikološki zapis iz kojega se zorno vidi sljubljenost kulta(bogoslužja) i jedne lokalne kulture.Ovaj CD istinski obogaćuje fond naše pasionske baštine, te valja izreći zadovoljstvo uz objavljivanje ovako visoko kvalitetnog nosača zvuka

U Zadru

Siječanj 2005

Fra Bernardin Škunca

KRALJU KOJEMU SVE ŽIVI
VJERNIČKA DUHOVNOST I ETNO KULTURA U VRBANJU

Istinski zaljubljenik u ljepotu bogoslužnog pjevanja, Miki Bratanić, obdaruje nas još jednim posebno vrijednim ‘nosačem’ zvuka. Ali, pravi nosač ovih zvukova su crkveni pjevači u Vrbanju, a Miki Bratanić je poneseni prenositelj te vrijedne bogoslužne baštine na CD. Imamo, dakle, izvorne nositelje bogoslužnog ‘zvuka’. To su pjevači crkve Svetog Duha u Vrbanju na Hvaru, ali to su i svi katolički vjernici koji sudjeluju u crkvenom bogoslužju i pučkim pobožnostima u toj drevnoj župi otoka Hvara. Barem dvije crte spomenutih nositelja crkvenog pjevanja valja zapaziti. To su: vjernička kultura (čitaj: hrana) duše i duhovna etno-kultura jednog lokaliteta, malog po broju stanovnika, velikom po duhovnim silnicama, naime Vrbanja. Čini mi se da te dvije vrijednosti tvore uspješni rezultat Bratanićevog CD. Miki Bratanić se ugodno osjeća u tim dvjema vrijednostima. On polazi – očito je! – od prve, ali je duboko srastao i s drugom.

Znakovito je da je M. Bratanić naslovio svoj CD snažnim liturgijskim naslovom: Kralju kojemu sve živi! U toj sintagmi M. Bratanić sabire bogoslužne vjerničke sadržaje koje bismo utemeljeno mogli nazvati Kristo-centričnima. Je li riječ o pjesmama ili pjevanim tekstovima koje Bratanić uzima iz službenog bogoslužja Crkve (primjerice: O jezici hvale dajte, Homilija svetoga Grgura pape, Gospodine, smiluj se, Svet, svet, Jaganče Božji) ili iz baštine pučkih pobožnosti (primjerice: Po znamenju svetoga križa, Divnoj dakle, Roko naš sveti), sve su usmjere prema Kristu. M. Bratanić je uvjeren da je ta duhovna hrana odnjegovala vjernike Vrbanja u višestoljetnom hodu.

Važno je uočiti da je Bratanićev izbor – motreći CD pobliže – istaknuto pasionski, poput sličnog na otoku Hvaru i u ovom obalnom dijelu Hrvatske. Tako dolazimo u samu jezgru sadržaja, koji se može sažeti u izraz: Krist je Kralj svega po križu. Muka i smrt stapaju se u pobjedu Kralja s križem. Svekoliku poruku te tajne vjere najbolje od svih ponuđenih pjesama i tekstova izriče himan što ga Bratanić donosi pod br. 2: O jezici hvale dajte/ Tajni Tijela slavnoga/ I krv svetu opjevajte/ Cijenu roda ljudskoga/ Koju Kralj u smrtnoj boli/ Da otkupi svijet, proli. U tom duhovno-teološkom sadržaju nalazi se smisao poruke čitavog Bratanićevog CD, i u njemu se u potpunosti opravdava smisao veoma dobro izabranog naslova CD (Kralju kojemu sve živi). M. Bratanić, iako nije teolog po struci, kao da je osjetio da prevaga Kristove pobjede nad zlom i patnjom – što u jasnoći pokazuje službena bogoslužje Crkve, više nego pučke pobožnosti – dolazi po križu, po Kalvariji, što vodi prema uskrsnuću. Stoga je i sretan izbor slikovnih ilustracija što rese Bratanićev CD. Te ilustracije očituju slavu Kristova križa i ponos kršćana koji idu za njim. U ovako složenom obrascu CD dobro se uočava skladan spoj kršćanske pučke pobožnosti s izvornim evanđeoskim poimanjem života i smrti, patnje i boli, životnog poslanja i vječnoga cilja ljudske sudbine, što je pučka pobožnost satkala pretežito prema bogoslužju Crkve.

Druga uočljiva vrijednost ovog CD stoji u sabranoj etno kulturi jednoga kršćanskog lokaliteta, u ovom slučaju župe Vrbanj. Bratanić spada u etno-istražitelje tih duhovnih vrijednosti, jer ovaj CD nije Bratanićev prvijenac. Vješto se nosi s programom koji je postavio za cilj, izvrsno spaja elemente i uklapa ih u cjelinu. Svojim darom i marom Bratanić je ušao u metodologiju etno-kulture. Zapisa sadržaja i tonski snimci na ovom CD pružaju doživljaj dobro urađenog posla. M. Bratanić bilježi višestoljetne sadržaje i tonove. To čini strpljivo i tankoćutno, zato i veoma uspješno. Prenošenje kulturalnih sadržaja od roditelja na djecu, od očeva na sinove, od starih kantadura na mlađe, Bratanić pažljivo hvata, i preko svojih CD čini ‘zauvijek spašenima’. Tako obavljen posao sada postaje dostupan ne samo znatiželjnim slušateljima njegovih CD, nego i dobro sređena ‘građa’ za etnologe. Na temelju ovakvih sadržajnih i tonskih zapisa etnolozi mogu otkriti kako se spajanje duhovnih/bogoslužnih sadržaja tako duboko stapa s kulturalnim identitetom određenog kraja i lokaliteta, da u dušama vjernika postaje ‘jedno’. Takav posao može, dakako, biti koristan i teolozima i sociolozima za njihovo promišljanje o odnosu vjere i pučke religioznosti, što je tema s kojom se doista mnogi bave. U drugim zemljama znatno više nego kod nas, nažalost.

Konačno, vrijedi još istaknuti da ovakvo poimanje vrijednosti baštinjene religioznosti hvali i Učiteljstvo katoličke Crkve, koje daje podršku «onim pobožnostima koje vjerni narod u nekim krajevima obavlja dirljivim žarom i čistoćom nakane» (Ivan Pavao II., Catechesi tradendae, 54).

fra Bernardin Škunca

Osvrt – Kralju kojemu sve živi – Đurđa Otržan