Articles by: Dalibor

Kanota u konobi

U subotu 18. listopada 2025. godine u konobi obitelji Bratanić u Vrbanju na otoku Hvaru predstavljen je novi projekt Faroskih kantadura pod nazivom “Pisme kroz štajune – Štajuni kroz pismu” u večeri simbolično nazvanoj “Kanota”.

To je nastavak aktivnosti ove vrijedne i kvalitetne pjevačke skupine iz Starog Grada u njegovanju pjevane tradicije i baštine, kako one sakralne tako i one svjetovne.

Projekt “Pisme kroz štajune – Štajuni kroz pismu” predstavlja glazbeno scenski nastup u kojem Faroski kantaduri izvode tradicionalne pučke napjeve koje su se generacijama izvodile unutar crkvene liturgijske godine, ali i one pučke klapske napjeve koji su se izvodili tijekom građanske godine.

To je svojevrsna simbioza pjevane baštine, koju izvode obični domaći ljudi u svom svakodnevnom životu, a koja se u današnjem modernom tehnološki opterećenom vremenu polako stavlja na marginu, premda takvoj baštini tamo nije mjesto.

Faroski kantaduri trude se maksimalno osvjestiti javnost o potrebi poštovanja onog što imamo i što smo dobili u nasljeđe.

Tek malobrojni su toga svjesni, što se moglo vidjeti i po posjećenosti ovom lijepom koncertu.

A napjevi koji se izvode u sklopu ovog projekta neprocjenjivi i svakom uhu ugodni za slušanje, pogotovo u moćnoj izvedbi kantadura iz Starog Grada.

Projekt “Pisme kroz štajune – Štajuni kroz pismu” sadrži i kratki dokumentarni film koji prati vokalni nastup Faroskih kantadura, pa je time on posebno zanimljiv za daljnja uprizorenja publici u Hrvatskoj i u svijetu.

Posebna vrijednost ovog projekta je uključivanje mladih koji prihvaćaju baštinu svojih očeva i ponosno je izvode.

Na ovom projektu odabrani su i izvode se napjevi iz svih godišnjih doba ili štajuna, simbolično počevši od zime, proljeća, ljeta i jeseni, a u kojima se isprepliću vremena Božića, Uskrsa, ali i karnevala i jematve.
U ovoj večeri u izvornom ambijentu težačke konobe Faroski kantaduri otpjevali su neke od napjeva poput: „Kolenda svijetemu Mikuli”, „O prislavna”, „Kad se Bog čovik učini”, kolendu od Vodokaršća „Kad se Isus ditić u Betlem porodi”, „O propeti – Puče moj”, „Tebe Boga hvalimo”, „Serenada Mandini”, „Kućo previsoka”, „Bugarite i pojte” „Pisma sv. Antuoniju”, ”Da si od srebra”, „ Ju te san se zajubio”, a za kraj su podigli čaše i zapjevali “Starogrojsku zdravicu”:

“Dignimo čaše sad svi, voljene da pozdravimo.

Veselo nek sad je sve što diše pod krovom ovim… Živili”

Pohvalu za rad zaslužuju svi članovi ove pjevačke skupine, a posebno njihovi umjetnički i organizacijski voditelji Jakša Vranjican i Ante Stančić koji ulažu velike napore kako bi se ovo naše vrijedno baštinsko blago izvodilo i promoviralo na jednom uistinu vrhunskom nivou.

Izreka kaže: „Lakše je razumjeti jedan narod slušajući njegovu muziku, nego učeći njegov jezik” pa je za vjerovati kako će Faroski kantaduri omogućiti i olakšati mnogima da nas razumiju i upoznaju.

A na nama ja da upoznamo sami sebe i da razumijemo što smo to sve lijepog dobili u nasljeđe od naših predaka

I da shvatimo kako se imamo čime pohvaliti.

Atmosferu s večeri “Kanota” u konobi možete pogledati u galeriji fotografija koje je snimio fotograf Mladen Mišo Šćerbe:

 

 

Vjenčanje u Kanadi

Ovog smo ljeta skratili naš godišnji odmor na Hvaru. Nije bilo lako komprimirati sva ona druženja u samo dva tjedna, ali ta žrtva nije bila uzaludna. Pred nama su bila još dva tjedna godišnjeg odmora koja smo rezervirali za putovanje u Kanadu i vjenčanje Gabriele i Mattea.

Matteo je sin mog kuma Tonča s kojim smo uvijek bili posebno vezani, pa smo znali kako će ta dva tjedna biti pirovanje u pravom smislu, ne samo na dan vjenčanja.

Nakon vrlo ugodnog leta preo Atlantika, Jasna i ja smo sletjeli u Vancouver.

Dočekao nas je kum s njegovim tradicionalnim osmjehom koji zrači akcijom.

Kufere nismo ni raspakirali jer već ujutro letimo za Calgary. Tamo će biti vjenčanje jer je Gabriela od tamo, njeni roditelji žive tamo, njena kuća je tamo, pa je red po običaju otići po mladu tamo odakle je.

U Calgariju je kum rezervirao jednu veliku kuću u kojoj je bila reprezentacija s otoka Hvara, nas desetak, svi željni jedno drugoga, uz pun frižider hrane i pića, trenirali smo i spremali se za tu važnu životnu utakmicu.

Calgary nas je ugodno iznenadio mnogo čime posebno čistoćom i lijepim centrom u kojem su kafići i restorani bili puni svaki dan, kao kod nas.

A onda je došao dan vjenčanja.

Već u 10:00 autobus je bio pred našom kućom i mi smo s hrvatskim barjakom krenuli prema kući mlade. Tamburaši su bili već zagrijani, a i mi s njima.

U zraku je bila neka posebno lijepa prijateljska, emocijama nabijena atmosfera, u kojoj smo se svi grlili i zajedno pjevali. I mi hvarani smo se brzo uklopili u tu dragu atmosferu, premda većinu uzvanika nikad prije nismo upoznali.

Svi smo bili kao jedan.

I tako smo u tom zajedništvu isprosili mladu i svi zajedno krenuli u crkvu po blagoslov.

U hrvatskoj župi Majke Božje Bistričke Gabriela i Matteo jedan drugom su rekli DA.

A onda je sve bilo nekako lakše, opuštenije, neposrednije.

Olakšanje, opuštenje i veća razina neposrednosti podignuti su na još veću razinu kada smo se domogli šanka u predivno uređenom kanadsko hrvatskom domu u kojem je bila pripremljena zabava.

A zabava je bila ona prava. Jedan mali narod kao što je naš hrvatski u ovakvim trenucima pokazuje svu svoju raznolikost i raskoš.

Jer tu su na jednom mjestu Hrvati pripadnici svih regija iz Hrvatske ali i iz Bosne i Hercegovine koji svi imaju nešto svoje za pokazati. I svi imaju nešto lijepo i dobro, naravno.

Nadamo se da smo mi dalmatinci pokazali ono najbolje od nas.

Uostalom trenirali smo i pripremali smo se.

I ovim putem čestitamo mladencima Gabrieli i Matteu, ali i roditeljima, Filki i Tonču, te Mariji i Borisu i svoj njihovoj rodbini i prijateljima.

Bila je to zabava i druženje za pamćenje.

Mnogi su rekli da je to bilo najbolje vjenčanje u njihovom životu.

I je.

I sutradan smo se okupili na istom mjestu kako bi zajedno ručali. Preciznije okupili smo se svi mi koji smo u Calgary došli sa strane. A bilo je tu ljudi od svuda, najviše iz Vancouvera, naravno.

Premda smo grla potrošili prošle noći, ipak smo našli snage zapjevati i taj dan. Neka se pamti.

A onda nakon slavlja, ne dođu noći duge, kako kaže stara pjesma, nego dođu dugi dani.

Kum Tonči počastio nas je dvodnevnim putovanjem automobilom do Vancouvera.

To je bilo nezaboravno iskustvo.

Dva dana divote.

Oduševili su nas kanadski nacionali parkovi poput Banfa i tamošnja jezera poput Louise i Moraine i predivan pogled na Rocky Mountain.

Ipak mene je osobno najviše oduševilo iskustvo putovanja dolinom uz jezero Okanagan, koja je po svemu identična dolini Nape u Kalifoniji.

Raj na zemlji.

Bogatsvo voća poput bresaka, jagoda, jabuka, ali posebno bogatstvo vinograda.

Nevjerojatan broj vinarija. Čudo.

Kanada je u našim očima uvijek bila snijeg, led, šume, planine. medvjedi, lososi i hokej na ledu.

A onda smo sjeli na ručak u mjesto Osoyos u kojem je bilo 39 stupnjeva. Onih naših stupnjeva celzijusovih.

Ljudi se oko nas kupaju i voze gondole po jezeru.

Kao da smo negdje na padinama Hvara ili Brača ili Pelješca.

Vrativši se u Vancouver puni dojmova nastavili smo istu shemu kao i u Calgariju. U jednoj kući nas desetak.

Domaćini Filka i Tonči učinili su sve da budemo u istom dobrom svadbenom ritmu.

I mi smo ga održavali.

Našem druženju pridružio bi se dragi barba Pere Beritić, umirovljeni ribar koji nikad ne miruje i koji bi nam donosio losose, one svježe ili one dimljene koje love i pripremaju njegovi prijatelji indijanci s kojima je cijeli život radio.

Barba Pere je enciklopedija povijesti, pa s njim sati cure kao i ono vino koje je kum otvarao…

Tako je bilo svaki dan dva tjedna.

I tako su curila naša druga dva tjedna godišnjeg odmora.

Preživjeli smo prelazak preko visećeg mosta u parku Capilano i za to dobili certifikat.

Umočili smo noge u Pacifik.

Obišli smo olimpijski Vhistler.

Osjetili čar ribarskog mjesta Steveston u kojem su svi naši ribari u Vancouveru, pa tako i kum Tonči započeli svoj put.

Bili smo zadnji dan na misi u našoj crkvi s našim ljudima.

I onda smo se vratili u Hrvatsku.

Zahvalni smo našim domaćinima Filki i Tonču na dvotjednom čašćenju kakvog ćemo pamtiti cijeli život.

A mladencima Gabrieli i Matteu želimo puno zdravlja i sreće u njihovom zajedničkom životu.

Neka ih ozračje kakvo smo imali na ovom njihovom predivnom vjenčanju prati kroz sve dane.

 

Profesionalne fotografije koje su snimili Renata i Korado Pericic (Renkor) a koje dočaravaju kako nam je bilo na vjenčanju možete pogledati na internet stranici autora na ovoj poveznici:

https://www.renkor.ca/blog/gabi-matteo-wedding

A mali dio onih naših amaterskih fotografija koje smo snimali ova dva nezaboravna tjedna pogledajte u ovoj foto galeriji:

 

 

ČA u konobi 2025

Večer čakavske poezije naslovljena “ČA u konobi” održana 11. listopada 2025. godine u konobi obitelji Bratanić nastavak je održavanja tradicije okupljanja uz čakavsku rič pod naslovom “ČA”, a koju je utemeljio pokojni maestro Ljubo Stipišić Delmata.

ČA u konobi” ove je godine ugostila dvije šarmantne pjesnikinje Katarinu Makjanić i Vanu Kovačić koje su svojim stihovima već ostavile trag među našom publikom.

U toploj atmosferi konobe ispunjene ljudima željnih tople riči imale su priliku predstaviti sebe i svoj rad, a koji zapravo i nije rad već životno zadovoljstvo, kako i sam ističu.

A to zadovoljstvo prenijelo se i na slušatelje koji su pljeskom pozdravili svaki njihov recital.

Neke od njihovih pjesama dobile su i glazbenu podlogu pa se mogu čuti u izvedbi naših poznatih klapa, što im daje jednu novu dimenziju života.

Njihov nastup pratila je klapa Pharia koja je pjesmom začinila ovu divnu večer.

Djelić atmosfere možete doživjeti ovdje u foto galeriji.