Jučer danas sutra
Vlak za budućnost
Na balkanskom rendgenu samo je sjena hrvatske kičme
Kralješke raznose genetski indoktrinirani beskičmenjaci
Melju ih u medijskom žrvnju i prahom pune glave naroda
Smiču se izdanci četveroreda i grane osjećaja za svoje
Lome se ogledala povijesti na kojima su obrisi njihovi
Metu se kosti što ih zemlja povraća na očigled svijeta
Vriju prikrivene strasti iz bordela gospođice od tri pedlja
Okupljaju se mušterije s triperima zajedničkih genoma
Rastu novi plodovi sa bulevara generacija krivog srastanja
Grade se nova virtualna odlagališta izmišljenih zločina
U radnim akcijama nabacuju se grijesi na lice Hrvatske
Sirotanovići traže veće lopate za probijanje vlastitih normi
Na peronu povijesti narod se ukrcava u vlak za budućnost
Nema šina na obzoru pruge ni putokaza, a para već zviždi
Crvene marame mašu i karanfili odbora za ispraćaj u sjeni
U sjeni mrtvih sjena
Slušam i gledam;
Preljevaju se korita licemjerja
S lijeve i desne strane
Natapaju polja neznanja naroda
Bitno postane nebitno
Nebitno bitno
Silna briga za tuđe
Bezdušnost za svoje
Prekrivena istina vapi
Istaknute laži viču
Povijest se ponavlja
Repete do povraćanja
Zaludu je sve
Ne vrijedi ništa
Stalno negdje putujemo
K nečim težimo
Za sve je drugi kriv
Pogotovo desno
Neznanje je napredak
Znanje nazadnost
Ljubav za svoje prezir
Mržnja svojeg hvala
Žao mi je jadnih ljudi
Zaslužili su život
Umoran sam od nabrajanja
Ima još mnogo toga
Slušam i gledam
Oko sebe
Tu
U sjeni mrtvih sjena
Šume ukradene mladosti
U sjeni krošnja šuma spava mladost ukradena
Njezine snove prekriva lišće na lišću uvelo
U kori stabla urezane molitve anđelu čuvaru
Posljednji pozdravi majci i želje voljenoj dragoj
Na kamenu znamen križa i ime s godinom rođenja
Davno uvela ruža i buket poljskog cvijeća
Samo je naizgled tišina jer i vjetar u granama sluša
Zemlju što žalosno priča nedosanjane snove duša
A kad sunce odnese sjene i otare rosne suze
Vjetar će dignuti lišće odvest ga u druge šume
I tamo se pričaju priče nad humkom što krije snove
Ukradene mladosti rane skrite od povijesti nove
Put od križa
U pete drugega gledadu
Pognutu glovu dole daržidu
Mučidu i potribu po sebi činidu
Po putu savura noge kida
Prašina žedna kupi kor
Izmučeno tilo ostavije slida
Napožono svako na svoj por
Osušila se justa ni suza teć ne more
Bože pogledaj nas i rec morel bit gore
Tila naša rike nosidu
I prezovne ih jame jidu
Zbondu puta kupidi rosu
Kad ‘kako’ zaklani zaspidu
Posijano po zemji mlodo naše sime
Duboko zakopono da nikad već ne nikne
Sve ča je ostalo ča se ni zakopalo
Do danas je somo pontilo i mučalo
Teški friži u očiman njima su ostali
I rane na duši ča su sve pasali
U kloncu
Izbliđena napaćena
kroz godišća priparćena
Sitna mola nagrišpona
izranjena izfrižona
Provukuje se kroza klonac
kako zečić jedon moli
Stenje bidna izmorena
obroz non je vas u boli
A po bondah svega klonca
bisni pasi se stivojedu
Zubi su in sline puni
dok režidu i lajedu
A u kloncu sve je škuro
sunce nikud ni probilo
Gavranih je jato velo cilo
nebo pripokrilo
U takoven škuren kloncu
vanpiri su se raskotili
Karvi karvi svi bidu se
njezine napit itili
Al in smeta križić moli
na parsiman ča non visi
U ručici ča ga stiska
molo dite njon na sisi
Sakrije ga ona jadna
skuten svojin rakamonin
Pokrije i puk svoj moli
sa pensiron nestimonin
Gavrani non suknje kjuju
pasi bisni skute žeru
Pomalo se sva švojoje
pasovajuć kroz tu gveru
Vanpiri su tad apena
oči svoje izvoltali
Kad križi su se svega puka
ispod skutih ukozali
Po slidu
Durnji zemja od kopitih
Vrije voda u koritih
Iz daleka oblak čorni
Sa konjima vilu goni
Priko poja širokega
I potoka dubokega
Pasi skviču sve po slidu
Išću kor čarnjenu blidu
Tiradu ih gospodori
I nezna se koje gori
Teško tilu ča ga snojde
Kad ga čorni oblak nojde
U škuro ga obavije
I pasiman ostavije
Nakraj poja klonac tisni
Skviču žešće pasi bisni
Sad si naša sad si naša
Stisnut ćete naša gaša
Svu ćemo te mi satart
Greba ti se neće znat
Istina
Duboke jame kopali
istinu kako bi zakopali
U zemji čornon judi karvavih ruk
U utrobi glodnon
nagledali se čovičjih muk
Dubje kopali dubje
Grubo pensali grubje
Istinu dole utornuli
Dobro jamu zagornuli
Sa dušon svojon istinu inverugali
Kako bi se osigurali
Da istina nikad ne izojde
Do ušijuh drugih ne dojde
Da nebidu drugi znali
Da su dušu za veruge baratali
Ma je duša u zemji infrulala
I istinu molala da vonka izojde
Oči i uši nojde
A tila bez duše veruge nove kuju
Bizere navukuju
U foje se uvukuju
I truju truju truju druge
Kuju kuju kuju veruge
