Rič za jubav

Ljubavne pjesme Mikija Bratanića svjedoče o nekim prošlim zagrljajima i sadašnjim sretnim, i manje sretnim ljubavnim trenutcima. Iako je pjesnik svjestan da /Potrošene sve su riči / ča su jubav opivali/, ispisuje zbirku ljubavne čežnje, boli za dalekom ljubavlju, svijesti o promašenosti i smislu života u ljubavi i bez nje.

U maniri starih poeta u Mikijevim se stihovima javljaju motivi jabuke, roze rumene, bilih pasiju, podignutih djevojačkih skutova i uzavrelih mladenačkih žudnji.

A kad san je jo popipa
Kako da je zaigrala
Uzdahnula zatresla se
I u ruci mi ostala

(Jabuka)

Baš kao i u narodnoj pjesmi, ali i u trubadurskoj poeziji vile kolo igraju, a u mahnitoj strasti glava mladića pada u krilo voljenoj.
U drugim, pak, suvremenošću obojenim pjesmama, ljubav je svakodnevna, obična u jednom trenu tiha i tajanstvena, sretna, u drugom zaogrnuta šutnjom, mučaljiva i mučna lišena idile života udvoje.Pjesnički subjekt preuzima na sebe i ulogu žene nastojeći sagledati oba kraja ljubavne niti.

Mučimo dok jimo
I skupa ležimo
Mučimo kad zaspimo
I u son ne dohodimo
………….
Razgovora ni
U kamari sve zamuklo
Svak napose spi

(Sve zamuklo)

Uz tu dvojnost javlja se i dvojnost jezika.

Pjesnik se okušava na vrbanjskoj (i splitskoj) čakavštini te na standardu. Još se uvijek premišlja kojin jazikon… Neke su njegove čakavske slike dojmljivije, jezik prirodniji, iako se i u tim pjesmama javljaju već potrošeni motivi kao što je motiv kapetana koji ostavlja dragu u ljubavnoj neizvjesnosti, u praznoj postelji punoj čekanja, neobljubljenu.
I dok u pjesmama po starinsku metrika šesterca, osmerca ili deseterca odgovara tematsko-idejnom sloju, u pjesmama u kojima je riječ o ljubavi suvremena čovjeka, ali još uvijek pisanim na čakavskom idiomu, vezanost stihom i rimom slabi riječ čija se snaga gubi u formi.Od pjesama na standardu u kraćim se formama ostvaruje jači izričaj još jednom potvrđujući da je manje više.
U lirskim minijaturama, uglavnom trolistima, pjesnik oslobođen od okova vezanog stiha iskreno progovara o mirisima, dodirima, žudnjama i dvojbama Ljubavi. / Vrhovi prstiju/Govore/Što jezik ne smije.

Marina Čapalija

 

„Pjesme pune otočke čežnje i nježnosti.

Stihovi koji bude žive slike i melodije“.

 Meri Cetinić

 

Rič za jubav, poput  škrinje je bisera hrvatskog jezičnog izričaja, što sjaje raznolikošću.

I premda im riječi različito zvuče, njihove poruke ljubavi, osjećaja i ljudske topline,

razumljive su na svim obalama.

Ksenija Prohaska

 

Zbirka prelipih pisama, od kojih bi se sigurno neke dale i uglazbit,

praćene divnim slikama Ana Marije diraju naša klapska srca…

Ženska klapa Klapa Ardura

 

“Ono što klapa donosi melodijoznom pjesmom to je u ovoj zbirci pretočeno na bijeli papir, prikaz života oslikan svim nijansama čuvstava koje ljubav može pobuditi u čovjeku, pjesniku, ženi, suprugu i ocu. Iskreno, blisko, svevremenski.”

Ženska klapa Mucigote

 

Pjesma, čakavština i poezija.. naša su česta i nepresušna tema, muza i ljubav. Nije teško biti zaljubljen u Hvar i melodiju njegova dijalekta, ali je teško ljubav prema istom prenijeti na nekog kome to nije blisko.. Mikiju to savršeno uspijeva.. On upija svim osjetilima život, vonj, kamik i gdje god čitali njegove pjesme “zavonjo ti For u rukami”. Svojim zbirkama potpomaže i san da dijalekt još dugo živi.. Ove pjesme navode da se prisjetiš svih svojih prošlih ljubavi i strasti.

Ženska klapa Ventula

 

O knjizi
Autor Miki Bratanić
Jezik Hrvatski
Godina 2010
Izdavač Naklada Bošković

Detalji

Jabuku san jo zagriza
A tukat je ni vajalo
Jer resla je na stablima
Sa grisima u žilima

Oči su mi se zasjale
Kad san vidi je rumenu
Kad mi se je nasmijala
Iza lišća ukozala

A kad san je jo popipa
Kako da je zaigrala
Uzdahnula zatresla se
I u ruci mi ostala

Tebi ovu pismu pišen
I gledan te kako spiš
Sve pribiren riči zo te
Dok spokojno ti ležiš
Na posteji opružena
Tila nan se dotukaju
I provjedu jedno s drugin
Kako da se kortejaju

Vrota si mi rastvorila
I dvore mi ukozala
Koltrine mi raširila
I u vartal me intrala
Da bi vidi rascvatenu
Lipu rozu svu rumenu

Potrošene sve su riči
Ča su jubav opivali
Ma još moram naći koju
Za opivat jubav tvoju
Pritresa sam sve škafete
Kredence i ormarune
Al san rič za jubav tvoju
Naša u svom portafoju
Uza tvoju sliku smišnu
Ča si mi je prvu dala
Stoje kano golubice
Slike naše drage dice

Na gvanćeri meni si otkrila dušu
Sve friže njene moga san vidit
U njima užežene jubavi tvoje
Ča su već davno postale tuje

Vrime nije učinilo svoje
Susreti svaki nategnu rane
Projdu ka svitlo pa se izgube
U očima još in ista zvizda sija

A ja sam samo tija kupit vrime
Ča ga je bura nosila niz arbu
Držat te za ruku taknit ti usne
U drugome svitu tebi neko bit