Otok u plamenu
Ova vrlo zanimljiva knjiga ima tri tematske okosnice:
– paljenje mjesta Vrbanj i Dol, te granatiranje Vrboske od strane talijanskih fašista 3. siječnja 1943. i velika humanitarna kriza koja je nastala u tom trenutku;
– osnivanje “Odbora za prikupljanje pomoći postradalima na otoku Hvaru” u Zagrebu, koji je pokrenuo najveću humanitarnu pomoć u povijesti otoka Hvara;
– potpuna deportacija Sućurja, ali i stanovnika drugih mjesta koje su njemački nacisti zarobili i poslali na prisilan rad u Slavoniju.
Najvrjednija komponenta knjige zasigurno je objavljena sačuvana dokumentacija o radu “Odbora za prikupljanje pomoći postradalima na otoku Hvaru” iz koje se vidi ozbiljnost humanitarne krize, ali i veličina humanitarne pomoći koja je pomagala kako stradalima od fašističkog, tako i stradalima od nacističkog terora.
Ne postoji mjesto na otoku Hvaru koje nije na neki način uključeno u ovu veliku otočnu priču.
Gotovo iz svakoga mjesta Nijemci su zarobili mještane, a oni su se kasnije pismeno obraćali “Odboru” za pomoć, s molbama za osnovne životne potrepštine. Svi ti zahtjevi poimenično su sačuvani.
Sačuvane su i sve financijske uplate pojedinaca i institucija. Tako među ostalima postoji uplata grada Vukovara koji se priključio pomoći otoku Hvaru.
Iz pisama župnika, ali i iz zapisa drugih sudionika, razvidno je koliko je ljudima teško bilo u tim trenucima kada su doslovno ostali bez ičega, te koliku su štetu pretrpjeli, ako se to uopće može izmjeriti.
Autor u knjizi prikazuje i ulogu jugoslavenske komunističke komponente kako u samim događanjima tako i u kasnijoj percepciji javnosti o zbivanjima i sudionicima tih zbivanja.
Zanimljivo je kako se o ovim događajima u hvarskoj javnosti nije nikad govorilo, a ovo je prva knjiga koja samostalno obrađuje tu tematiku.
Vrbanj nije nikada ni na koji način obilježavao 3. siječnja, dan najveće tragedije u povijesti mjesta. To je slično kao da Vukovar ne obilježava 18. studenoga, dodaje autor Miki Bratanić nakon uložena mnogo truda i vremena kako bi na temelju dokumentacije uobličio ovu vrlo vrijednu priču – priču koja će obogatiti poznavanje naše vlastite povijesti i života naših predaka.
Potporu tiskanju ove knjige dale su se sve jedinice lokalne hvarske samouprave, općine Jelsa i Sućuraj, gradovi Stari Grad i Hvar, te Splitsko-dalmatinska županija.
FOTOGRAFIJE: Vilma Vodanović
| O knjizi | |
|---|---|
| Autor | Miki Bratanić | Jezik | Hrvatski | Godina | 2021 | Izdavač | Vlastita naknada |
Detalji
Čovjeku je svojstveno da se radije prisjeća lijepih događanja iz svoje prošlosti. Ona druga, koja su negativna i ružna, učestalo se zaboravljaju, potiskuju na marginu ili pak prešućuju. Međutim, sveukupnost ljudske prošlosti poput korijena nalazi se u temelju sadašnjosti i budućnosti, pa time bezuvjetno obilježava svijet u kojem živimo. Knjiga koja se nalazi pred vama ima za cilj rasvijetliti jedan negativni događaj koji je obilježio prošlost otoka Hvara, točnije njegova središnjeg dijela (mjesta Dola, Vrbanja i Vrboske) tijekom Drugog svjetskog rata. Taj događaj je paljenje Dola i Vrbanja, kao i granatiranje Vrboske 3. siječnja 1943. od strane talijanskih fašista. Sigurno je u pitanju najstrašniji događaj koji je obilježio ova mjesta tijekom pamteće povijesti. Počinjena materijalna šteta u Vrbanju i Dolu nije samo imala za cilj ostavljanje ljudi u neimaštini i siromaštvu, već je bilo u pitanju kolektivno zastrašivanje koje ostavlja dugotrajnije i štetnije posljedice. Svakako, to je jedno od obilježja talijanskog fašizma, ali i svakog drugog oblika totalitarističkog sustava, uključujući i komunistički koji se posebno manifestira u zadnjim godinama rata i poraću na prostoru bivše Jugoslavije.
Kao odgovor na humanitarni vapaj s Hvara u Zagrebu je organiziran Odbor za pomoć postradalima na otoku Hvaru koji je imao za cilj prikupljanje humanitarne pomoći kako bi se olakšao težak položaj ne samo stanovnika nastradalih mjesta, već cjelokupnog otoka u ratnim okolnostima. Zahvaljujući sačuvanoj dokumentaciji koja se donosi na stranicama ove knjige moguće je rekonstruirati kako je tekla inicijativa za prikupljanje i dostavljanje pomoći nastradalima. Isto tako, moguće je uočiti koja vrsta materijalne pomoći je bila prikupljana i kako se ona distribuirala na otoku i šire. Posebno vrijedan dio dokumentacije su popisi izbjeglica koji su se s otoka Hvara transportirali i smještali po različitim mjestima kopnene Hrvatske, ponajviše u Slavoniji. Dokumenti nam otkrivaju pomoć poznatih i nepoznatih dobročinitelja koji su uplaćivali svoja sredstva Odboru kako bi se olakšao život nastradalih Hvarana. Međutim, činjenica je da ni stradanje pa ni prikupljanje pomoći ne može proći bez podijeljenosti pa se, u ratnim okolnostima, sve može žigosati kao neprijateljski čin, pogotovo kad na drugoj strani Narodnooslobodilački odbori pokušavaju zauzeti prostor vlasti i nametnuti se kao legalni organi civilnog upravljanja.
Negdje na sjecištu ovih ideja nalazi se odgovor na pitanje zašto je tako malo poznato o paljenju Vrbanja i Dola, kao i organiziranju Odbora za pomoć postradalima na otoku Hvaru koji je djelovao iz Zagreba. Autor ove knjige, Miki Bratanić, uspješno rekonstruira tijek talijanskih aktivnosti 3. siječnja 1943. na osnovu dostupnih dokumenata ali i kroz razgovore sa svojim mještanima, pa i članovima obitelji. Na taj način je istražena (dokumentirana) povijest spojena s individualnim sjećanjima, pa je autor satkao novu, upotpunjenu i zaokruženu sliku ovih nesretnih događanja. Pored dostupne dokumentacije i fotografija, u knjigu su uključeni književni i slikarski radovi koji daju sveobuhvatnu vizuru ove teme. Premda Miki Bratanić nije po obrazovanju povjesničar, u radu je vidljiva visoka razina stručnosti kao i, njemu svojstven, individualni pristup, u kojem nije skriven ni emotivni afekt autora.U potpunosti je prirodno da svi ne dijele isto mišljenje s pojedinim iznesenim stavovima autora na stranicama ove knjige, no svi su obavezni poštivati iznesene činjenice kao i sjećanje na sve koji su nastradali. Ovim radom Miki Bratanić pokušava sakupiti dosad nepoznati „fragment povijesti“ kao doprinos „velikoj slagalici“, sve iz razloga „kako bi se mogla stvoriti jasnija slika naše stvarnosti“. Štoviše, slaganjem stručnog istraživanja i osobnog ulaganja u temu dobiven je skladan odnos predstavljene problematike koja će sigurno izazvati iznimno zanimanje javnosti, a možda otvoriti i neka nova pitanja. Činjenica je da se hrvatska znanstvena historiografija još nije uhvatila u koštac s brojim temama iz razdoblja Drugog svjetskog rata i poraća, pa su ovakvi doprinosi hvalevrijedni i dobrodošli.
Izv. prof. dr. sc. Mateo Bratanić
Sveučilište u Zadru
Nesretno je za otok Hvar započela 1943. godina. Kažnjenički pohod fašističkih okupatora u nedjeljno jutro, 3. siječnja, napao je tri mjesta na sredini otoka – Dol, Vrbanj i Vrbosku. Dol sv. Ane i Vrbanj su spaljeni, a Vrbosku je samo čudo spasilo od većih posljedica uslijed granatiranja. Za Dol i Vrbanj to je bio vjerojatno najteži dan u njihovoj povijesti. Materijalna šteta bila je ogromna, a zabilježene su i ljudske žrtve. Usred zime brojni su se mještani našli bez krova nad glavom. Sve je to došlo na već postojeću neimaštinu uslijed dugotrajnih ratnih zbivanja.
Nesretni događaj i ono što je njemu uslijedilo tema je knjige Mikija Bratanića „Otok u plamenu“. Na pisanje knjige potaklo ga je otkriće dokumenata Odbora za pomoć postradalima na otoku Hvaru koji je u ratnim godinama djelovao u Zagrebu. Autor donosi tijek zbivanja prema dosad objavljenoj literaturi, ali i po razgovorima s mještanima Vrbanja, kao i iskustvima njegove obitelji. To je povijesni rad, ali ujedno i osobna priča. Priča iz vremena kada se humanitarna pomoć mogla interpretirati kao neprijateljska propaganda, a ljudi, čije su kuće preživjele fašistički napad, biti sumnjičeni kao suradnici okupatora. U nekim slučajevima to nismo u stanju potpuno isključiti. Crno-bijeli pogled na povijest Drugog svjetskog rata je nemoguć.
Zavjet šutnje pokriva povijesno razdoblje Drugog svjetskog rata na lokalnoj razini. Oni rijetki, koji su bili svjedoci tih događanja, nerado će govoriti o toj temi. Povijest Narodnooslobodilačke borbe na Hvaru zapisivana je zlatnim slovima (i doslovno – slova na naslovnicama izdanja Instituta za historiju radničkog pokreta Dalmacije bila su zlatna). Sibe Kvesić je u svojoj monografiji Hvar u narodnooslobodilačkoj borbi (1981.) u uvodu istaknuo kako ona nema pretenzije da bude posljednje slovo već samo prilog jednoj njezinoj potpunijoj obradi. Potpunija obrada nije se ni mogla očekivati u vrijeme režima koji je o svom nastanku pisao zlatnim slovima. Ali, nije se dogodila ni nakon što je tom režimu došao kraj. Povjesničari su neskloni otvarati ovu temu, jer je Drugi svjetski rat, premda je od njegova službenog kraja do danas prošlo 75 godina, još uvijek tema dnevne politike.
Bratanićev opis samog napada uglavnom odgovara onome što je njegov sumještanin Andrija Pavičić opisao u svom radu „Vrbanj 3. i 4. siječnja 1943.“ (HZ 4, 1976.). To daje osobitu autentičnost knjizi, jer u trenutku pisanja Bratanić nije bio upoznat s tim radom. U knjizi je objavljena i sva izvorna građa Odbora za pomoć postradalima na otoku Hvaru. Kroz dokumente spomenutog Odbora, osim rasvjetljavanja njihova djelovanja u pomoći stradalim mjestima, otkriva nam se i gotovo nepoznata epizoda povijesti našeg otoka. Radi se o prisilnom iseljavanju otočana od strane nacističkih okupatora, koji su nakon pada Italije naslijedili fašiste na otoku. Osobito je vrijedno usmeno svjedočanstvo prognanice Tere Mihaljević.
Miki Bratanić daje i svoj osobni osvrt na ovu temu. Neće se svatko s njegovim stajalištima u cijelosti složiti. Ali to nije ni cilj ove knjige. Cilj joj je potaknuti razgovor, ponovno otvoriti teme, koje najčešće prešućujemo, čuti zaboravljena svjedočanstva, doći što bliže istini o jednom mučnom razdoblju naše povijesti.
Nesretno je za otok Hvar i završila 1943. godina (premda to nije tema ove knjige). Ali, je li završila? Čini se da je među onim godinama koje vječno traju. Možda je danas, 77 godina kasnije, vrijeme da je pustimo da konačno završi i da svoj sud o njoj da povijest, a ne dnevnopolitičke rubrike. Neka i ova knjiga bude korak u tom smjeru.
Prof. Joško Bracanović, kustos Muzeja hvarske baštine
Otok u plamenu Mikija Bratanića prilog je poznavanju tragičnog događaja na otoku Hvaru iz Drugoga svjetskoga rata koji se dogodio 3. siječnja 1943. godine. Tada su od ruke talijanskog fašizma stradali nedužni stanovnici (civili) mjesta i zaselaka u Vrbanju, Dolu i Vrboskoj. Tragedija koja se dogodila ostavila je neizbrisivi pečat, ne samo na mještane ovih mjesta nego i na stanovnike cijeloga otoka Hvara. Popalivši mjesta Vrbanj, Dol, Vrbosku te protjeravši stanovništvo sa otoka, u svom zločinačkom pohodu, fašisti su potvrdili svoje prave namjere. Na žalost nije ovo bio jedini ovakav slučaj. Zastrašivanje, pokolj i progon – bilo od ruke fašizma bilo od ruke njihovih saveznika – osjetili su i brojni drugi stanovnici u mjestima naše Dalmacije. Najviše se do sada pisalo o događaju u Gatima ali i brojnim drugim mjestima, međutim o paljenju otoka Hvara nije se toliko pisalo, iako se za ovaj nemili događaj znalo.
Na državnoj se razini o njemu govorilo najviše zaslugom tadašnjega hvarskoga biskupa Mihe Pušića ali i zahvaljujući revnosti i spremnosti ljudi koji su se organizirali u Odbor za pomoć postradalima na otoku Hvaru. O spremnosti članova Odbora da pomognu – “pogorelcima” – svojim unesrećenim sumještanima, rodbini i prijateljima svjedoče brojni dokumenti. Sve njih je autor Bratanić skupio i u ovoj knjizi objavio. Vjerujem kako će brojne poznavaoce prilika potaknuti da se dodatno informiraju, istraže i u njima pronađu poneku zanimljivost. Tako će osvježiti svoju memoriju i sjećanje na događaje koji su obilježili njihov život ili živote članova njihovih obitelji. Upravo tome, ova knjiga kao i druge ovakve knjige, služe – da se otrgne zaboravu tragični događaj koji je obilježio prošlost stanovništva na otoku Hvaru.
Prof. Tomislav Đonlić
Dragi i poštovani šjor Miki Bratanić
Od srca Vam čestitam na Vašoj sjajnoj knjizi “Otok u plamenu”, koju ste mi poklonili s Vašom lijepom posvetom. Napravili ste jedan veliki i istinski dokument o jednom barbarskom djelu talijanskih fašista, ali i naših domaćih pripadnika Kominterne.
I to je kao jedna ta kulturna zemlja koja nam je nanijela toliko zla davajući oružje našim “istočnim barbarima” koji su ubijali tisuće Hrvata.
Bilo je tragično vrijeme, ja sam bio dječak od 13 godina i sve sam to s tugom i bijesom proživljavao i svega se sjećam. Ipak, svi su propali, a mi smo još uvijek tu u svojoj Državi, kakva je da je, ali je naša i sada cijeli svijet zna tko smo!
Ovo što ste načinili odličan je dokument koji će trajno ostati, što smo sve proživljavali na tom putu. Zato nastavite svojim istraživanjima, jer ima toliko još toga.
Naši otočki “kominternovci” su poubijali 92-je nevinih ljudi (vidio sam službeni popis koji je hvarski komitet poslao u Split, mislim 1946.).
I moj je otac bio jedan od kandidata za tu listu.
Što da vam kažem moj Miki, svašta smo proživjeli.
Još jednom hvala Vam od srca, tako Vas i pozdravljam, sa željom da nastavite, jer sve je to za zajedničko dobro nama i našem napaćenom narodu.
Iskreno odan Vama, sa zahvalnošću
Marin Zaninović
Zagreb, 25 srpnja 2021.
