Sjećanje na ljeto

Omeđen morem i morem prožet

U hudo nedoba svako prizivanje svjetla, mirisa, boja, tekstura i sazvučja sjećanjem, suočava s elementarnim i arhetipskim, ogoljujući nas pred životvornom vodom iz koje smo potekli i u koju nam je iznova uroniti, da bismo se iscijelili, pročistili i ponovno susreli sami sa Sobom, a potom i uskrsnuli s Drugim. To ćemo iskustvo ugraditi u svoje predodžbe o svijetu iz kojeg smo potekli i čije iskustvo smo naslijedili od prethodnika, uplićući mu vlastite misli, alikvote, boje, oblike… i prenoseći ga onima koji dolaze nakon nas.

Miki Bratanić u digitalnoj zbirci naslovljenoj »Moje pjesme s lica knjige – Sjećanje na ljeto« izabrao je svojih dvadeset, na jednoj društvenoj mreži objavljenih pjesama, napisanih na hrvatskom književnom jeziku i na čakavskom dijalektu. Zahvaljujući mediteranskome kulturnom krugu iz kojeg je izniknuo i koji je nerazdvojiv dio njegova svjetonazora, svako je Bratanićevo dolazište istodobno i ishodište, omeđeno morem i morem prožeto, zbog kojeg se pjesnik svjesno ogoljuje – iza stijene, suhozida i lukobrana odbacujući obmanjujuće, jureće, iscrpljujuće, taruće, sveproždiruće znakove suvremenosti – s onu stranu umskoga i s ovu stranu umnoga, budnoga i nikad bludnoga. On je hodač i hvatač, ljubitelj i ljubavnik, plivač i pjevač, branič i baštinik, strasnik i sretnik. Angažiran je i nasuprotan i kao pjesnik i kao bloger, uporni promicatelj temeljnih ljudskih vrijednosti – prirode, obitelji, baštine, jezika, zavičaja i domovine koji su njegova dobrovoja, istoznačnica za etičnost, stav, ponos, nadahnuće i smješak. Onaj kome su vindous i fejsbuk krcati levandom i smiljem, boltama i feralima, kaićima i konobama, koltrinama i puntapetima, tiramolima i tramuntanama, dragom i dicom…, nježnim stihovima ukorijenjuje sebe i nas čitatelje svojom budnošću i plemenitošću. Pridružimo Bratanićevu pjevu još mandolinin srh, i prijatelji smo svi ponovno na okupu, hotimice i trajno zaustavljeni u ukradenome trenutku.

Veselim se riči gladnoj vire pozdrava tvoga, zbog strpjive jubavi – fala.

U Zagrebu, 26. siječnja 2014.

Lidija Bajuk