Kako ljudski vagati
Nije vaga slučajno simbol pravde. I to baš ona starinska vaga s dvije strane, gdje se na jednu stranu stavlja mjera, a na drugu ono što želimo izmjeriti.
U Hrvatskoj često svjedočimo da kada se na jednu stranu stavi kilo, a na drugu stranu tonu, onda kilo pretegne onu tonu. U svakom slučaju, a pogotovo u slučaju dijeljenja pravde, to je nepravedno.
Društvo bi trebalo biti osjetljivo na nepravdu. Trebalo bi umjeti prepoznati nepravdu.
Svatko od nas ima tu veliku ljudsku odgovornost i dužnost.
Pa ukoliko nismo u mogućnosti popraviti onu veliku globalnu vagu ili ukloniti onu silu koja na nju utječe, onda bismo svakako morali uspostaviti svoje vlastite ispravne vage, neovisne i pravedne, bez tuđeg utjecaja.
Jer ukoliko samo jednom odmjerimo krivo ili se nama odmjeri krivo, ta nepravda bit će samo temelj budućim, još većim nepravdama.
Jedan od klasičnih primjera nepravednoga vaganja je ono prema Domovinskome ratu.
U tom okrutnom ratu Srbi su nanijeli Hrvatima mnogo više štete u bilo kojem obliku nego Hrvati Srbima. Mnogo, mnogo više.
Ali kada se na hrvatsku političku medijsku vagu stave te štete, onda hrvatska strana preteže. Kao da je teža. A srpsku stranu javnost skoro pa nije ni vidjela. Potrudio se netko za to.
Ali se zato hrvatsku stranu prikazivalo do povraćanja, na sve moguće načine. I tu se uložio velik trud.
Od jednog se učinilo tisuću, a od tisuću nijedan.
Identično kao i u slučaju Drugoga svjetskog rata. IDENTIČNO.
Sve žrtve simbolično pod imenom Bleiburga potpuno su sakrivene, a one simbolično pod imenom Jasenovca multiplicirane višestruko.
Povijest se, dakle, ponovila.
Ako se na mrtvima stvori nepravda i ako se ta nepravda ponovi na isti način, a društvo i dalje ne reagira, onda je to društvo, u najmanju ruku rečeno, neodgovorno. U najmanju ruku.
A ne može neodgovoran čovjek prozivati drugoga na odgovornost.
Mi snosimo najveću krivnju za stanje u društvu.
Svi mi.
Politika i mediji manipuliraju nama točno onoliko koliko osjete da smo mi nesposobni u vizualizaciji neke teme, tj. u procjeni vaganja.
Mi trebamo ovjesiti one naše male vage ljudskosti i na njih staviti sve ono što znamo, pa odvagati pošteno i pravedno.
A onda će naše mišljenje, utemeljeno na poštenju i pravdi, biti temelj za poštenije i pravednije društvo.
I ne treba se čovjek bojati biti sam u mišljenju ako zna da je ono pravedno. Jer ako se svatko bude bojao založiti i žrtvovati za pravdu, pravde nikad neće biti. Uvijek će čovjek biti u mnoštvu nepravde.
Da bi čovjek imao svoje mišljenje, treba nešto znati.
A da bi nešto znao, treba učiti.
Pred našim je društvom dug proces učenja.
Nadoknađivanja gradiva.
Ispravljanja netočnih navoda.
Razlučivanja istine od laži.
Izgradnje vlastitoga znanja.
Upoznavanje sebe.
Zato učimo o nama, kako bismo sutra mogli znati vagati.
Kako bismo bili pravedni.
Za kraj, evo samo nekoliko podataka o stradanju Vukovara,
za neka buduća vaganja:
„Na grad Vukovar u tromjesečnom bestijalnom mučenju
palo je ŠEST I POL MILIJUNA projektila. Ubijeno je TRI TISUĆE
ljudi.
Tisuću ljudi još uvijek se vode kao NESTALI, a među njima
je 12 djece.
Ukupno 264 zarobljenika iz vukovarske bolnice UBIJENO
je i BAČENO u JAMU na Ovčari.
Na Veleprometu je UBIJENO 700 ljudi.
NITKO ne može reći koliki je broj silovanih žena u Vukovaru.
Način na koji su ubijali branitelje Vukovara nije uopće zamisliv.
U Vukovaru je uništeno SVE.”
(podatci iz videozapisa „Vukovar te zove”).
Kada znamo da za sve ovo nitko nije odgovarao, kada svjedočimo
kako se pokušava izjednačiti krivnja te kako se javnost
uvjerava da postoje važniji problemi od ovoga, onda je očito da
vaga koju koristimo nije dobra ili da na nju netko jako utječe.
Na nama je da to procijenimo: da izvažemo dosadašnje vaganje,
da budemo ljudi i da ljudski važemo.
To je na nama.
Foto izvor: Miki Bratanić
