Oslobađanje od osloboditelja

Bio je ponedjeljak, 18. studenoga 1991. godine, kada su jedinice Jugoslavenske narodne armije oslobodile Vukovar, po drugi put.

Prvi put su to učinile u četvrtak, 12. travnja 1945. godine.

Nakon oba oslobođenja, Vukovar je postao slobodan jugoslavenski grad.

Gledajući iz perspektive jugoslavenskih interesa, ovo su povijesne činjenice i istina.

Iz te perspektive Vukovar je danas pod okupacijom i nije slobodan. To bi bio logičan slijed zaključivanja.

Zato je još i logičnije da predstavnici jugoslavenskih interesnih sfera danas u Hrvatskoj izmišljaju divljanje fašizma protiv kojeg bi se vjerojatno po njihovome konceptu trebalo još jednom boriti, pa možda po treći put Vukovar osloboditi.

Baš zato postoji velika potreba da se u Vukovaru, u Republici Hrvatskoj, 2020. godine, na dan 12. travnja organizira proslava oslobođenja iz 1945. kako bi se usred toga izmučenoga grada ponovno legalno mogle razviti jugoslavenske zastave i jugoslavenski simboli te naglasiti kako borba još nije završena.

Tu proslavu vjerojatno našim novcima organiziraju oni koji su, prema svjedočanstvima, sudjelovali u „oslobađanju” Vukovara `91.

Nastavljaju svoj nedovršen posao. Provociraju i čekaju da na njihove provokacije odgovori neki labilni pojedinac kojemu je Jugoslavija uništila sve, kako bi to mogli prikazati kao fašizam protiv kojega su pozvani boriti se.

Sve to se događa sada, ove godine, i događat će se svih idućih godina ako se nešto ne promijeni, pa ta percepcija nije neka davna svršena prošlost, već itekako živa i aktivna sadašnjost i budućnost. Budućnost koju ostavljamo našoj djeci.

A stvarna civilizacijska percepcija je u činjenici da je Hrvatska 1945. godine zarobljena po drugi put u okvire Jugoslavije. Mijenjanje jednog zla drugim nikako se ne može zvati oslobađanje. A Jugoslavija jest zlo koje smo upoznali, itekako.

Jugoslavija je i `41. i `91. ustala na isti krvav način protiv Hrvatske. Ne protiv njezine loše vlasti, nego protiv Hrvatske. Ustala bi ona protiv nje da su joj na čelu bili i Mahatma Gandhi ili Nelson Mandela.

I nije mentalna Jugoslavija nikad ni sjela, to jest prestala ustajati protiv Hrvatske, što je važno razumjeti.

Paradoksalno je, bizarno, ali i vrlo opasno i neljudsko, slavljenje jugoslavenskog oslobađanja jer se time daje legitimitet svemu što je Jugoslavenska narodna armija učinila nad svima nama, pogotovo nad Vukovarom.

Pogotovo je to bizarno kada takva slavljenja organiziraju oni koji su participirali u nedavnome jugoslavenskom „oslobađanju” pred našim očima.

A najbizarnije je kada se s najvišega državnog vrha opravdavaju jugoslavenski zločini upravo tim „oslobađanjem”.

Hrvatski je narod te 1945. participirao u antifašističkoj borbi, što mu treba služiti na čast i čega se može i mora prisjećati.

Nažalost, hrvatski narod kroz tu antifašističku borbu participirao je u projektu obnove Jugoslavije i uništavanja Hrvatske.

U toj participaciji i s tim ciljem učinjeno je mnogo i previše zločina nad Hrvatima, kako u Drugome svjetskome, tako i u Domovinskome ratu.

I nije važno gdje bi danas bio Vukovar da nije bilo Jugoslavenske narodne armije, već je važno koliko bi Hrvata danas bilo u Vukovaru da nje nije bilo. Koliko bi Hrvata danas bilo u svim našim gradovima i selima da nije bilo Jugoslavije. To je važno.

A bilo bi nas puno više!

Ma što god netko govorio. Jer nitko nas tako ne bi pobio i protjerao kao Jugoslavija. Nitko.

I oslobodili bismo se mi davno sami svih unutarnjih i vanjskih neprijatelja kojima su nas plašili.

Ono čega se očito još nismo oslobodili, upravo su ti naši uporni povijesni jugoslavenski osloboditelji. Njih i njihova oslobođenja možemo se osloboditi jedino istinom.

I činjenicom da Jugoslavija predstavlja jedno od najgorih svjetskih zala, utjelovljenje totalitarizma u režiji srpskoga hegemonizma, pa je borba protiv toga zla uzvišen civilizacijski antifašistički i rodoljubni čin, dužnost i poziv.

A pobjedu nad fašizmom u Hrvatskoj neka slave svi oni pošteni ljudi koji nisu okrvavili svoje ruke, niti su htjeli da se Hrvatska i Hrvati ubijaju u interesu stvaranja i obnavljanja Jugoslavije.

Jedino oni mogu imati tu čast i dužnost.

Foto izvor: Gradski muzej Vukovar

Autor: Vladimir Červenka