Gračanske jame – Zagrebačke Ovčare

O zločinima u Gračanima, današnjoj gradskoj četvrti Zagreba, nakon završetka rata 1945. počinjenih od Jugoslavenske armije, ovo je zapisao sanitarni inspektor Miroslav Haramija, koji je tada po nalogu narodne vlasti službeno sanirao šumu punu nepokopanih tijela od kojih je prijetila zaraza: Žrtve su bile strahovito unakažene. Stratišta su bila puna raskomadanih i unakaženih golih ljudskih tijela. Glave su bile odsječene ili raskoljene sjekirama, bili su im prerezani grkljani, odsječeni udovi, spolni organi i dojke…

Jučer je pokopan dio tih stradalnika, njih ukupno 294. Samo taj broj žrtava, koji nije konačan, veći je od onog na Ovčari.

Dakle, već 74 godine u Zagrebu postoji Ovčara, udaljena hodom od Banskih dvora i Pantovčaka. Nikada nitko za nju nije odgovarao.

Ta zagrebačka gračanska Ovčara spada u manja stratišta koja je Jugoslavenska armija ostavila na području Jugoslavije.

Naime, mnoga druga stratišta DESET su PUTA veća, a neka nažalost i STO PUTA.

I kada najveće hrvatske tiskane novine jučer na dan pokopa, ali i danas, dan poslije, na naslovnoj stranici ne nalaze mjesta za ovu vijest već za „incident u Kninu”, onda se čovjek stvarno mora zapitati o njihovoj ulozi u prijenosu znanja našem društvu, tj. javnosti.

Jer jadno je ne znati da je zločinima u Gračanima zapovijedao general Đoko Jovanić, inače odlikovan 1951. godine najvišim državnim odličjem Jugoslavije, Ordenom narodnog heroja.

Prema javno dostupnim podacima, taj jugoslavenski narodni heroj zapovijedao je i u zločinu etničkoga čišćenja, ili preciznije genocida, kada su 1941. godine u „antifašističkom ustanku” srpski četnici i komunisti zajedno izbrisali s lica zemlje do tada etnički čisto hrvatsko ličko selo Borićevac. Sve su

spalili i pobili. Sve.

Zapovijedao je i u bacanju 38 civila u jamu kod sela Brotnja.

Kvartet zapovijedanja velikim zločinima taj je narodni heroj Jugoslavije zaokružio pokoljem civilnoga muslimanskog stanovništva u Kulen Vakufu iste te ustaničke 1941. godine.

Živio je dugo i dobro na račun svoje specijalizacije: zapovijedanja zločinima. Bio je ugledan čovjek. Pred kraj karijere obnašao je dužnost zapovjednika Zagrebačke vojne oblasti.

Umro je mirno i spokojno 2000. godine u Beogradu.

I prije nego smo iskopali tragove tog herojstva iz četrdesetih, njegovi nacional-ideološki nasljednici već su stvorili nove krvave tragove u devedesetima.

Svojim pristupom u kojem se kontinuirano insinuira hrvatski nacionalizam, šovinizam i ustašoidnost, a prikrivaju stoljetni zločini nad Hrvatskom, naši mediji, politika i javnost pripremaju teren za još jednu Ovčaru, jednom kada se za to ostvare uvjeti.

I ne samo da se zločini skrivaju, ne samo da se javnost dezinformira, već se nameće teza kako je u temeljima države Hrvatske upravo Đoko i njegov „antifašizam”.

Upravo na dan pokopa žrtava jugoslavenskog terora u Gračanima, naslovnice hrvatskih medija punio je „zločin u Kninu” u kojem su Hrvati u jednom kafiću namlatili Srbe. O izmasakriranim Hrvatima iz Gračana na hrvatskim naslovnicama nema mjesta.

Naravno, neka se kazne počinitelji iz Knina, svakako i neka naše najtiražnije novine javnosti predoče sve detalje tog događaja. Kao što bi bilo normalno da se davno već kaznio netko za gračansku Ovčaru i da javnost nakon toliko godina zna detalje tog monstruoznog zločina protiv čovječnosti.

A na nama je da stavimo na našu ljudsku vagu ta dva događaja i zapitamo se:

Koji od njih dva zaslužuje više medijskog prostora? Tko zaslužuje naslovnicu? Tko zaslužuje veće zgražanje? Tko zaslužuje veću kaznu?

Zašto premijer hrvatske vlade inzistira na HITNOM kažnjavanju počinitelja u Kninu, a NIKADA to nije tražio za gračansku Ovčaru?

Kako se osjećate svi vi koji za ovu Ovčaru i mnoge druge niste nikad čuli i o njima ne znate ništa?

Ovo je 2019. godina, mi i dalje moramo slušati o ustašoidnim Hrvatima, uz daljnje prešućivanje ovih jugoslavenskih, komunističko-četničkih zlodjela. Glavni predizborni projekt svim predsjedničkim kandidatima je odnos prema pozdravu „Za dom spremni”. Nema programa, projekata, tehnologije, investicija… Sve je to tako tužno.

Shvaćamo li mi našu ulogu u svemu ovome? Razumijemo li našu odgovornost?

Foto izvor: https://ika.hkm.hr/novosti/u-gracanima-pokopani-ostaci-294-zrtve-drugog-svjetskog-rata-i-poraca/

Autor: Hrvoje Josip Bišćan