Hrvatska industrija sluga

Najveća proizvodna industrija u Hrvatskoj, ona u kojoj se proizvode sluge, i to vrhunske, jest hrvatska politika. Najviše se proizvode oni koji služe tekovinama i idejama iz nekadašnjih vremena u kojima je Hrvatska bila predmet uništavanja i iskorištavanja. Oni nekako najbolje idu. A i najjeftinija je njihova

proizvodnja. Materijal se dobije besplatno, zapravo, plati ga se zapošljavanjem u nekoj od državnih firmi ili agencija, a isti proizvodni proces za njihovo oblikovanje ima stoljetnu tradiciju te ne zahtijeva nikakva dodatna nova ulaganja. Tržište je zajamčeno i gotovo da nema nijednoga sluge iz političke

industrije koji je na birou.

Ako u nas išta funkcionira, onda je to upravo ova politička grana industrije.

Upravo ti sluge uništili su svu ostalu industriju. Sluge nikada nisu umjeli gospodariti. Nisu navikli na to. Oni su navikli

služiti. Slušati. Dizati ruke. Kimati glavom. Ne misliti.

Ako se kojim slučajem pojavi u nekom trenutku višak sluga na tržištu rada, to se rješava privremenim zapošljavanjem na društvenim mrežama i portalima, gdje sluge mogu honorarno zarađivati svoj hljeb pomaganjem već zaposlenim slugama u lijepljenju etiketa na označene ciljeve. Lak je to posao, ciljevi

su uvijek isti, a i etikete.

A i ne stignu sve polijepiti ovi koji rade u državnim firmama i agencijama, premda rade punom parom, i na poslu i od kuće. Puno je tu posla. Uhljeb treba zaraditi hljeb.

Kao i svaka industrija, ova politička pokretač je drugih industrija. Tako naša politika nevjerojatno snažno potiče industriju afera. Svaki se dan u Hrvatskoj proizvede barem nekoliko vrhunskih afera. A to opet pokreće neke druge djelatnosti kao što je novinarstvo, tj. mediji koji su, kako se zna,

produžena ruka politike, ili njezin svojevrstan marketing.

Mediji imaju toliko posla da više i ne stignu pratiti svu tu proizvodnju.

I čim napišu izvještaj o jednoj, već je treća afera na tapetu. U petak više nitko i ne priča o onoj aferi od utorka.

Narodu je već davno dosadilo služiti našim političkim slugama pa se seli na veliko van, služiti stranim poslovnim gospodarima. Ali to naše političke sluge ne pogađa jer oni su se već snašli otvaranjem granica i uvozom novih naroda, koji će biti poslušni, a i neće znati ništa. Pogotovo neće znati ništa o povijesti naših sluga.

Što znaju migranti što su KOS, UDBA, OZNA, SKJ i SFRJ. Dobit će zajamčeno svoga zastupnika u Saboru i moći će trgovati s velikim igačima za velikim stolom. Možda već na prvim izborima dobiju i koje ministarstvo, jer u nas ministar može biti svak`, ako je poslušan. A ako zastupnik migranata bude od koristi u političkoj trgovini, moći će doživjeti status zastupnika emeritusa, kako je to i praksa u nas.

„Kad se sluga pogospodi, više ne zna gdje se rodi”, narodna je izreka koja lijepo opisuje što se dogodi kada naši političari, umjesto da služe svomu narodu koji ih je izabrao, počnu gospodariti i narodom i njegovom voljom.

Premda je Hrvatska utemeljena referendumom naroda, a referendum je najuzvišeniji direktni oblik demokracije, tj. vladavine naroda, naši sluganski političari čine sve da opstruiraju baš svaki referendum koji se u Hrvatskoj pokušao organizirati od njezina osamostaljenja.

Kulminacija tih opstrukcija je oko referenduma koji bi regulirao izborni zakon i učinio ga pravednijim, s obzirom na to da nije pravedno da nekome treba jedan glas za ući u Sabor, a nekome deset tisuća i jedan.

I zanimljivo je primijetiti da su svi sluge u protivljenju i opstruiranju jednoglasni. I oni lijevi i oni desni. I oni veliki i oni mali. Svi su protiv referenduma! Nije čudo, jer ipak su oni iz iste proizvodne linije. Svi isto misle. Misle jednoobrazno, ili preciznije, jednoumno.

A i ne treba im puno zamjeriti jer referendum bi mogao ugroziti njihovo zajamčeno slugansko uhljebništvo i mogao bi ugasiti njihovu industriju, što im nikako ne odgovara. To je jedina industrija u koju su spremni ulagati i koju žele zadržati.

I zato je baš referendum, kao trn u oku sluganskim industrijalcima, neka vrsta nužno potrebne kulturne, mirne, civilizacijske i demokratske industrijske revolucije koja stoji na raspolaganju građanima za pokretanje tranzicije iz proizvodnje sluga tuđincima u proizvodnju onih koji će služiti vlastitomu

narodu te odgovorno i suvereno gospodariti svojom zemljom.

Boraveći predugo u ozračju industrije služenja, narod je možda i sam poprimio naviku služenja pa mu treba vremena da preuzme ulogu gospodarenja svojim glasom, a time i slugama.

Zato idući put na referendum treba izići u još većem broju, „čitko se potpisati” da sluge umiju pročitati, i mirna industrijska revolucija će početi.

 

Foto izvor: Miki Bratanić