Kako smo pali pod oslobođenje
Jedna od zanimljivijih izreka vezanih uz temu oslobođenja od strane partizana, tj. komunista, je ona narodna: „i onda smo pali pod oslobođenje”.
„Pali pod oslobođenje”. Ilustrira ova izreka mnogo toga, ali i otvara temu ovoga članka: što je za Hrvatsku i Hrvate značilo oslobođenje u teritorijalnom smislu?
Hrvatski je narod prije Drugoga svjetskog rata, u Kraljevini Jugoslaviji, najvećim dijelom živio u administrativnoj jedinici zvanoj Banovina Hrvatska, koja se prostirala na teritoriju površine 65.000 km2.
Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije, osnutkom Nezavisne Države Hrvatske, hrvatski je narod živio u državi površine 115.000 km2.
A onda je došlo oslobođenje.
U novoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, hrvatski narod živio je u administrativnoj jedinici zvanoj Socijalistička Republika Hrvatska koja je imala površinu 56.000
km2. Dakle od 65 na 115, a onda na 56.
U odnosu na Banovinu Hrvatsku, to je minus od devet.
U odnosu na Nezavisnu Državu Hrvatsku, to je minus od 59.
Kopnena površina koju je NDH morala prepustiti Italiji
iznosila je otprilike 15.000 km2.
Odricanje od vlastita teritorija je, kažu, veleizdaja za svaku osudu.
Dakle broj 15 je za osudu.
Ali eto, broj devet nije.
Ni broj 59 nije.
Pa sve kada bismo i izostavili površinu NDH, kada je ne bismo uzimali kao referencu, i dalje ostaje činjenica da je hrvatski narod imao 65 nečega prije rata, a 56 nečega poslije rata.
Dakle, prepušteno je nekome devet nečega.
Više nego dovoljno za veleizdaju i za osudu.
A za nas je to i danas oslobođenje.
NIJE ovo osporavanje antifašističke borbe.
NIJE ovo veličanje NDH.
NIJE ovo pretenzija za teritorijem.
NIJE ovo žal za bilo čime.
Ovo je matematika. I logika. Ovo su činjenice.
Ne vjerujem da bi se itko veselio i slavio kada bi mu se plaća
sa 6.500 kuna smanjila na 5.600 kuna. Niti bi itko hvalio i
častio poslodavca.
Najvažniji motiv ovoga članka jest ukazivanje na samo jedno u nizu povijesnih licemjerstava kojima smo okruženi.
Za minus od 15 nekoga prozivamo, a za minus od devet ili više nagrađujemo, hvalimo, zahvaljujemo, slavimo i častimo.
I čemu se onda nadamo ako smo izgradili takav sustav vrijednosti te ako ga i danas podržavamo i održavamo.
Nije to nikakva povijest. To živimo danas. I živjet ćemo sutra.
Podsjetit ću da se ova današnja Republika Hrvatska odrekla svoga gospodarskog morskog pojasa površine 25.000 km2. Prepustila je to direktno Italiji. Zanimljivo, opet Italiji i njezinim ribarima koji su godinama uništavali ono što je trebalo biti naše.
Ali to nije veleizdaja. To nije za osudu. Eto, nije.
Osobno mislim da bismo danas bili daleko bogatiji, pametniji, uspješniji, kompaktniji i uvaženiji narod da smo stvorili državu 1918. godine u bilo kojoj površini.
Volio bih da se to dogodilo, i da Jugoslavije i NDH nikada nije ni bilo. Jako bih to volio.
Ali nismo to napravili.
Tu smo gdje jesmo.
Idemo naprijed.
Nadajmo se barem da nas više nitko neće oslobađati.
Foto izvor: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Partisans_in_liberated_Zagreb_1945.jpg
