Priručnik za život u Hrvatskoj

Početno bijelo polje

Početno bijelo polje

Bilo je to davne 1954. godine kada je Miljenko Grgić s trideset američkih dolara sakrivenih u potplatu cipele otišao iz Jugoslavije u Njemačku, s krajnjim ciljem doći u „raj na zemlji”, Kaliforniju.

Tom velikom čovjeku, velikanu svjetskog vinarstva, trebalo je dva desetljeća da se upornim radom popne na svjetski tron i u Parizu 1976. godine osvoji zlatnu medalju za svoj Chardonnay iz 1973. godine. Miljenko je ovih dana napunio 99 godina, pa neka mu dragi Bog podari da u zdravlju doživi i 100.

Kada sam bio na njegovu imanju u dolini Nape u Kaliforniji, fotografirao sam ovaj hrvatski grb s početnim bijelim poljem, uklesan u kamenu, a koji se nalazi i na etiketama njegovih vina. To je praktično njegov osobni znak prepoznatljivosti.

Pišem ovo jer danas je 10. travnja, dan kada se u Republici Hrvatskoj daje neograničen medijski prostor pisanju istih onih jugoslavenskih političkih floskula i etiketa kojima su bili izloženi naši stari, i kada se proganjaju oni koji pokušavaju sagledati povijesnu istinu.

Besramno se laže manipulirajući povijesnim činjenicama, za što bi se u svakom normalnom društvu išlo u zatvor ili, u najmanju ruku, ispalo redikul.

Tri desetljeća nakon stvaranja Republike Hrvatske još uvijek se progone ustaše i njihova obilježja, premda ni ustaša ni njihovih obilježja u Hrvatskoj NEMA. Jer ustaše su davno pobijeni i pomrli, a hrvatski grb s početnim bijelim poljem nije nikakvo ustaško obilježje, jer takav je uostalom prvi ustavni grb Republike Hrvatske, što mnogi, nažalost, i ne znaju.

Ne trebamo biti ničiji taoci, pa tako ni povijesti. Ali pogotovo ne smijemo biti taoci onih koji bi nas odvukli u onu staru lažnu jugoslavensku povijest koju su napisali njihovi nepismeni, nekulturni, zlonamjerni i podobni politički komesari po nalogu tadašnje jugoslavenske vlasti.

Zanimljivo je kako se povijest napisana nepismenom i zlonamjernom rukom danas uporno nameće kao istina, a stručne i akademske novine utemeljene na suvremenim znanstvenim metodama, dokumentima i činjenicama, prikazuju kao revizionizam.

Naravno, velikim se slovima OGRAĐUJEM I OSUĐUJEM sve zločine, uključujući i one počinjene u NDH, jer nije smisao ovog mog pisanja na današnji dan veličanje bilo koje ideologije, a najmanje zločina, već potraga za istinom te nastojanje da nam primitivci više ne vrijeđaju intelekt i znanje u vlastitoj državi.

Nitko u Kaliforniji, niti u čitavom svijetu, neće Miljenka Grgića zbog ovoga grba s početnim bijelim poljem povezati sa zločinima. To je moguće samo u Hrvatskoj, u kojoj još uvijek očito žive oni koji nikako ne mogu smisliti ovu državu pa čine sve da je povežu s nečim zlim i stvore argumente za njezino ponovno uništenje te opravdanje svega zlog što se dogodilo.

Da je Miljenko Grgić ostao u Jugoslaviji, upravo bi ga mentalitet takvih ljudi ostavio na mjestu prosječnosti i on bi danas bio umirovljeni nepoznati enolog neke od propalih jugoslavenskih vinarija poput Dalmacijavina, čije razvaline možemo gledati u centru Splita, na sramotu svih.

Za one koji ne znaju, još daleke 1968. godine tadašnji guverner Kalifornije, a kasniji predsjednik SAD-a Ronald Reagan proglasio je današnji dan, 10. travnja, kao „Dan neovisnosti Hrvatske” u proglasu u kojem se daje potpora hrvatskomu narodu za neovisnost te konstatira kako hrvatski narod od svoje najranije povijesti teži svojoj samostalnoj državi te kako ima jedan od najstarijih demokratski odabranih parlamentarnih tijela, Sabor. U proglasu se jasno ističe kako se hrvatski narod nalazi pod jugoslavenskim nedemokratskim režimom i kako se ovim danom pozivaju svi da podupru Hrvate u njihovoj borbi za neovisnost i ljudsku slobodu. Upravo su ljudska sloboda i povijesna težnja hrvatskoga naroda sa svim povijesnim obilježjima državnosti polazišno pravo i temelj za njegovu državu, a ne lažni jugoslavenski antifašizam, kako nam se to i danas uporno nameće.

I, da, nama treba revizija povijesti.

Treba nam ponovni pogled na povijest. Treba nam istina. Cijela istina, ma koliko bolna ona bila.

 

 

Izvor: Miki Bratanić