Svi naši predsjednici i predsjednica
Nitko kao predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović, svojom pojavom nije isprovocirao prikrivene zloćudne bolesti dijela hrvatske nacije: ljubomoru, zavist i zlobu.
Nitko.
Prva žena predsjednica u vremenu u kojem se toliko govori o zaštiti žena, mogla bi postati poligon za testiranje granica ljudske agresije na ženu.
I ako se Istanbulska konvencija bude dosljedno primjenjivala na primjeru verbalnog zlostavljanja ove žene, naši zatvori bit će tijesni.
Uz sve dužno poštovanje prema svim prethodnim predsjednicima, meni se predsjednica u odnosu na njih čini kao svemirski brod. U mnogo čemu. U izgledu naravno najviše.
A upravo je za njezin izgled taj dio naše javnosti najviše i napada.
Za neke je Kolinda krava.
Osobno mislim da je Kolinda jedan od hrvatskih brendova.
Naša prepoznatljivost.
Hrvatska ima najljepšu predsjednicu na svijetu.
Komu ova činjenica smeta? I zašto?
I zbog čega to ne koristimo?
Oni koji je napadaju imaju puna usta tolerancije i potrebe za prihvaćanjem drugih i drugačijih, ali, eto, kada na red dođe naša predsjednica, onda je nikako ne mogu prihvatiti niti tolerirati.
Postaju alergični i histerični.
Koji su to njezini krimeni zbog kojih se ona progoni?
Stalno slušamo o njezinim gafovima kojih se tobože moramo sramiti.
Stječe se dojam da netko ima zadatak preslušavati njezine govore i iz njih izvlačiti negativne kontekste o kojima će se kasnije trubiti, a sve ono lijepo i dobro što je rekla ili napravila, prešuti se.
Poznato je ovo.
Možda to rade isti oni stručnjaci koji prelistavaju tekstove pjesama onog našeg pjevača kojeg se progoni.
Koliku štetu Hrvatskoj je to ona napravila u odnosu na njezine prethodnike?
Kolika je njezina sramota u odnosu na sramotu njezinih prethodnika?
Koliko bi nas trebalo biti sram nje, a koliko svih predsjednika prije nje?
Njezin prethodnik više je izgovorio lošeg o Hrvatskoj, nego svi neprijatelji Hrvatske zajedno. Figurativno rečeno, njegov najveći projekt u mandatu bio je omogućavanje Srbiji da ni jednom kunom ne plati ratnu odštetu koja je procijenjena na 35 milijardi eura. Onako usput, javnost se uvjeravalo da je ratna odšteta ništa u odnosu na ono što je opljačkano u pretvorbi.
Na kraju nikom ništa. Preciznije, Hrvatskoj ništa.
Ipak, mediji su isticali njegovu inteligenciju, pamet i virtuoznost sviranja klavira. I javnost ga je voljela.
Njegov prethodnik bio je vrlo aktivan u sudskim procesima u kojima se procesuirala Hrvatska, sa svojim svjedočenjima I otvaranjima tajnih državnih arhiva. Cilj je vjerojatno bio da mi Srbiji platimo 35 milijardi eura. Figurativno rečeno, najveći je projekt u njegovu mandatu neuspostavljanje zaštićenoga jadranskoga morskog pojasa, tj. odricanje od teritorija koji površinom iznosi duplo više od teritorija kojeg se Pavelić odrekao.
Onako usput rečeno: kad je trebalo, pjevalo se ustaške pjesme, a kada više nije bilo od koristi, onda se ustaše počelo proganjati.
Ipak, mediji su isticali njegovu šarmantnost i zabavnost. I javnost ga je obožavala.
Njegov prethodnik je mrtav, a o mrtvima nije lijepo govoriti.
Samo ću reći da je njegov najveći projekt bio stvaranje hrvatske države, što mu mnogi nikad neće oprostiti. Ono što mu ja nikad neću oprostiti je nelustrirana pomirba Hrvata i abolicija velikosrpskih agresora.
Predsjednici Republike Hrvatske gospođi Kolindi Grabar Kitarović svakako se može uputiti kritike, ali konstruktivne, a jedna od njih treba biti kritika zbog činjenice da u svom uredu ima „posebnog savjetnika za pitanja holokausta”, a nema „posebnog savjetnika za pitanja zločina komunizma”. I to je
sramota.
Hrvatska bi trebala imati jednak odnos prema svim žrtvama.
I prema istini.
Ako istinski želimo brinuti o židovskim žrtvama, bilo bi nužno imati savjetnika za pitanje zločina komunizma koji bi otkrio javnosti koliko su komunisti pobili Židova. Jer o tome se u nas NIKADA nije govorilo.
Neka se otkrije jesu li komunisti ubijali u Jasenovcu i nakon rata, kako se svjedoči. I ono ključno, neka se konačno, zbog pijeteta prema židovskim žrtvama, jugoslavenski komunistički režim proglasi zločinačkim, jer je počinio zločin upravo na Jasenovcu polustoljetnim manipuliranjem žrtvama zbog svoje osobne koristi.
Neka to mjesto, ali i druga ljudska stratišta totalitarnih režima, napokon postanu mjesta susreta s istinom i univerzalnom ljudskom tragedijom, a ne mjesta razdora zbog laži i perfidno nametnutih nacionalno-ideoloških podjela.
Foto izvor: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Flag_of_the_President_of_Croatia.svg
