Moje svjetlo za Vukovar
Moje svjetlo za Vukovar
Moje svjetlo za Vukovar je pjesma
Nju mi nitko ne može ugasiti.
Moje svjetlo za Vukovar su riječi
Njih mi nitko ne može zaustaviti.
Moje svjetlo za Vukovar ste Vi
Vi koji čitate i vjerujete
Da pjesma može biti svjetlo
Grad bez sna
Na ono što bi trebao biti grad pada mrak
Pokriva jezu i strah na dnu podruma
Grmljavina na koju smo navikli sve je tiša
Samo poneki bljesak osvijetli razbijeno okno
Izgubio se ritam strepnje i dinamika slušanja
Nestalo je signala s prijemnika i glasa izvjestitelja
Baterije su davno prazne, a žarulje ne svijetle
Nismo sigurni koji je danas dan
Toliko iščekivani mir sada unosi nemir
Odavno se koraci u ulici nisu mogli čuti
Toliko je mirno da postaje hladno
Više nismo gladni, ne mislimo na večeru
Iz daljine kao da dopire nešto nalik pjesmi
Daleko od pjesme, ali ne tako daleko od nas
Odvikli smo se od tišine pa osluškujemo
Čuju se krikovi neljudski i ljudski
Željeli bismo da ova noć prođe što prije
Da se probudimo iz ovog dugog sna
Mislimo na one koji su sada u krevetu
Djeca više ne plaču, a stariji suze liju
Izmjenjujemo poglede, ali bez riječi
Zar je sada nešto potrebno reći
Bljesak kroz okno osvijetli dolazak
Onih što bi trebali biti ljudi
Heroji ulice
Ulicom grada Vukovara zapaljene svijeće
U mraku kao mala djeca na pločniku
Svježih uspomena s okusom tuge
Ispruženih ruku mole za pažnju
Tisuće djece u toplim domovima
Pod svjetlom izobilja želja
Ne znaju za tugu sa pločnika
Niti prepoznaju okus njen
U studenoj noći topi se vosak
Nestaju mali heroji sa lica zemlje
Samo crne sjene ostaje trag
Imena njihova zapisana nisu
Iza zavjese njeno lice naborano
I prsti što krunicu prebiru
Pogled umoran gleda niz ulicu
Koja gubi snagu svjetla
Opet čuje onaj isti metalni glas
Što para uši kao geler niotkud
Opet ponavlja iste riječi
Da se ne zaboravi grad
Novi će dan sutra doći
Ostati će samo crne sjene
Na pločniku umrtvljene ulice
I grobovi voštanih figura
A iza zavjese njeno lice suzno
Gleda metlu što mete tragove
Djece heroja i svjetla
S ulice grada Vukovara
Njihove sjene
Uvijek u oluji kroz bljesak munje
Kao da vidim njihove sjene
Duše za nas poklonjenih života
Cijena otkupljenja slobode njene
Premda su daleko da bi me čuli
Vičem kroz grom što nebo para
Znam koliko nama su dali
A ne znam kako reći im hvala
Na Dunavu duša
Izguljeno sarce materino
Zakopano živo sa tri sina mloda
Raspuklo, rascvalo kad ih je poznalo
A duša njezina još posla ima
Svojega četvortega vajo da nojde sina
Jel mi još živ, di bi moga bit
Komu je on smeto ne more kapit
Deset se godišć duša sa Dunavon nodala
Dok jednega dona ni čorna vrića arivala
Poznala je duša četvortega svojega sina
Zakopala se i ostala
Slomjena, tužna, jedina
Pod križem
U tišini i miru na otoku Hvaru
Pod križem ovim razmišljam o Vukovaru
Zamišljam kolone umornih ljudi
Ranjene duše, probodenih grudi
Zamišljam križ na brdu, u ravnici
Kao ovaj naš, na starogrojskon Glavici
K njemu svoj pogled upiru ljudi
Isuse Kriste pomoć nam budi !
Ove suze
Ove suze velike kao more
Pune ljubavi
Kaplju i natapaju našu povijest
Žednu istine i pravde
Ove suze slatke od sreće
Sa izvora boli
Teku i napajaju naše živote
Žedne nade i radosti
U njima zvone molitve
Vapaji prognanika
Glasi vjere očeva i djedova
Umorne zemlje Hrvatske
