O ljubavi iz ljubavi
Jubavi fala
Pribiren riči za pismu napisat
Tija bi njima jubavi zafalit
Privrćem škafete duše i tila
Koja bi od njih najlišja bila
Na pripunom stolu moje voje
Rastrti lancuni stihova stoje
Na njima riči iz libra života
Ča davno su drugi jubavi rekli
A ča bi skonšumava dušu i tilo
Pribira, privrća za jubavi zafalit
Za sve ono lipo ča meni si dala
Dvi riči miritaš: Jubavi fala
Rič za jubav
Potrošene sve su riči
Ča su jubav opivali
Ma još moram naći koju
Za opivat jubav tvoju
Pritresa sam sve škafete
Kredence i ormarune
Al san rič za jubav tvoju
Naša u svom portafoju
Uza tvoju sliku smišnu
Ča si mi je prvu dala
Stoje kano golubice
Slike naše drage dice
Vrime bez tebe
Tražim lipe uspomene
Po svojim žepima
Ćutim dodir tvoga tila
Još te svugdi ima
Bez tebe mi vrime kaplje
Sve se valja lino
Razvodnjeni su mi dani
Nima gušta vino
Kad sam s tobom vrime leti
Učas dojde zora
Nima vrime iste švere
S tobom i bez tebe
Tebi neko bit
Na gvanćeri meni si otkrila dušu
Sve friže njene moga san vidit
U njima užežene jubavi tvoje
Ča su već davno postale tuje
Vrime nije učinilo svoje
Susreti svaki nategnu rane
Projdu ka svitlo pa se izgube
U očima još in ista zvizda sija
A ja sam samo tija kupit vrime
Ča ga je bura nosila niz arbu
Držat te za ruku taknit ti usne
U drugome svitu tebi neko bit
Iskra iz pisme
Na krmi stojin bura me para
Ostavljam škoja ogoljene stine
Sol mi na obraz vlase inkolaje
Još uvik slatko na ustima ćutin
More se pini na mene jidno
Ne zna da meni teško je partit
Smrznute mi stoje prid očima slike
Ča tekle su ka riči iz vrča lipote
I mislin kad ću ponovo moći
Dok vani bura cvijetove mrtvi
Ogrijan zvukom tek skrojene pisme
Ćutit teplinu iskre užežene
Koliko malo mi za sreću treba
Na moje malo nebo stavljam tvoje zvijezde
U svakoj je priča, u svakoj je tajna
Možda ti i ne znaš koliko me vesele
Ali svaka mi je od njih na svoj način sjajna
A na mome nebu ima još mnogo
Mjesta za tvoje zvijezde sjajne
Djeliti sa mnom svoje slatke tajne
Jer jednog ću dana pozvati tebe
Da sjednemo zajedno ispod mog neba
Da ti pokažem u pričama tvojim
Koliko mi malo za sreću treba
Moja jubav sa škoja
Ćutim vonje njene kose čujem riči tepli glas
Sa procvalim brnistrama spomenem se uvik nas
Znam da sada njene misli zbile su se s mojima
Ako tila već ne mogu odvojena škojima
Kad me žeja k tebi zovne i mladost me potira
Kad uzavru sve godine ča bez tebe bija sam
Poletit ću na zvizdami priko mora i poja
Da zagrlim svoje zlato moju jubav sa škoja
Moje ruke na njenom nebu
Stavljam ruke na njeno nebo
Prelazim preko mnoštva zvijezda
Prstima svaku dodirujem nježno
Dok ona polako zaklapa oči
Tone u nešto što san nije
Osjećam kako sve u njoj vrije
Predamnom samo cesta u noći
Zvjezdana rosa
Rosa želja natapa mi snove
Noću tiho po meni sipi
U svakoj kapi po jedna je zvijezda
Sa neba misli od prošloga ljeta
Vlažno me jutro mokrog budi
Donosi vjetrove obala toplih
Htio bih opet tamo biti
Gdje mogu slatke sokove piti
Sve dok postoji i kapljica želje
Negdje duboko u bunaru neba
Biti ću je žedan, želit ću je piti
I noćima zvjezdanu rosu sniti
Ti i ja u Splitu
Subotnja večer u srcu mog Splita
Puna je pjaca nasmijanog svita
Čujem ti glas zove moje ime
Vidim ti lice ne minja ga vrime
Grliš me ljubiš vučeš za ruku
Vodiš prema šanku kroz gužvu i buku
Na tvoj znak konobar piće mi toči
Ne govorim ništa zaranjam ti u oči
Kao da smo sami na ovom svitu
Ti i ja zajedno u Splitu
Sve je stalo i gužva i buka
Slučajno mi ruku takne tvoja ruka
Kako je sladak pelin što pijemo
I kako se samo slatko smijemo
Ti i ja zajedno u Splitu
Ti i ja najsritniji na svitu
