Tag: #zakrižen

Vratili se naši križi

Vratili se naši križi

 

Vratili se naši križi, donili ih naše križonoše

“Evo san ti na križ doša muke vele jesan proša” štrofa je Gospinog plača koju pjevaju pjevači iz Vrbanja na povratku u svoju matičnu crkvu. Nikada tužnije nisu odzvanjali ovi zvuci kao ove godine. Bio je to uistinu plač. Pogotovo je tužno bilo svima nama koji nismo mogli biti u procesiji. Teško je razumjeti nekome tko nije rođen pod ovim otočkim suncem što sveti križ znači čovjeku. Promijenile su se kroz povijest vlasti i režimi, kraljevi i carevi, poglavnici i predsjednici, prošli su našim otokom i fašisti i nacisti i komunisti, harale su bolesti. Svi su oni bili samo prolaznici, koji iza sebe nisu ostavili ništa, osim pokoje zlo.

Ali ono što je ostalo u srcu ovog otoka, ono što je ostalo u srcu otočkog čovjeka je križ.

Križ koji okuplja, križ koji vodi, križ koji liječi, križ koji daje nadu, križ koji nudi utjehu, križ koji nas tješi i križ koji ukazuje put. Taj križ je ostavio ljudima smisao života, ostavio im je radost življenja i vjeru u čovjeka. To je naše bogatstvo, to je naša baština.

Iskrene čestitke svim križonošama što su u ovim izazovnim vremenima ostali dosljedni vjeri i što su nam omogućili da makar virtualno hodamo za križen.

Posebno čestitam i zahvaljujem križonoši iz Vrbanja mom dragom Mateotu Brataniću koji je sa svojim vrijednim roditeljima došao iz Kanade održati našu tradiciju, ali i tradiciju svoje velike obitelji križonoša. Vjerujem da je njegov pokojni djed Teo, koji je također bio križonoša, sada ponosan na njega. I mi smo svi ponosni. Žudimo za ljudima koji nas mogu činiti ponosnim i zato mu zahvaljujem.

Čestitke i njegovoj maloj odanoj pratnji pogotovo pjevačima koji su pjevali za sve nas.

Svi smo mi noćas imali svoje male osobne molitve, ali vjerujem da je jedna zajednička bila svima; neka ova bolest prođe što prije.

Dragi ljudi, sve će proći, kako je već rečeno, proći će i bolest, a mi trebamo ostati ili postati ljudi, zdravi u duhu, u vjeri i u našim međusobnim odnosima.

Neka nam svima poslije ove muke, svane sretan Uskrs.

Vaš Miki Bratanić

Procesija Za križen

Procesija Za križen - mapa
Ilustrirana mapa procesije Za križen objavljena je u knjižici nosača zvuka “Obredi Velike sedmice i procesija Za križen”.
Nakladnik: Miki Bratanić (2004.). Dizajn: Đurđica Katić/Miki Bratanić. Foto: Foto klub Split/Miki Bratanić.

U noći sa Velikog četvrtka na Veliki petak, kada mjesec u svom punom sjaju obasjava zvonike, crkve, vinograde i maslinike, iz mjesta Vrboska, Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče i Vrbanj, oko 22 sata, kreću procesije svaka za svojim križem.
U smjeru kazaljke na satu obilaze svako mjesto, zaustavljajući se u crkvama, u kojima ispred “Božjih grobova“ pjevaju stare kitice „štrofe“ Gospinog plača.
Sve one zajedno čine jedinstvenu pokorničku tradiciju koju zovemo “PROCESIJA ZA KRIŽEN”

Tužna mati tad se uputi, putem čineć plač preljuti“ jedna je od „štrofa“ kojima se iz crkve kreće u noć.

U procesiji sudjeluje križonoša, koji ima čast nositi križ, njegova osobno odabrana pratnja; pjevači i oni koji nose razne svijeće (kandilire, ferale i ceroje), te ostali mnogobrojni vjernički puk. Štrofe Gospinog plača pjevaju dva pjevača koji kleče na prednjoj klupi, ispred Božjeg groba. Oni pjevaju različite štrofe, u ovisnosti o crkvi u kojoj pjevaju. Odgovarači, kojih obično bude tri ili četri, pjevaju uvijek istu štrofu, s nogu u bočnoj klupi. Ostala pratnja pjeva pokorničke psalme za vrijeme dolaska ili odlaska iz mjesta.

Procesija traje čitavu noć, te se ujutro vraća u svoju matičnu crkvu.

To je možda i najdirljiviji dio procesije, jer se pred crkvom sakupi gotovo čitavo mjesto, kako bi dočekalo sveti križ i fizički umornu, ali duhovno obnovljenu procesiju ljudi, koji kao poneseni nekom čudnom energijom pjevaju iz sveg grla.
Svaka od šest procesija ima neke svoje lokalne male specifičnosti, ali u načelu svi posjećuju iste crkve i hodaju istim putem. Najzanimljivija je svakako različitost pjevanja štrofa Gospinog plača koje pjevaju pjevači i odgovarači, ali i psalama koje pjevaju ostali sudionici u procesiji, jer svako mjesto ima svoje specifične napjeve.

U Jelsi se jelšanski križonoša na povratku procesije na mjesnoj pjaci, pred crkvom,  u punom trku sa križem „baca u zagrljaj“ svećenika, koji ga čeka sa svojim pukom.

Posebno je interesantan susret sa mrtvima, tj. običaj da se na povratku pohodi groblje (običaj u Vrbanju), te se oda počast svim pokojnima, koji više ne mogu sudjelovati u procesiji.

Tada se pjeva „Martvih duše ti sahrani, di su tvoji odabrani“ .

U tome je trenutku fizički i duhovno, na jednom mjestu sakupljeno čitavo selo.

Nakon otpjevanih štrofa u crkvi, običaj je da križonoša da blagoslov puku sa svetim križem, kojeg je nosio čitavu noć.

Time je procesija „Za križen“ završena.

Kako je Veliki petak post i nemrs, te se tradicionalno priprema bakalar.

Prije nego se ode na počinak, svrati se do križonošine kuće, na porciju te krepne delicije...

Procesija za križen ima svoju polumilenijsku neprekinutu tradiciju. Za vrijeme njemačke okupacije otoka Hvara 1944. godine procesija Za križen bila je zabranjena.Kako se višestoljetni lanac tradicije ne bi prekuinuo, izbjegli Hvarani koji su se nalazili u kampu Ell Shatt na Sinaju, improvizirali su svoje crkve, „Božje grobove“, križ i svijeće, te u tuđem svijetu, daleko od svojih domova, pred očima mnogih stranaca, održali procesiju i još jednom dokazali svoju nepokolebljivu vjeru.

Procesija Za križen – Tradicija ili vjera ?

Kontinuitet od nekoliko stoljeća neupitno je okarakterizirati kao tradiciju, tim više što se takav kontinuitet nije nikada prekinuo.Treba međutim postaviti pitanje iz čega je izrasla ta tradicija i na čemu je utemeljena? Što je motiviralo ljude da bez obzira na vremenske uvjete, političke prilike, socijalne, sociološke ili pak one najteže ratne, održavaju tu tradiciju? Što je to što inspirira ljude generacijama, ispunjava ih i krijepi kroz godine, daje im snagu, volju i želju za nastavljanjem tradicije? Gdje je moguće i u čemu pronaći odgovor?

Možda u nekakvom trendu, modi, ideologiji, interesu, profitu, ili možda eksponiranosti?

U samom srcu otoka Hvara u krugu šest mjesta: Vrboska, Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče i Vrbanj potrebno je zaviriti u srca ljudi koji u noći Velikog četvrtka na Veliki petak održavaju tradiciju procesije koju zovu, jednostavno: „Za križen“. U dubini njihovih mekih srdaca moguće je pronaći istinski odgovor na naše naslovno pitanje, a taj odgovor je; vjera, čvrsta vjera. Jedino na, kao kamen, čvrstoj vjeri moguće je utemeljiti nešto što nitko i ništa nije moglo srušiti nikada. Samo je čvrsta vjera mogla iz kamena zemlju stvoriti, te iz nje plodove dobiti, kamenom polja svoja opasati, od kamena crkve, zvonike, kale, pjace i rive sagraditi, kamenom izmučeno tijelo, mrtvo, blagoslovljeno pokriti. A kada zadnja ploča bude pokrivena, kada i posljednja duša iz ovih mjesta bude na nebo uznesena, tada će to kamenje znati progovoriti, kao jeka prošlosti odzvanjati će psalmi kaletama, pjacama, rivama i u crkvama, a mjesec će obasjavati zvonike i polja. Tradicija i vjera neće se prekinuti.
Miki Bratanić

Klikom na fotografiju mape procesije Za križen ispod biti će te usmjereni na Youtube Playlistu sa video isječcima svih procesija snimljenih u župnoj crkvi u Vrbanju 2004., kako bi se stekao dojam o različitosti napjeva svakog od mjesta sudionika procesije.

 

Procesija Za križen, Youtube Playlista sa video isječcima svih procesija,

kliknite na sliku:Procesija Za križen

Fotografije procesije Za križen iz Jelse 2007. Križonoša Paulo Bunčuga. Foto; Mladen Mišo Šćerbe

Za križen Jelsa 001Za križen Jelsa 002Za križen Jelsa 003Za križen Jelsa 004Za križen Jelsa 005Za križen Jelsa 006Za križen Jelsa 007Za križen Jelsa 008Za križen Jelsa 009Za križen Jelsa 010Za križen Jelsa 011Za križen Jelsa 012Za križen Jelsa 013Za križen Jelsa 014Za križen Jelsa 015Za križen Jelsa 016Za križen Jelsa 017Za križen Jelsa 018Za križen Jelsa 019Za križen Jelsa 020Za križen Jelsa 021Za križen Jelsa 022Za križen Jelsa 024Za križen Jelsa 025Za križen Jelsa 026Za križen Jelsa 027Za križen Jelsa 028Za križen Jelsa 029Za križen Jelsa 030Za križen Jelsa 32

Audio zapis štrofe Gospinog plača, zajedno sa psalmom Pomiluj mene Bože, s kojima kreće procesija iz Vrbanja. Kliknite na sliku:

Procesija Za križen Vrbanj
Štrofa

Fotografije iz svih crkava procesije iz Vrbanja

Vrbanj Božji greb
Procesija Za križen Vrbanj
Vrboska
Procesija Za križen Vrbanj
Jelsa
Procesija Za križen Vrbanj
Vrisnik
Procesija Za križen Vrbanj
Pitve
Procesija Za križen Vrbanj
Svirče

 

 

Procesija Za križen Vrbanj
Vrbanj

Štrofe svih procesija iz 2004. godine
 

Štorofe iz svih procesija koje su se pjevale u procesiji Za križen zabilježene 2004. godine (popisao Miki Bratanić, po kazivanju pjevača iz svakog mjesta):

Vrboska

(križonoša Dinko Damjanić)

U župnoj crkvi prije polaska:

Spasitelj naš gorku danas smrt na križu podni za nas (Odgovori se)

O Isuse Božji Sinu slava Tebi budi u viku

U Gospinoj crkvi-tvrđavi

O prislavni sveti Križu prigni mi se dol’ na blizu

U Jelsi (župna crkva):

O žalosna Mati ka si pričekala tužne glasi

Obazri se zlato moje Marija Te majka zove

Di si Sinko željo moja tužna Ti je majka Tvoja

U Pitvama (župna crkva):

Vratare ću pomoliti dal bi mogli otvoriti

O vratari braćo moja otvor’te mi vrata ova

Otvor’te mi plačnoj vrata da ja prijden prid Pilata

U Vrisniku (župna crkva):

Da sud krivi priobrati ter mi Sinka on povrati

O Pilate sudče krivi zašto mene ti rascvili

Osudivši pravednika otpustivši razbojnika

U Svirčima (župna crkva):

Gospa glavu uzdržaše Mande snagom nastojaše

Ajme Mande pomozi me sestrom svojom uzdrži me

Ajme meni nevoljnici pritužbenoj žalosnici

U Vrbanju (župna crkva):

Križ mu dadu na ramena ka mu bila izranjena

O prislavni Sveti Duše daj svim virnim da se skruše

Eto Ivan cvileć teče kako mrtva Gospa kleče

U Vrboskoj (na groblju):

Priporuči mrtve duše i nevirnim da se skruše

U Vrboskoj (župna crkva):

On nam daruj vičnu slavu radovat se snjim u raju

Di no s majkom bi proslavljen po sve vike vikov.Amen.

Jelsa

(križonoša Stjepan Ivanišević)

U župnoj crkvi prije polaska:

Nut mislimo svi mi danas ki na križu umri za nas (Odgovori se)

Di je sada Sin Tvoj dragi kralj nebeski Bog naš pravi

U Pitvama (župna crkva):

Anđel s neba k Njemu dojde pokripi Ga opet pojde

Pojdi Ive k majci mojoj prižalosnoj tetki tvojoj

Obazri se zlato moje marija Te majka zove

U Vrisniku (župna crkva):

Jao Gospe plačna moja di je sada dika tvoja

Pojdi Ive k majci mojoj prižalosnoj tetki tvojoj

Obazri se zlato moje marija Te majka zove

U Svirčima (župna crkva):

Mandalina ne bi lina primi Gospu na kolina

Anđel s neba k Njemu dojde pokripi Ga opet pojde

Pojdi Ive k majci mojoj prižalosnoj tetki tvojoj

U Vrbanju (župna crkva):

O prislavni Sveti Duše daj grišnikom da se skruše

Pojdi Ive k majci mojoj prižalosnoj tetki tvojoj

Obazri se zlato moje marija Te majka zove

U Jelsi (preko obale):

Pojde Ive priko grada žaluć, plačuć Meštra draga

U Jelsi (župna crkva):

Nam dariva višnju slavu radovat se s Njim u raju

Pojdi Ive k majci mojoj prižalosnoj tetki tvojoj

Pitve

(križonoša Veljko Barbić)

U župskoj crkvi prije polaska:

Nut mislimo o tom danas ki na križu umri za nas

Umiljeno križ svoj primi zagrli ga pojde s njimi

U Vrisniku (župna crkva):

U parsi se počme biti tužnim glasom sad vapiti

Ajme meni Sinko dragi o Isuse Bože pravi

Ne dadu mi pristupiti niti sinka poljubiti

U Svirčima (župska crkva):

Čuvši Gospa plačne glase sve odskube svoje vlase

Božja Mati to ne znaše s Mandalinom doma staše

Gospi sestre pritekoše nad njom kose raspletoše

U Vrbanju (župska crkva):

O žalosna mati ka si pričekala tužne glasi

Di su Sinko učenici Tvoji dragi nasljednici

Nemam koga ja moliti ko će za te govoriti

U Vrboskoj (župna crkva):

Jao Gospe plačna moja di je sada dika tvoja

Križu ću se ja moliti s gorkim plačem govoriti

O prislavni križu sveti na kom visi Sin propeti

U Vrboski (Gospina crkva-tvrđava):

Jao Gospe plačna moja di je sada dika tvoja

U Jelsi (župska crkva):

Tarst u ruke Njemu daše pak s njom glavu izlupaše

Ča se Gospa već moljaše toko manje opravljaše

Anđel s neba k Njemu dojde pokripi Ga opet pojde

U Pitvama (župna crkva):

Ti nam daruj vičnu slavu radovat se s Njim u raju

Gdi no s majkom jest proslavljen po sve vike vikov.Amen.

Vrisnik

(križonoša Božidar Gurdulić)

U župskoj crkvi prije polaska:

Spasitelj naš gorku danas smrt na križu podni za nas (odgovori se)

I zavapi željno tada dragi Sinko kud greš sada

U Svirčima (župna crkva):

Mande s Majkom tugovaše gorke suze prolivaše

O Isuse Gospodine ja sam tužna za tvoj’ ime

Teb’ izgubih prijatelja Sina Božjeg Spasitelja

U Vrbanju (župska crkva):

O prislavni Sveti Duše daj svim virnim da se skruše

Srce moje što ne pukne jer za Sinom vele vene

Ajme Sinko željo moja tužna Ti je Majka Tvoja

U Vrboskoj (župska crkva):

O Lovrinče pečeniče Isusovi učeniče

Oh nemilo križa drivo na kem propet tilo živo

Tilo Isusa Sina moga kega gledam sad martvoga

U Jelsi (župna crkva):

O vratari braćo moja otvor’te mi vrata ova

Otvor’te mi tužnoj vrata neka dojdem do Pilata

Ajme meni Sinko dragi o Isuse Bože pravi

U Pitvama (župna crkva):

Zato danas svi plačimo smart Njegovu požalimo

Plače Njega zraka sunca i kamenje koje puca

Plače Njega svaka svaka duša koja ovo s pomnjom sluša

U Vrisniku (župna crkva):

Križu sveti poštovani od Isusa odabrani

Priporuči Ocu svomu da mir dade mistu ‘vomu

S toga križa daj nam znamen po sve vike vikov.Amen

Svirče

(križonoša Tadija Plenković)

U župnoj crkvi prije polaska:

Nut mislimo ovdan danas ki na križu umri za nas (odgovor u svim drugim crkvama)

O Isuse Božji Sine slava tebi budi vike(odgovor samo u Svirčima prije polaska)

U Vrbanju (župna crkva):

Jer ti nosim tužne glase Sinka draga već predaše

O prislavni Sveti Duše daj njim milost da se skruše

U Vrboskoj (župna crkva):

Jer ti nosim tužne glase Sinka draga već predaše

O Lovrinče pečeniče isusovi učeniče

U Jelsi (župna crkva):

Jer ti nosim tužne glase Sinka draga već predaše

Gospa Sinka žalovaše plačući Ga ter moljaše

U Pitvama (župna crkva):

Jer ti nosim tužne glase Sinka draga već predaše

Ako li ga ne osudiš cesarevu milost gubiš

U Vrisniku (župna crkva):

Jer ti nosim tužne glase Sinka draga već predaše

O Isuse Božji sine slava tebi budi vike

U Svirčima (župna crkva):

Jer ti nosim tužne glase Sinka draga već predaše

Evo sam ti na križ doša vele muke jesam proša

Vrbanj

(križonoša Milan Turić)

U župnoj crkvi prije polaska:

Spasitelj naš gorko danas, smart na križu podni za nas (Odgovori se)

I zavapi jadna tada,sinko dragi di ćeš sada

U Vrboskoj (župna crkva):

Otvorte mi plačnoj vrata, neka prijden prid pilata

Da s Pilaton govorimo, ter ga plačno mi molimo

Što ti čini Sin moj dragi, kralj nebeski Bog tvoj pravi

U Jelsi (župna crkva):

O vi koji prohodite, razgledajte i vidite

Jeli bila komu slična, žalost moja i prilična

Sve u karvi tilo tvoje, Sinko dragi dobro moje

U Pitvama (župna crkva):

Apostola sebi obra, kome sinoć noge opra

Mene jadna kog milova,samnom Petra i Jakova

Sinoć netom večerasmo s njim jaganca blagovasmo

U vrisniku (župna crkva):

Tarpim jadna grozne muke, svezane ti gledat ruke

Oči slavne zavezaše, i udarce mnoge daše

Glavu tvoju okruniše, oštrin tarnjen napuniše

U Svirčima (župna crkva):

Ajme Mande pomozi me, sestrom svojon povedi me

Tad priteče Mandalina, prija Gospu na kolina

Sestre tada pritekoše, kose nad njom raspletoše

U Vrbanju (staro groblje):

Martvih duše ti sahrani di su tvoji odabrani

U Vrbanju (župna crkva):

Evo san ti na križ doša muke vele jesan proša

Ovo reče malo dahnu prignu glavu ter izdahnu

 

Procesija Za križen - mapa

Za križen

Za križen

Ovi dnevi

Zamukla su drevna zvona

Niti ure ne rebate

Umučeć se švere miču

I ferali vosak trate

Ne romoru crikav glave

Bez riči su prazi kalet

Muči cviće sa oltara

I pokora judska stara

Ove noći ove dneve

Isprid grebih Gospodina

Zvone samo škrabatuše

I molitve naše duše


Za križen

Noć promišljanja

Hodamo za tobom raspeti Kriste

U noći što sveto tijelo umrtvi

Poljima našim odzvanjaju psalmi

S davidovih izvora pokore poteklih

Uistinu grijeh je uvijek pred nama

Ponizne glave prignute stoje

Previru misli slabosti tijela

Grči se duša u pokajničkoj boli

Kalvarije nema na kraju puta

Za nas je ovo tek podsjetnik na nju

Noć promišljanja o muci zbog grijeha

Spletenih kroz vjekove u trnovu krunu


Za križen

Noć punog mjeseca

U noći punog mjeseca

Svijetle plameni jezici

Drvu križa na kojem je

Svijetlo svijetla raspeto

Teku kapljice voska

Niz obraze klize suze

Teče pjesma kroz mjesta

Kojima prolazi presveti

Bori se svijetlo sa mrakom

Ljudima pute kazuje

Sve dok sunce u istoku

Mlado jutrom ne uskrsne


Za križen

Putevi križa

Jedan za drugim križevi prolaze

Kroz odsjaj mjeseca sa kamenih putova

Od crkve do crkve od groba do groba

Noseći svaki raspetog Krista

Tužne zvuke majčina plača

Ispred ukrašenih božjih grobova

Sa koljena na koljeno iz godine u godinu

Tišina noći raznosi mjestima

Ispod crnih korotnih velova

Vise otkupljeni svi grijesi ljudski

Od Pilata do Pilata od Heroda do Heroda

Nakupljeni u dušama bijednog čovjeka


Za križen

Noć

“Ima jedna noć”

promukli glos sa podan gradel

miri slušadu

Joke ruke križ vazimju

Tul prikrije grihe naše;

“Spasitelj naš”

Treća štrofa “Kad se uputi”

Škrabatuše noć proporu

Kandiliri niza crikvu

“Pomiluj mene” iz svih garlih

Okolo crikve , niz Vela vrota

Pun je misec

Ima jedna noć


Poezija to go

Mlado sunce

Krvavo je sunce jutros nad Biokovom izašlo

Odraz presvete krvi sa križa Gospodnjeg

I sramote ljudske na očigled svijeta

Uzdiže se krvavo nad mojim Vrbanjom

Dok Isusa na križu Za križen nosimo


Poezija to go

Jutro

Ima jedno jutro

Rasvane kod Svetega Liberota

Puno ga se čekalo.

Varbonj je prid namin

Kalojemo se i čujemo škrabatuše

Kanpanelu gluha su zvona

Prid crikvon čeka svit, puno ih suzu ne more sakrit.

Sva su čela gore

Na kapušontu pod čemprišima, živi gore mortvi dole

Martvih duše ti sahrani di su tvoji odabrani.

Svi kantaduri

Don je veli, još smo u crikvi

Evo sam ti na Križ doša, muke vele jesam proša.

Ima jedno jutro


Za križen od kuće - Veronikin rubac

Za križen od kuće

Ove ću godine dragi Gospodine moliti od kuće.

Ostati ću doma, a ti ćeš lebdjeti nad mojim mjestom,

poljima i lozjima, u rukama križonoše,

zaogrnut velom i gledati kako uvale plaču.

Ove ću godine dragi Gospodine biti tako sam.

U toj noći kada smo uvijek skupa,

neću hodati za tobom, tvojim svjetlom i sjenom,

pjevati naglas, moliti u sebi

i slušati kako odzvanja kamen u utrobi tvrđave.

Ove ću godine dragi Gospodine biti malen.

Malen kao vršak onog trna koji ti je ranio glavu,

nanio bol, prolio krv i ponizio te kako bi meni pokazao

što su zapravo patnja i muka i što je trpljenje.

Ove ću godine dragi Gospodine biti ponizan.

Molit ću za križonošu i njegovu malu pratnju,

da se ne osjećaju usamljeno, da znaju da smo svi s njima,

za njima i u njima, u mislima i molitvama.

Ove ću godine dragi Gospodine naučiti što je muka.

U svakom žulju naših pokojnih, brizi majke, trudu oca,

tuzi prognanika, patnji branitelja,

u svakoj gruboj riječi i rani što tebe izmuči u muci.

Običaji Velikog tjedna

Veliki tjedan

Tjedan velikih osjećaja i velikih sjećanja

 

Svake godine kada se približava Veliki tjedan u meni se bude neke posebne emocije i naviru sjećanja iz albuma memoriranih slika uspomena običaja vezanih za te dane ispunjene velikim događajima. Na poseban način smo s Velikim tjednom povezani mi, koji imamo privilegiju da smo odrasli na otoku Hvaru, u njegovom središnjem dijelu u kojemu se između šest mjesta Vrboske, Jelse, Pitava, Vrisnika, Svirača i Vrbanja već stoljećima odvija tradicionalna procesija „Za križen“, ali i u kojima su se održali već drugdje gotovo zaboravljeni paraliturgijski obredi Velikog tjedna.

Mi smo živi svjedoci čuvene papine rečenice „Ovdje povijest ne šuti“, te svjedočimo o neizmjernom bogatstvu kulturnog sakralnog nasljeđa koje su nam ostavili naši preci, a koje je sagrađeno u vremenima, kada je prehraniti obitelj trebao biti jedini životni cilj.

To nasljeđe ima nekoliko aspekata, ali one emocije koje me obuzimaju bivaju pobuđene zvukovima pjesama starih pučkih pjevača koje odzvanjaju stoljetnim kamenim pragovima i balaturama crkvenim. Psalmi, štrofe, molitve, plačevi, antifone, blagoslovi i zazivi svojim porukama opominju i podsjećaju na ljudsku muku i patnju kroz vjekove. Iz grla čvrstih težaka zbijenih u koru ti napjevi prodiru u srž duše slušatelja, te izazivaju poštovanje i poniznost.

 Stihovi lamentacija proroka Jeremije, Zaharijine zahvale, Davidovih psalama, te Gospina plača, ne ostavljaju ravnodušnim nikoga, a svojom suvremenošću i svevremenskim značenjem potiču nas na razmišljanje o smislu života, tragediji ponavljanja grešaka i našoj budućnosti.

Sveti Augustin je rekao; „Tko pjeva dvostruko moli“, pa se za pučke pjevače može reći da su se svojim pjevanjem za života dovoljno namolili, a sigurno su i druge potaknuli na molitvu, te tako zaslužuju vječni život.

Bilo bi lijepo kada bi im i na ovom svijetu netko sagradio nekakav spomenik koji bi osigurao vječnu uspomenu na ono čega u budućnosti više neće biti.

Naime, pjevači stare, polako odlaze na onaj svijet, a dolaze mlade generacije svećenika i pjevača koji zaboravljaju staro i prihvaćaju novo, pa se napjevi gube i padaju u zaborav.

 Sakralna glazba sve se više unificira pa se u našim mjestima izvode isti napjevi kao i u velikim gradovima ili u drugim državama.

 Veliki tjedan u Hrvatskoj bio je vjerovatno najveći festival glazbe na svijetu u kojem je sudjelovalo svako i najmanje mjesto sa svojim jedinstvenim napjevima. Pa čak i ona mjesta udaljena svega nekoliko kilometara imali su samo naizgled slične napjeve, desetljećima ili stoljećima uglađivane specifičnostima lokalnih pjevača.

Za prolivenim mlijekom kažemo da ne treba žaliti, ali svakako trebamo žaliti što naša djeca neće imati priliku okusiti ljepotu tog majčinskog mlijeka kojeg više nema. Ti napjevi sada su samo dio sjećanja starijih generacija, koji ih nisu u mogućnosti prenjeti na ove mlađe, tako da oni i neće biti svjesni čitavog jednog bogatstva na koje bi i te kako trebali biti ponosni.

 Oni najstariji pjevači prepričavaju korizmeno vrijeme u kojem se u vinogradima čula pjesma težaka koji bi se u vrijeme odmora skupili zajedno i probali koju štrofu ili psalam.

Upravo su te sakralne pjevačke utjehe u težačkom ambijentu polja ili konobe bile podloga za ono što danas zovemo klapska pisma, te bi tim više trebali uvažavati i poštovati pučko pjevanje kao baštinsku jaslicu ne samo Dalmacije nego i čitave Hrvatske.

 Veliki tjedan kao svojevrsna glazbena kruna polako blijedi, njeni se biseri rasipaju, pa ostaje samo vjera i nada da će bar malo njenog sjaja ostati sačuvano kao podsjetnik na neko vrijeme u kojem su ljudi iz ničeg stvarali nešto, te u kojem je pjesma značila život, premda život nije bio pjesma.