Baština

Dalmatinska spiza

Dalmatinska spiza

Dalmatinska spiza – Hrvatski izvor zdravlja
Baštinu ili nasljeđe najčešće vezujemo s nekakvim materjalnim oblicima kao što su polja, kuće, obiteljska blaga ili u nekim slučajevima nematerjalnim, kao što su zanati, običaji, vještine, a koji se prenose iz jedne generacije na drugu, pa samim time čine neku vrstu tradicije. Hrana kao pojam rijetko se spominje kao baština ili nasljeđe, a samo ponekad kao tradicija. Naravno to je točno ako hranu promatramo samo kao nešto materijalno, kao nekakvu potrebu za preživljavanjem, ili pak kao nešto nematerijalno u obiku tradicijskog načina spremanja. Međutim ako hrani dodamo dimenziju užitka, ne samo užitka konzumiranja nego i pripremanja, ako u njoj prepoznamo mirise prošlosti i trenutke djetinjstva, ako u njoj vidimo lica onih koji su je nekada davno utjelovljavali i koji su nam ostavili tajne pripravaka, onda hrana postaje i baština i nasljeđe i tradicija. Ona postaje „spiza“.
Njena vrijednost ne ogleda se u veličini teće u kojoj se sprema, niti u veličini kuhinje, ne ogleda se čak ni u sastojcima, ni u dodacima, ni u aranžiranju stola, ni po uzvanicima. Njena najveća vrijednost je u onom najuzvišenijem; u ljubavi. U ljubavi čuvanja tradicije, baštine, nasljeđa, u ljubavi pripremanja najjednostavnijih sastojaka u najmanjoj teći, iz koje ćemo podijeliti slast s najbližima. Dalmatinska spiza je jednostavna, lako se i brzo priprema, ne zahtjeva skupe sastojke, a iznad svega je zdrava. Upravo naglasak na taj zdravstveni aspekt je u današnjem suvremenom svijetu od posebnog značaja. Konzumiranje zdrave hrane u opuštenom ambijentu, sa prijateljima i rodbinom, najbolji je recept za miran, skladan i zdrav život.
Dalmacija hrani dodaje onu višu dimenziju; nudi čovjeku užitak, a ujedno i lijek bez nus pojava.
Pjat spinata, kuhanog u vremenu očenaša, zalivenog maslinovim uljem i malo limunovog soka, uz domaći kruh i čašu vina, „tri puta tjedno“ na večer, najbolja je terapija bez recepta koju čovjek može priuštiti lako i jeftino.
Dalmatinska spiza hrvatski je izvor zdravlja, poslužena na oltaru priča prošlosti, u kojima se oživljavaju memorije i uspoređuju nekadašnja vremena, stoji kao svojevrsna pokaznica, kojoj se klanjaju svi oni željni misterije i tajne sposobnosti velikog užitka pripravljenog u maloj teći.
Veliko je u malom! To je Dalmacja. To je Hrvatska.
Lešada, gregada, marinada, pašticada, gradelada, zvuče kao stihovi neke pjesme, a uz note brujeta i buzare, to je glazba, to je umjetnost malog čovjeka, malog naroda i male zemlje za velike gušte. A pjesma i glazba dio su našeg identiteta, naš genetski kod, naša prepoznatljivost, vezivno tkivo koje nas drži zajedno, koje nas čini klapom. Spiza je dakle u temelju našeg postojanja i našeg načina života.
Čuvajmo stoga našu baštinu, nasljeđe i tradiciju kuhinje naših starih, jer u njoj je mnogo više od hrane; u njoj je smisao življena.

Dalmatinska spiza
Običaji Velikog tjedna

Veliki tjedan

Tjedan velikih osjećaja i velikih sjećanja

 

Svake godine kada se približava Veliki tjedan u meni se bude neke posebne emocije i naviru sjećanja iz albuma memoriranih slika uspomena običaja vezanih za te dane ispunjene velikim događajima. Na poseban način smo s Velikim tjednom povezani mi, koji imamo privilegiju da smo odrasli na otoku Hvaru, u njegovom središnjem dijelu u kojemu se između šest mjesta Vrboske, Jelse, Pitava, Vrisnika, Svirača i Vrbanja već stoljećima odvija tradicionalna procesija „Za križen“, ali i u kojima su se održali već drugdje gotovo zaboravljeni paraliturgijski obredi Velikog tjedna.

Mi smo živi svjedoci čuvene papine rečenice „Ovdje povijest ne šuti“, te svjedočimo o neizmjernom bogatstvu kulturnog sakralnog nasljeđa koje su nam ostavili naši preci, a koje je sagrađeno u vremenima, kada je prehraniti obitelj trebao biti jedini životni cilj.

To nasljeđe ima nekoliko aspekata, ali one emocije koje me obuzimaju bivaju pobuđene zvukovima pjesama starih pučkih pjevača koje odzvanjaju stoljetnim kamenim pragovima i balaturama crkvenim. Psalmi, štrofe, molitve, plačevi, antifone, blagoslovi i zazivi svojim porukama opominju i podsjećaju na ljudsku muku i patnju kroz vjekove. Iz grla čvrstih težaka zbijenih u koru ti napjevi prodiru u srž duše slušatelja, te izazivaju poštovanje i poniznost.

 Stihovi lamentacija proroka Jeremije, Zaharijine zahvale, Davidovih psalama, te Gospina plača, ne ostavljaju ravnodušnim nikoga, a svojom suvremenošću i svevremenskim značenjem potiču nas na razmišljanje o smislu života, tragediji ponavljanja grešaka i našoj budućnosti.

Sveti Augustin je rekao; „Tko pjeva dvostruko moli“, pa se za pučke pjevače može reći da su se svojim pjevanjem za života dovoljno namolili, a sigurno su i druge potaknuli na molitvu, te tako zaslužuju vječni život.

Bilo bi lijepo kada bi im i na ovom svijetu netko sagradio nekakav spomenik koji bi osigurao vječnu uspomenu na ono čega u budućnosti više neće biti.

Naime, pjevači stare, polako odlaze na onaj svijet, a dolaze mlade generacije svećenika i pjevača koji zaboravljaju staro i prihvaćaju novo, pa se napjevi gube i padaju u zaborav.

 Sakralna glazba sve se više unificira pa se u našim mjestima izvode isti napjevi kao i u velikim gradovima ili u drugim državama.

 Veliki tjedan u Hrvatskoj bio je vjerovatno najveći festival glazbe na svijetu u kojem je sudjelovalo svako i najmanje mjesto sa svojim jedinstvenim napjevima. Pa čak i ona mjesta udaljena svega nekoliko kilometara imali su samo naizgled slične napjeve, desetljećima ili stoljećima uglađivane specifičnostima lokalnih pjevača.

Za prolivenim mlijekom kažemo da ne treba žaliti, ali svakako trebamo žaliti što naša djeca neće imati priliku okusiti ljepotu tog majčinskog mlijeka kojeg više nema. Ti napjevi sada su samo dio sjećanja starijih generacija, koji ih nisu u mogućnosti prenjeti na ove mlađe, tako da oni i neće biti svjesni čitavog jednog bogatstva na koje bi i te kako trebali biti ponosni.

 Oni najstariji pjevači prepričavaju korizmeno vrijeme u kojem se u vinogradima čula pjesma težaka koji bi se u vrijeme odmora skupili zajedno i probali koju štrofu ili psalam.

Upravo su te sakralne pjevačke utjehe u težačkom ambijentu polja ili konobe bile podloga za ono što danas zovemo klapska pisma, te bi tim više trebali uvažavati i poštovati pučko pjevanje kao baštinsku jaslicu ne samo Dalmacije nego i čitave Hrvatske.

 Veliki tjedan kao svojevrsna glazbena kruna polako blijedi, njeni se biseri rasipaju, pa ostaje samo vjera i nada da će bar malo njenog sjaja ostati sačuvano kao podsjetnik na neko vrijeme u kojem su ljudi iz ničeg stvarali nešto, te u kojem je pjesma značila život, premda život nije bio pjesma.

Običaji Velikog tjedna
Veliki tjedan

 

 

 
 

Spomeni se jedno vrime

Barba Ljubi Stipišiću Delmati

 

„Kako ste?“, glasila je moja sms poruka tog subotnjeg jutra. Nakon nekoliko trenutaka primio sam povratnu poruku u kojoj nije pisalo ništa. Bila je prazna. Prsti nisu imali snage više pisati, ali volja za očuvanjem blizine bila je neizmjerna. Sutradan nas je maestro napustio. To subotnje dopisivanje bilo nam je posljednje. Još i danas čitam tu praznu poruku i nisam je uspio do kraja pročitati. Toliko je toga napisano u nutrini njene praznine, kao i u njegovim očima koje su bile zatvorene, ali samo naizgled. Upravo te zatvorene oči vidjele su sve i osjećale sve. U tom naizglednom mraku stvarao se jedan novi svijet; svijet slike, poezije ili glazbe, u svakom slučaju umjetnosti, koja se oslobađala iz dubine te velike duše pune osjećaja za baštinskim i tradicionalnim. A umjetnost je stvoriti nešto iz ničeg, bolje rečeno iz naizgled ničeg. Jer sve ono što današnji čovjek ne vidi, on je vidio, sve ono što se zaboravi, on je zabilježio, sve ono što je mrtvo, on je oživio.

Bila bi potrebna tri ljudska života za poslušati, pogledati i pročitati sve što je sakupio, obradio, snimio, stvorio i malo bi bilo. Kada bi mu sada, ovog časa, svi počeli zahvaljivati, za sve ono što je za nas učinio, pa mu zahvaljivali do kraja života, malo bi bilo.

Jer mi ne znamo što imamo, nismo svijesni vrijednosti bogatstva naše pradjedovske ostavštine stvorene iz kamena i soli, iz nevolje i tuge, iz ponosa i dišpeta, ma iz ničega. Iz ničega su naši stari stvorili nešto, a mi bi iz nečega stvorili ništa. Jer ne vidimo, jer ne čujemo, jer ne osjećamo, jer sanjamo tuđe sne, spavamo budni i prolazimo mimo našu povijest u potrazi za budućnosti koju ne poznajemo. Mi sami sebe spoznali nismo, ne znamo tko smo, koliko vrijedimo i je li uopće išta vrijedimo. Odlazimo od sebe u potrazi za sobom. I zato nam poručuje „Vrati se čovječe sebi dok još imaš kome“. Dok još imaš kome! Jer tko zna što ćeš sutra zateći na mjestu svog vlatitog napuštanja.

Kad napustiš svoju tradiciju, vjeru, zemlju, pjesmu, običaje, kad napustiš svoje ja, gdje si i tko si čovječe? Kamo ideš?

„A ne treba nikamo ići, nigdje drugdje tražiti ono što je tu.“ Tu u maloj tećici, u malom mistu, u malom čovjeku. Spoznaj malo i razumjeti ćeš veliko. To je bilo njegovo geslo.

I sva ta silna inspiracija došla je iz malog jednostavnog stiha, napjeva ili priče naših starih. Trebalo je te male bisere samo iznjeti iz prašnjavih bavula i škrinja staviti ih na dlan i pokazati svijetu.

Pa ako smo i mali na điografskim kartan, ne znači da se ne moramo osjećati velikim. I ako nas svit bude štucigava, znamo šta nam je tom svitu reć.

Njegova poezija, koju je s ljubavlju pisao, a s posebnim emocionalnim nabojem recitirao, nažalost je vrlo malo poznata široj javnosti. Kao uostalom i njegov likovni opus sa pretežno sakralnim motivima. Čak i tamo gdje se on čini najpoznatijim, a to je glazba, premalo se poznaje njegovo djelo, izvan domene zaljubljenika u klapsku pjesmu. Tako se njegovo ime najčešće veže za „Dalmatino povišću pritrujena“, naravno sa velikim pravom, ali vrijedno bi bilo zaviriti i poslušati neke druge antologijske pjesme koje su izašle iz njegovog pera tekstom i glazbom kao što su „Zlata jemaš dare primaš“, „Namisto molitve ime ti ponavjan“, „Intrade san popi“, „Kod Lepanta sunce moje“ i još mnoge druge, manje izvođene, ali ne i manje vrijedne.

I zato je vrijedno da je objavljeno i javnosti predstavljeno njegovo životno djelo „Anima Delmatica“ , knjiga koja objedinjuje sve ono što smo mi, što je naša povijest, sadašnjost i budućnost, sve što definira naš identitet, a njegov je svojevrsni testament u kojem od nas traži da ne zaboravimo tko smo.

To je neka vrsta dalmatinske biblije, svevremenske kapsule, kojoj se uvijek možemo vraćati, čije retke možemo i ponovno čitati, čiji sjaj vrijeme ne blijedi.

Najmanje što zauzvrat možemo učiniti jest poslušati ga, ne zaboraviti tko smo, ali i ne zaboraviti tko je on, jedan, jedinstveni, neponovljivi, maestro Ljubo Stipišić Delmata.


 

Dioklecijanova konoba

Dioklecijanova konoba

Prva konoba u Splitu

Kada je car Dioklecijan odlučio svoje umirovljeničke dane provesti na jednom od najljepših mjesta na svijetu, današnjem Splitu, sigurno je kulturu svakodnevnog druženja sa vinom, u svojim aktivnim danima, nastavio i u onim rasterećenim, u palači, okruženoj vinogradima i morem. Poznavajući tadašnje trendove, vrlo je vjerovatno da je Dioklecijan imao vlastite nasade vinograda, od kojih je pravio vino, koje je, da podsjetimo, bilo svojevrsni statusni simbol. Da bi se grožđe sa vlastitih vinograda ili možda drugih od Primoštena do Pelješca, pa i onih otočkih, preradilo i skladištilo, potrebna je naravno bila konoba ( cellar ).

Ako postoji mjesto sa gotovo idealnim uvjetima pogodnim vinu, to je onda konoba u palači cara Dioklecijana. Ne samo da je ukopana, već je opasana sa svih strana filigransko složenim masivnim kamenim blokovima, koji su činili prostor konobe besprjekornim.  Obzirom na veličinu podzemnog prostora palače, Dioklecijanova konoba mogla je biti ne samo mjesto u kojem se je proizvodilo i skladištilo vino dobiveno od lokalnog grožđa, već i svojevrsna enoteka vina dobavljenih iz raznih djelova carstva od Bordoa do Iloka. Amfore, bačve, a za izuzetne prilike i fine staklene boce, napunjene vinima dobivenih od raznih sorti, različitih regija, bili su prava riznica i meka za sve one koji su hodočastili carskim domjencima. Ostaci velikog turna ( presa, tijesak) koji se koristio u preradi grožđa za proizvodnju vina i danas su vidljivi u jednoj od velikih dvorana carske konobe. Pod tim su se turnom cijedili najslađi sokovi Dalmacije, te izvlačili vrijedni tanini koji su vinu davali prepoznatljivu boju. 
Nikada nećemo znati koja su sve imena tada nosili vina, te jesu li postojali neki istaknuti brendovi (brands) ili zaštićena imena ( trade marks), ali je sigurno da su temelji vinske kulture u gradu Splitu ustanovljeni upravo u palači cara Dioklecijana.  Taj duh strasti za vinom, druženjem i zabavom, ostao je živjeti u utrobi palače, ali i u genima stanovnika Dalmacije sve do današnjih dana. Tako su stoljećima kasnije ljudi ove lijepe regije živjeli od vina i sa vinom. U svojim skromnim konobama, u odnosu na onu carsku, proizvodili su vino od grožđa iz svojih vinograda, te ga njegovali i odgajali na gotovo isti način kako su to radili i Rimljani u njihovo doba. Među bačvama s mladim vinom, znali bi se tako skupili susjedi te uz slanu srdelu, sir iz ulja i čašu vina zapjevati o ljubavi i sreći. To je bio njihov stil života.   
Rijetke su danas konobe koje su zadržale taj stari oblik i namjenu, rijetki su i vinogradari koji žive od vina, pogotovo u urbanim sredinama, pa se tako i običaj okupljanja u konobi prenio u suvremene restorane, konobe, koji svojim ambijentom i dobro spremljenom domaćom hranom, evociraju stare uspomene i nadomještaju ono staro. U tim se modernim konobama mogu čuti još uvijek one iste pjesme o ljubavi i sreći, u možda nešto modernijim tj. aranžiranjim notama.
Naravno, život se mjenja, novo nadomješta staro, ništa nije kao prije, ali strast za vinom, druženjem i pjesmom nikada nije napustila genetski kod čovjeka ovog grada i kraja.   
Temelje strasti dobro je učvrstio car Dioklecijan, u temeljima svoje rezidencije, ostavivši trajne zapise u kamenu generacijama koje baštine njegovu želju za mirnim životom, u možda jednoj od najljepših uvala na svijetu onoj splitskoj.
I danas, nakon 17 stoljeća, njegov duh osjeća se na drevnim ulicama i trgovima, mauzoleju, zidinama i ostalim djelovima njegove velebne palače, ali na poseban način u njezinom podzemnom dijelu, u njegovoj konobi; prvoj splitskoj konobi.

Dioklecijanova konoba
Dioklecijanova konoba

 
 

Spontano pjevanje

Biser iz škrinje tradicije

Prije neki dan šetao sam kalama našeg najstarijeg grada zajedno sa svojim dobrim prijateljem.Bilo je vrime po večeri i o čemu smo mogli pričati nego o spizi, a uz spizu, zna se ide i vino, a poza vinom pisma, pa smo tako slijedeći stope Hektorovića i Ivanića uživali u malim stvarima koje život čine bogatijim. Kako je moj prijatelj tenor, često se znamo samozadovoljiti jednostavnom tercom neke stare pisme, lišene kompliciranih aranžmana, u bilo kojoj prilici i na bilo kojem mistu, a kada nam to duša zaište.

A primjetili smo već odavno da je takovog ugođavanja duši sve manje i manje, te da se pivanje pretvorilo u zadovoljavanje drugih, a ne samog sebe, pa ono poprima obličje prodavanja, podavanja ili ponekad, da me prostite prostitucije. A onda nas iz naših razmišljanja kroz piriju uske kale trgne dubok bas. Još jedan par povečernjih šetača; dvojica opernih pjevača od kojih jedan splitski, a drugi, nama dobro poznat domaći starogrojski. I oni su šetnjom obilazili grad vjerovatno u sličnim mislima, jer mi dalmatinci po večeri mislimo većinom isto. A onda je moj prijatej iza kantuna diga pismu; „Ako ti draga ja na more pojdem“ …, a ja sam uhvatio tercu… Dok smo mi ispod glasa pivali, čuli smo kako se koraci iz dna kale ubrzavaju i već na drugoj štrofi legadinu akorda zalizali su bariton i bas.

Kad je pisma završila, a zadnja nota još lebdila po kali, oko nas su se skupili ljudi, ka pirci kad se na dnu mora nešto makne.

Bas je reka; „A?“. A tenor; „E!“ i odma diga drugu.

Oko nas je već bio auditorij kojeg se ne bi posramio i neki pomno organiziran koncert, a aplauz skromnoj pismi ispod glasa odzvanjao je starim zidovima.

Treću je uputio bariton, glave su nam bile sve bliže i bliže, a zadnji akord trajao je do isteka zaliha arije u našim plućima.

Onda je bas reka; „Kako smo rekli“ i sa svojim prijateljem nastavio hod u nepoznato.

Bez riči smo se okrenuli i provukli kroz iznenađena lica publike koja je još pljeskala, ali vjerovatno nije baš znala točno čemu.

U njihovim očima nazirala su se pitanja; Tko su ovi ljudi? Zašto pjevaju? Što pjevaju? O čemu pjevaju? Tko ih je angažirao da pjevaju?…

Nastavljajući naš razgovor niz rivu, zaključili smo zajedno;“Ovo je ono što fali čoviku; spontano pivanje“!

I ne samo da fali našem domaćem čoviku, nego fali i fureštome. Svima fali.

Spontano, za dušu. Nas četvorica nikada u životu nismo zajedno zapivali, kao tu večer, nikada!

I nije bilo važno je li netko od nas pogrješio, je li falša, važno je da se piva s dušom iz duše.

To pivanje je spontano, ali ono nikakao nije slučajno, kao što ništa u našem životu nije slučajno i sve ima neke svoje duboke razloge i uzroke. Čak ni naš susret u kali najstarijeg grada nije slučajan, već plod sudbine koja je namjerila četvoricu zaljubljenika u pismu da se nađu, nasite dušu i obraduju druge, bez umjetničkog vodstva, upjevavanja i uštimavanja.

Možda neki od onih iz publike, sada u svojim dalekim domovima slažu doživljaje sa svojih odmora, pregledavaju zapise i pokušavaju i dalje pronaći odgovore na ona pitanja o ljudima i pjesmi, ali teško će ih naći. Teško će razumjeti da postoji nešto što ima snagu spajanja ljudi preko generacijskih, statusnih i drugih razdaljina, što ih ispunjava, čini sretnim i zadovoljnim, pa i u najtežim vremenima. To nešto je ljubav prema iskonu, tradiciji, običaju i kulturi, u ovom slučaju izražena u jednostavnoj, pučkoj, skromnoj spontanoj pismi na uho.

Ta ljubav obogaćuje čovjeka, čini mu život lakšim, predstavlja smisao i omogućava da mu svi dani budu sveci.

Spontano pjevanje, nastalo negdje na putu zmeđu skala konobe i crkvenog kora, samo je jedan u nizu bisera iz naše tradicijske škrinje, kojeg nam nitko ne može ukrasti. Možemo ga samo mi izgubiti.


 

Što je to konoba

Što je to konoba?

 Konoba je mjesto u kojem se izražava poštovanje prema ljudskom radu, umjeću stvaranja i umjetnosti življenja. To je mjesto koje prima slatke plodove loze izrasle iz zemlje natopljene slanim kapima znoja. U tom se mjestu događa ta čudna transformacija iz grožđanog soka u vino koje se na tom istom mjestu odgaja i njeguje mjesecima ili godinama.

Među njenim zidovima osjećaju se mirisi tek otovrenih bačava, svjetlucaju iskre mladih vina i zvone pjesme čvrstih glasova. U središtu svake konobe jest čovjek, težak, vinogradar i podrumar, a vino je kao i konoba samo njegov odraz. Težakova ljubav prema vinogradu i grožđu, konobi i bačvi prenjeti će se i na vino, a ljubav sadržana u vinu podjeljena sa drugim ljudima stvoriti će radost. Težakova konoba napunjena njegovim vlastitim trudima i radosnim ljudima, istinska je konoba i ono što ona jest.

Mnogi su skloni reći kako je konoba simbol prošlog načina života, u kojem se živjelo drugačije, u kojem su na snazi bili neki drugi sustavi vrijednosti, drugi alati, materijali i tehnologije, drugim riječima ona bi trebala predstavljati nešto mrtvo. Ali kako i kada je umrla konoba i je li uopće umrla i može li umrijeti ikada? Onog trenutka kada neka konoba ostane bez svog težaka, kada iz nje ishlape njeni mirisi, kada utihnu glasovi i pjesme, možemo reći da je ona izgubila dušu. I njeno tijelo nije besmrtno; ono često nestane, biva uništeno ili preobličeno pod pritiskom novih interesa. Međutim još uvijek postoje one konobe koje su sačuvale i tijelo i duh, neke više, neke manje, ali u tim preostalim izvorima života živi vjera da konoba u svojem izvornom obliku i funkciji neće umrijeti nikada. Blago onima koji uspiju pronaći te oaze života, te izrazom poštovanja, postaju dio besmrtne konobe. Rasapom vinogradarstva i vinarstva, stare tradicionalne konobe isčezavaju, a njihov duh se danas pokušava dočarati u ugostiteljskim objektima koji nose ime konobe, od kojih su ipak rijetki oni koji su uspjeli sačuvati izvoran oblik i namjenu. Upravo ti rijetki sačuvani primjerci konoba zaslužuju biti prepoznati, pogotovo njihovi težaci koji su svoje generacijske muke baštinili do danas oduprjevši se teretu novog i modernog. Možda bi i činjenica što su te težačke utjehe ostale rijetke trebala umnožiti njihovu vrijednost pogotovo u kontekstu baštine i tradicije. Trebalo bi svakako nastojati predstaviti upravo tu baštinu rijetkih preživjelih konoba, koje govore jezikom starine, čiji stanovnici još uvijek nose mirise davnih jematvi i pričaju mitove koje samo rijetki mogu razumijeti. U tim mitskim konobama nema jelovnika, vinskih karti i pisme na struju. To su konobe bez konobara.

U njima svaki detalj ima svoju priču, koju može ispričati samo onaj koji je s njima živio kroz godinu kroz godine. Te se priče ne mogu nadomjestiti, naučiti ili prepričati u nekom drugom zamjenskom ambijentu. One se mogu čuti i doživjeti samo iz usta onih koji su ih stvarali; težaka, u njihovim očevim i djedovim tradicijskim konobama.

 Premda su i mnogi drugi ljubitelji tradicije i baštine ukazivali na vrijednost i smisao konobe u onom njenom izvornom obliku, danas se konoba sve više stavlja isključivo u kontekst jela i pića, pod krovom suvremenih ugostiteljskih objekata koje nose ime konobe, premda im je, ne rijetko, samo to sveto ime zajedničko.

I ne možemo se, kao i u mnogim drugim stvarima, izdignuti ili možda uroniti u ono bitno, smisaono, filozofsko, već se zadržavamo na onom ispraznom, prolaznom i sebičnom.

A tko će ispričati priču?

 U svojoj kultnoj knjizi „U potrazi za izgubljenim Mediteranom“ pokojni Anatolij Kudrjavcev se pita: „ KONOBO MOJA ŠTO JE OSTALO OD TEBE ?“, te zaključuje;

 „…Raskoš današnjih jelovnika i preobilje prehrambenih ponuda nove proizvodnje i suvremene trgovine još uvijek su nemoćni skorojevići u usporedbi s mirisima i okusima starine što boravi u mašti rijetkih preživjelih konoba. Ali najčudesniji stanovnici tih mitskih prostorija su bačve i njihova rodbina – barilil, kace… Stoga su i mnoge krčme preuzimale raspored konobe ne bi li gostima pružile njezin duhovni slijed i materijalne prednosti lišene svih etika…“

 Ne treba dakle dopustiti da konoba postane ono što ona nije. Konobu težaka, njezin smisao, a pogotovo njezinu priču, trebamo sačuvati i zaštiti prvenstveno od nas samih, barem još onoliko dugo, koliko nam bude potrebno da shvatimo njenu ulogu u našim genetskim modifikacijama.

Što je to konoba
Što je to konoba

 

 

 

Čipka u sjeni sunčanog Hvara

Čipka u sjeni sunčanog Hvara

Uistinu je mnogo razloga zbog kojih turisti svake godine posjećuju Hvar u velikom broju; bistro more, izobilje sunca, prekrasni paklinski otoci ili dobra zabava, samo su neki od najzvučnijih. Pri odlasku svi oni traže nešto što bi ih u njihovim domovima kroz godinu i kroz godine moglo prisjećati na Hvar; nekakav suvenir, sliku, nešto jedinstveno, autentično, nešto što ima samo Hvar. Često je to težak posao, jer je globalizacija unificirala suvenirske proizvode, a nedostatak domaće mašte skratio skromnu mogućnost izbora. Ipak, samo nekoliko desetaka stepenica od samog trga „Pjace“, prema velebnoj tvrđavi, zidine samostana časnih sestara Benediktinki čuvaju možda najljepši biser, kojega gost grada može ponjeti kao trajnu uspomenu: Hvarsku čipku, ili preciznije rečeno „Čipku od agava časnih sestara Benediktinki iz Hvara“.

Jedinstven je to umjetnički vez protkan tradicijom i mukotrpnim radom, koji zrači bjelinom i čistoćom. Niti stoljetnih agava od pomno odabranih listova, na poseban se način izdvajaju i obrađuju, kako bi se dobilo to fino i nježno pletivo, koje strpljive ruke pomoću tankih iglica isprepliću međusobno i stvaraju jedinstvenu mrežu. Za razliku od nekih drugih mreža namjenjenih lovu životinja, u ovu se mrežu love ljudski pogledi, koje privlači neodoljiva ljepota čipke.

Hvar je bogat agavama, rastu u blizini mora često pod krošnajma bora, kao neki vječni stražari ili zaštitnici ovog pitomog mediteranskog kraja. Sa svojim bodljama i prepoznatljivim šiljcima na vrhovima listova, izgledaju impozantno, a oni stariji i veći razgranati primjerci raskošno.

Zapravo je mistična sama ideja da se iz ovako naočigled surove biljke izvuku niti tako nježne i tanke kojima se izveze plaha čipka.

Izrada čipke zahtjeva preciznost i strpljenje, te je težak i dugotrajan posao, koji za izradu većih primjeraka iziskuje i po nekoliko mjeseci.

Ako postoji neko mjesto gdje bi se krilatica „Moli i radi“ mogla bolje osjetiti, to je onda upravo samostan subaštinica svetog Benedikta, čije su vrijedne ruke ili sklopljene u molitvi ili sljubljene s čipkom.

Postoje tri vrste tehnika izrade :

Tenerifa- tehnika kojom se čipka izrađuje malom šivaćom iglicom na kartonu

Tenerifa sa mreškanjem u krugu- tehnika koja rabi malu šivaću iglicu i metalnu iglu za mrežu, a na Tenerifi se nadovezuje mreškanje u krugu

Vezanje tankom iglom za mrežu- tehnika kojom se na razapetoj mreži raznim bodovima izvodi vez malom šivaćom iglom

Tradicija čipkastva časnih sestara Benediktinki u Hvaru duga je preko 100 godina. Umjetnost tehnika vezivanja prenosi se usmeno sa generacije na generaciju, te ne postoje nikakva pisana pravila tj uputstva za izradu. Svaka je čipka tako unikat sa svojevrsnim potpisom ovozemaljskog stvoritelja tj stvoriteljice.

Vrijednost čipke prepoznata je od strane Ministarstva kulture Republike Hrvatske, te je proglašena „Zaštićenim kulturnim nematerjalnim dobrom“, kao oblik kulturnog izričaja od osobite važnosti na određenom prostoru. Da je vrijednost čipke uistinu posebna potvrđuje i odluka odbora UNESCO da od ove godine Čipka od agava sestara Benediktinki iz Hvara, bude uvrštena na poznatu UNESCO listu nematerjalne baštine.

Časne sestre Benediktinke svojim su se svetim zavjetom obvezale zauvjek ostati unutar zidina samostana, ali plod rada njihovih ruku izlazi u svijet, postaje simbolom njihove upornosti i ustrajnosti, tradicije i vjere, te jednim od jedinstvenih nacionalnih kulturnih simbola. Za čipku bi teško bilo reći da je suvenir, ona je multimedijalan umjetnički rad, vizualno prepoznatljiv, ispisan i potpisan, te obogaćen pričama iz nama nepoznatog svijeta. On kano da nas vraća u vrijeme hvarskog pjesnika Hanibala Lucića, u kojem su nježnost i lijepa riječ bili ključevi za otvaranje mnogih vrata, a u kojima je bjelina bila simbol čistoće i uzvišenosti.

I dok se sunce utapa iza paklinskih otoka i večernje zvono zove na molitvu, zatvaraju se vrata samostanske zbirke, a posljednji posjetitelji polako se spuštaju niz izlizane kamene stepenice. Posljednja večer u renesansnom gradu za nekog gosta sakuplja emocije, u njegove kofere stavlja mnoštvo uspomena i jedan vrijedan okvir, koji čeka neki novi svijet.

U Hvaru su najčešće rasprostranjene dvje vrste agava „Zelena“ i „Zeleno žuta“ , ali za potrebe dobivanja niti za izradu čipke koristi se isključivo „Zelena“ vrsta.

Časne sestre Benediktinke svojim dugogodišnjim iskustvom svjedoče i prirodini promjenama, jer kako one kažu, sve je teže pronaći dobre i kvalitetne niti agave u usporedbi sa prijašnjim vremenima.

Čipka se ne pere i ne glača, a zbog svoje nježnosti obično se stavlja ispod stakla, uokvirena, ili na nekakvoj podlozi.Unutar samostana uokvirena na zidu izložena je čipka promjera 45 cm za čiju je izradu bilo potrebno 5 mjeseci.U samostanskoj se zbirci čuvaju među ostalim eksponatima i primjerci čipki sa kraja 19 stoljeća.

Samostan benediktinki u Hvaru osnovan je1664 godine od strane redovnica sa otoka Paga, a uz pomoć hvarske komune i doprinosima građana, ali za uspješno privođenje kraju izgradnje samostana, te dovođenje redovnica zadužen je najviše biskup Milani.Sestre Benediktinke osnovale su na traženje hvarske komune 1826 godine pučku školu, te je uspješno vodile punih 60 godina.

Čipka u sjeni sunčanog Hvara

Majka u krilu tradicije

Ime majke sigurno je među najviše štovanim i najviše uzvišenim imenima, pa kada nekoga ili nešto želimo istaknuti ili počastiti pridodajemo mu upravo to ime.

Tako se za našu prirodu, koja nas neprestalno fascinira ljepotama i različitostima, često kaže „majka priroda“.

Oj Hrvatska mati…“ pjevali su naši preci osjećajući brigu za svojom domovinom i iskazujući posebnu pažnju prema onome što bi svakom čovjeku trebalo biti sveto.

Našoj Dalmaciji tepamo; „mati Dalmacija“ ili „Dalmacijo mati“, osjećajući se u njenom krilu mirno, sigurno i ponosno.

Velečasnu maslinu uspoređujemo sa majkom kojoj se, ma koliko god je dugo ostavili, zaboravili i zapustili, uvijek možemo vratiti, a ona nas čeka raširenih ruku, spremna nam pokloniti svoje plodove, zauzvrat malo pažnje.

I kraljevi i carevi i bogovi, štovali su i na posebno mjesto isticali svoje majke.

U kršćanskom svijetu, ime majke božje jedno je od najviše opjevanih, a posebno kod nas gdje su nebrojene marijanske pjesme, možda i najbogatijeg opusa u svijetu.

Lijep primjer uzvisivanja imena majke božje u našem hrvatskom kontekstu jest pjesma „Rajska djevo kraljice Hrvata, naša majko…“, gdje se ona postavlja na pijedestal kraljice i majke.

Kada god želimo naglasiti nečiju neprikosnovenu sposobnost brige za nečim ili kada hoćemo da se na najbolji način nešto uradi, kažemo; „Daj dite materi“.

Svi smo mi, bez obzira na boju kože, vjeru, naciju i kulturu, otprilike po devet mjeseci bili u njenoj utrobi, te osjećamo prema njoj isto, pa je čak svi i slično zovemo;

mama, mom, mamma, mum, mammy, mutter, madre, maman…

Upravo zbog tog dugotrajnog odnosa povezanog pupčanom vrpcom, majčinska ljubav je ona istinska i najveća ljubav koja se može u čovjeku roditi i koju čovjek, tj žena, majka, može nositi.

Tako je od čovjekove prapovijesti, do danas; nitko ne kuha kao mama i najljepše su upravo njene oči. Često, tek u zrelim godinama ljudi postanu svjesni potrebe uzvratiti majčinsku ljubav, pa su možda i najosjećajnije pjesme napisane staroj majci ili majci na samrti.

A najviše se suza prolilo nad njenim grobom uz struk bosiljka ili uz sjećanja kraj njezine uljenice koja: „Gori kad more duljinon svoda mirin, kad mliko išćin materino, kad dušu grišin ona gori; uljenica moje matere“.

I ma koliko god mislili da smo joj ljubav uzvratili, nikada, nikada nećemo znati, koliko je brige progutala zbog nas, te kolike je noći probdjela misleći i moleći za nas, davajući nam nesebično svoju veliku majčinsku jubav.

Jedna od možda i najviše izvođenijih pjesama uopće, posvećena svim majkama, naglasila je upravo majčinsku brigu, ali i njen ponos: „Zaboravi majčice brige, tužne misli dušu što bole i ponosno digni čelo jer te mnoga srca vole“.

Uistinu, mnoga srca vole majku, uzvraćaju joj ljubav, jer ona je izvor ljubavi; daje i dijeli, a onda i dobiva. Da nije te ljubavi „ne bi svita bilo, ni mene, ni tebe“, stoga držimo majku na onom pijedestalu povijesti, na kojeg su je postavili ljudi davno prije nas, čija je mudrost izrasla iz iskustva, stečenog generacijama i pretočenog u ono što mi danas zovemo tradicijom, premda često nismo svjesni njenih vrijednosti.

 

Majci

Koliko si puta na prozoru

Čekala korake

Škripu vrata dvora

Do jutra

A ja sam bezbrižno

Mladosti udovoljavao

Negdje opijen nečim

Koliko si puta

Provirila u moju sobu

Uzdahnuvši

Nad praznim krevetom

Koliko puta danas

Pogledaš na zidu

Sliku moju i moje djece

Uzdahneš

I pogledaš u daljinu

A ja nikad nisam shvaćao

Majčinu brigu o sinu

 

Majci, Miki Bratanić,

Moje pjesme s lica knjige – Sjećanje na ljeto,

Split, 2014.

Rječnik

Napomena: U rječniku su navedene samo manje poznate riječi upotrijebljene u objavljenim pjesmama.
Akcente uredio po kazivanju autora Siniša Vuković
A

ãger, mn ãgeri – ispracelirano polje (Grčki – hora)
akužàt – odati
àla! -hajdemo!
alerôj, mn aleròji – sat
ambicijũn, mn ambicijūnì – želja za uspjehom, ambicija
apêna – tek
ãrija, mn ãrije – zrak
arivàt – stići
armižàt – osigurati (privezati brod)
asocijàt – udružiti
ašeštìt – pomagati
àšikovat – ljubovati
avijõn, mn avijōnì – avion, zrakoplov
avukàt, mn avukãti – advokat
B
bacelàt – razmišljati, mozgati
bãdat – bosti
bakalõr, mn bakalōrì – bakalar
balatùra, mn balatùre – balkon, crkvena galerija
baldakîn, mn baldakîni – ukrašeni platneni pokrov
balônca, mn balônce – vaga
balòta, mn balòte – kugla
bãja, mn bãje – velika plitka drvena posuda koja se upotrebljavala za držanje raznih stvari
bãnak, mn bônci – klupa
barabôn, mn barabãni – stari liturgijski obred u Velikom tjednu
baratàt – mijenjati
barîl, mn barìli – izdužena otvorena manja bačva koja se upotrebljavala za soljenje ribe
bašćôn, mn bašćãni – bršljan
baškotîn, mn baškotîni – prepečeni kruh
batistêrij, batistêriji – krstionica
bavũl, mn bavūlì – drveni sanduk, škrinja
bàž – možda
besìda, mn besìde – riječ, besjeda
bèštija, mn bèštije – životinja
beštîma, mn beštîme – psovka
Betlêm, mn Betlèmi – Betlehem
bìjica, mn bìjice – cjepanica
biljôvka, mn biljôvke – pjeskovito dno
bikõr, mn bikōri – mesar
bîs, mn bîsi – bijes
bìša, mn bìše – crvotočina
bizêra, mn bizêre – maska
bocũn, mn bocūnì – stakleni bokal
bokũn, mn bokūnì – komad, dobar i poveći dio čega
bônda, mn bônde – strana
boršîn, mn boršîni – torbica
bôrzo – uskoro, brzo
botũn, mn botūnì – dugme
bôva, mn bôve – dašak vjetra, vremenski uvjeti, vrijeme / plutača
bravûra, mn bravûre – nepodopština, glupost
brècat – posmrtno zvoniti
brenzàt – usporiti
brõk, mn brōcì – morski greben
brōka, mn brōke – mahovina
bròkva, mn bròkve – čavao
bufèt, mn bufèti – bife, zdravljak
bukapõrta, mn bukapõrte – otvor na pramcu ili krovu broda
bùla, mn bùle – poštanska marka
bùšak, mn bùšci – šuma
burdižàt – ploviti prepušten vjetru
bùsula, mn bùsule – kompas
butîga, mn butîge – dućan
butîlija, mn butîlije – staklena boca
butilijũn, mn butilijūnì – oveća staklena boca
C
cakletàt – bliještiti
cigarèt, mn cigarèti – cigareta
cìma, mn cìme – debeli konopac za privezivanje broda
crĩkva, mn crĩkve – crkva
cùkar, mn cùkri – šećer
cukarîn, mn cukarîni – bombon
cukarôn, cukarôni – zaslađen šećerom
cvît, mn cvîće – cvijeće
Č
čà – što
čarnjên – crven
čarnjenìt – crvenjeti se
čemprìš, mn čemprìši – čempres
četãre – otprilike četiri, četiri
čežôj, mn čežōjì – peteljka grozda
čihôv – čiji
činja – čini se važnim
čô – što
čōgôd – nešto
čōrčàk, mn čõrčci – cvrčak
čõrni – crn
Ć
ćapàt – uhvatiti
ćìkara, mn ćìkare – šalica
ćũh – dašak vjetra
ćūtìt – slutjeti, osjetiti
D
debôndu – po strani
demejôna, mn demejône – staklena posuda za držanje vina, zaštićena omotom od pletenog šiblja
dèk, mn dèci – dekagram
deškomodàt – ometati
dešpèt, mn dešpèti – inat, prkos
dĩ – gdje
dîd, mn dìdi – djed
dikmôn, mn dikmãni – mladić
diladũr, mn diladūrì – kamenoklesar
dìtelina, mn dìteline – djetelina
dīvnjà, mn dīvnjè – cura
dĩžva, mn dĩžve – drvena posuda s ručkom
dobòta – skoro, umalo
dodìjat – dosaditi
dohodìt – dolaziti
dolàc, mn dôci – dolina
domìslit – dosjetiti se
dôn, mn dôni – dan
dòpokon – napokon
dôrž, mn daržì – kiša
dotēgnùt – dovući što
doubìt – dotući, dati završni udarac
drèti – ravni
dricàt – izravnati
drîva – drva
dròf, mn drōfì-  ocijeđeni masulj
drõga, mn drõge – droga
dùga, mn dùge – dužica, drvena daska duž bačve
duperàt – koristiti
dûr, mn dûri – spori
dvanãste – dvanaest
dvô – dva
dvõr, mn dvõrì – dvorište
F
falìt – pogrješiti, promašiti / nedostajati
famèja, mn famèje – obitelj
fèca, mn fèce – talog u vinu
fermàt – zaustaviti se
fèšta, mn fèšte – svečanost, proslava
fèta, mn fète – kriška
fìbra, mn fìbre – temperatura
finìt – završiti
finônc, mn finônci – financijski policajac
fêra, fjêra – fešta
fōlà – hvala
fošõl  , mn fošōlì – iskopani kanal
frîž, mn frîži – ožiljak
frižidẽr, mn frižidērì – hladnjak
furbarìja, mn furbarìje – lukavost
furèšt, mn furèšti – stranac
fũž, mn fūžì – škrip, procjep
G
gãće – hlače
gardobìna, mn gardobìne – grdobina
gēgàt se – ljuljati se
glògoj, mn glògoji – uzavrela voda
glōvà, mn glōvè – glava
gluhõč, mn gluhōčì – gluhač, zimzeleno stablo od kojeg se rade nosivi stupovi za lozu
godìšće, mn godìšća – godina
gòf, mn gòfi – riba gof (orhan, felun)
gomînjač, mn gomînjači – vrsta trave
gõnčica, mn gõnčice – pripovjetka
gradèle – rešetke, roštilj
grẽn – idem
grepčîć, mn grepčîći – deblo vinove loze
grêv, mn grèvi – deblo
grôd, mn grôdi – grad
grōna, mn grône – grana
gròp, mn gropì – čvor
gūjà, mn gūjè – zmija
gùska, mn gùske – bolesnička noćna posuda
gustîrna, mn gustîrne – bunar, zdenac
gùšt, mn gùšti – užitak
gvèra, mn gvère – borba, rat
H
hãjat – mariti za nekoga ili nešto
hãzi – leđa
hìtit – baciti
hlôd, mn hlôdi – hlad
hmùtat – mućkati, tresti / besciljno šetati, lutati
hòmo! – idemo!, hajdemo!
I
inpjantôn, mn inpjantôni – uspravan
intrôda, mn intrôde – ljetina, urod grožđa
imberlôn, mn imberlôni – umno poremećen
incês, mn incêsi – kadionik
incesōvàt – kaditi
inćitōvàt – zapletati se u mrežu (ribarsku)
indivinàt – okoristiti se
infrulôn, mn infrulôni – istrulio, gnjio
inkartôn, mn inkartôni  ožbukan
inkrištôn, mn inkrištôni – uklješteni
inpicōvàt – zadirkivati
inpjantôn, mn inpjantôni – uspravljen, uzdignut
inpoštôn, mn inpoštôni – koji je poslan poštom, otpremljen
intrōvàt – ulaziti
iskàt – tražiti
iskavàt – iskopati / otcijepiti stijenu
isprōvjàt – ispričati
isturnàt – istještiti grožđe
itìt – željeti, htjeti
izahodìt – izlaziti
izblĩđen, mn izblĩđeni – izbjeljen
izlambikàt – ispeći rakiju u kotlu
izmaćôn, mn izmaćôni – umrljan
izmuštrôn, mn izmuštrôni – izmučen
izvôd, mn izvodi – grana loze
izrašpàt – obraditi turpijom, oturpijati
izvicijàt – razmaziti
J
jablôn, mn jablãnì – jablan
jaglà, mn jôgle – igla
jakèta, mn jakète – jakna
japjènica, mn japjènice – vapnenica, način na koji se dobivalo vapno
jazìk, mn jazìci – jezik
jedôn – jedan (broj)
jemãtva, mn jemãtve – berba grožđa
jenôr, mn jenôri – siječanj
jĩdan – ljut
jõpno, mn jõpna – vapno
jubîn, mn jubìni – riba lubin, brancin
jūbôv, mn jubãvi – ljubav
jũsta – usta
jùšto – taman, upravo
K
kãča, mn kãče – lov
kafèni – smeđi
kalàt – skinuti, spustiti
kakò – kao, poput
kalàt – skinuti
kalcèta, mn kalcète – čarapa
kãmara, mn kãmare – soba
kãmenica, mn kãmenice – oveća četvrtasta kamena posuda za držanje maslinova ulja
kamîža, mn kamîže – jakna
kandalòt, mn kandalòti – debela voštana svijeća
kandilîr, mn kandilīrì – veliki ukrašeni svijećnjak (nosi se u procesijama)
kanèla, mn kanèle – slavina, pipa
kantadũr, mn kantadūrì – pjevač
kantàt – pjevati
kantũn, mn kantūnì – kut
kapèlica, mn kapè lice – kapelica, crkvica
kapìt – razumjeti
kãpja, mn kãpje – kap
kaprìcij, mn kaprìciji – verbalni sukob, svađa
kapušônt, mn kapušônti – groblje
karatîl, mn karatìli – bačva manjeg volumena
karèt, mn karèti – manji kar, manje zaprežno vozilo
karmà, mn karmè – krma
karmẽj, mn karmējì – krmelj
karnovôl, mn karnovāli – karneval
kartîna, mn kartîne – cigaretni papir
kašèta, mn kašète – drvena kutija, mrtvački sanduk
kaštigàt – kazniti
katafãlat, mn katafôlti – postolje za mrtvački lijes
katrîda, mn katrîde – stolica
klèh, mn klesì – pod
kobila, mn kobile – masivna drvena dužica koja u paru obuhvaća lozu, dio turna
kôca, mn kôce – drvena otvorena posuda za gnječenje grožđa
kôla, mn kôle – ulica
kolìno, mn kolìna – koljeno
kolpomôrto, mn kolpomôrta – kameni blok za sidrenje
koltrîna, mn koltrîne – zavjesa
komĩn, mn komīnì – kamin
komodàt – raskomoditi se, osjećati se udobno
komòštre – lanac iznad ognjišta o kojem visi kotao
kômp, mn kômpi – površina ( uobičajeno za veliku površinu)
konfužjũn, mn konfužjūnì – pomutnja
kompĩr, mn kompīrì – krumpir
konòp, mn konopì – konopac, uže
kontreštàt – suprostaviti se, svađati se
konjôda, mn konjôde – muževa ili ženina sestra, svast
koprìva, mn koprìve – pelegrinka
koprîvnica – kamena krstionica sa blagoslovljenom vodom
kõr, mn kōrì – crkveno pjevalište
kôr(v), mn kãrvi – krv
kôrta, mn kôrte – papir
kortejàt – udvarati se, zavoditi
košćê – kosti, hrpa kostiju
kotlênka, mn kotlênke – posuda za kuhanje na ognjištu  (obješena o „komoštre“)
kotõr, mn kotōrì – ministrant
kotōrìt – ministrirati
krejôn – pristojan
krejônca, mn krejônce – zadnji komadić nečega na tanjuru (koji se iz pristojnosti ne uzima)
krèpan, mn krèpani – koji je uginuo (misli se na životinju)
krîs, mn krîsi – ljetnja žega
krõj, mn krōjà – kralj
krôj, mn krãji – kraj,rub / krajolik
krokônt, mn krokônti – krokant, prženi šećer
krûto – mnogo
kûjnji – krajnji, koji je nakoncu
kùlap, mn kûlpi – moždani udar
kùluk – dobrovoljna radna akcija
kumpanjàt – pratiti
kundùt, mn kundùti – toalet
kunpanjìja, mn kunpanìje – društvo
kuntènat, mn kuntênti – zadovoljan
kurijôž, mn kurojôži – znatiželjan
kurìt – kretati se
kurôt, mn korôti – svećenik
kvasìna, mn kvasìne – ocat
L
lãkomica, mn lãkomice – plitka drvena posuda sa ljevkom, za pretakanje vina
lambìk, mn lambìci – kotao za pečenje rakije
lampàt – sijevati
lavûr, mn lavûri – rad
lavuràt – raditi
ledìna, mn ledìne – neobrađeno polje
legadîna, mn legadîne – fina žbuka
letràt, mn letrãti – slika
lètrika, mn lètrike – električna energija, struja
leturîn, mn leturîni – stalak za note ili knjigu
leùt, leùti – mali drveni jedrenjak
levônda, mn levônde – lavanda
lîbar, mn lîbri – knjiga
liberàt – osloboditi se, riješiti se nečega
libônj, mn libãnji – debeli konop za omatanje stisnutog masulja
lìsa, mn lìse – ogradni dio turna
lìšje – ljepše
litanìja, mn litanìje – litanija, molitveni zazivi
lìtnji – ljetni
ljuštùra, mn ljuštùre – periska
lômp, mn lômpi – bljesak munje
lõne – lani
lôpiš, mn lôpiši – olovka
lôz, mn lãzi – ulaz
lozà, mn lòze – dio turna, masivni drveni okomiti vijak na koji se navija škrova
lozjê,  mn lozjâ – vinograd (loza, vinova loza)
lùk, mn lùci –  češnjak
lumbardàt – udarati
lumbrèla, mn lumbrèle – kišobran
lùpar, mn lùpari – priljepak
lūpêž, mn lupèži – lopov
lùstra, mn lùstre – riblja ljuska
M
màc, mn mãcì – špil (karata), snop
madĩr, mn madīrì – rebrenica, oplatna brodska dužica
mãkina, mn mãkine – uređaj, stroj
malicijàt – razmišljati o nečem lošem
marendîn, mn marendîni – lagana i brza marenda
marnjàt, mōrnjàt – đunđati (izvedeno od ljutitog načina glasanja mačaka)
màst,  mn mastì – smuljano grožđe, masulj
maškĩn, mn maškīnì – mašklin, kramp
mašt î l, mn maštìli – široka drvena posuda slična vridici, samo većeg volumena
megdôn, mn megdãni – bitka, borba
mèja, mn mèje – međa, granica
mèju – između, među
mẽška, mn mẽške – drveni bat za gnječenje grožđa
meštròvica, mn meštròvice – učiteljica
mîh, mn mîsi – mijeh od životinjske kože za transport masulja, mošta ili vina
mijõr, mn mijōrì – tisuću
mĩr, mn – mīrì zid
mirìć, mn mirìći – zidić
mirìna, mn mirìne – srušena kuća
mirôkul, mirôkuli – čudo
mìsto, mn mìsta – mjesto, naseljeno mjesto, selo
mizarôla, mn mizarôle – manja bačva elipsastog oblika, upotrebljavala se za transport
mlačìć, mn mlačìći – čekić
mlôd – mlad
mlôt, mn mlôti – teži čekić
mōčàk, mn mõčci – mačak
mōhàt – mahati
molàt – pustiti
mõli – mali
môt, mn môti – grana loze
môtàt – mamiti
mōtà, mn mōtè – mamac (za hobotnice)
motì ka, mn motì ke – stara mjera za površinu cca 440 m2
môžjani – mozak
mrôk, mn mrôci – mrak, tama
mūčàt – šutjeti
mučãtni – oni koji su tihi, oni koji malo govore
mudône – gaćice
mûhor, mn mûhori – vrsta korova
mũl, mn mūlì – domaća tegleća životinja, križanac magarca i kobile
mùkte – besplatno
munîta, mn munîte – sitan novac
mûrga, mn mûrge – talog (maslinova ulja)
muškadũr, mn muškadūrì – drveni ormarić s mrežom za držanje namirnica
mùžika, mn mùžike – glazba / limena glazba, puhački orkestar
N
na dezmèzu – tako da nije puno do vrha (kad se iz bačve istoči dio vina)
na pùhu – na rubu (kada je dovoljno samo puhnuti u dotični predmet da prijeđe preko)
nahìćen – nabacan
nahodìt – nalaziti
nàjilon, mn nàjiloni – nailon
nakargàt – natovariti
nãkrivo- ukrivo
namòknut – natopiti zemlju kišom
namušćàt – namirisati
napãrćen – natovaren
nàpodan – na dnu, ispod
napòžan, napožôn – naslonjen
nastivàt – nasložiti, posložiti
navìsit – objesiti lonac sa vodom nad vatru
navonjôn – namirisan
nenaspõn, mn nenaspōnì, onaj koji nije naspavan, nenaspavan
nevêra, mn nevêre – olujno nevrijeme
nevòja, mn nevòje – nevolja, nesreća
nìko – nitko
nikò – netko
nìkor – nitko
nîndir – nigdje
nīndîr – negdje
nõć – naći, pronaći
nônkle – niti
nòna – baka
noštròmo, mn noštròmoti – zapovjednik palube broda
O
òba – o
obadàt – poslušati
obîd, mn obîdi –  ručak
obligôn – zahvalan
obrẽst – zarasti, obrasti
oćōlì – nočale
odagnàt – otpremiti na živini (magarcu)
odmèt, mn odmèti – udica samolovka
odrĩt – oderati
ogônj, mn ôgnji – oganj, vatra
ogrìbat – okopavati (oko stabla loze)
oldìt – otkačiti
òldoma – iz kuće, od kuće
ôltro – moćno, čvrsto
ônđel, mn ônđeli – anđeo
ormarũn, mn ormarūnì – ormar
ôrti – pribori (ribarski)
otpīvàt – pomagati svećeniku pri služenju sv. Mise
Õva Marìja, mn Õve Marìje – večernji zvon, Zdrava Marija
ozìrat – osvrćati se, očekivati
P
pacijêncija, mn pacijêncije – strpljenje
Paîz – Stari Grad
pajôla, mn pajôle – daska brodskog poda
palôc, mn palôci – palača
pãprenjak, pãprenjaci – tradicionalni hvarski kolač
par la fînta – za varku
parićàt – pripremiti
parìt – činiti se, izgledati
pàrst, mn pãrsti – prsti
paržũn, paržūnì – zatvor
pasàt – proći
pasôni – prošli
pasōvat – prolaziti
pašôj, mn pašãji – put / protok ribe ili ptica u ribolovu ili lovu
paûr, mn paûri – strah
pavẽr, mn pavēri  – fitilj
pazõr, mn pazōri – pazar
pēčìt – kriviti
pensàt – misliti
pensĩr, mn pensīrì – briga
peškarìja, mn peškarìje – ribarnica
peškàt – podignuti kartu iz špila
peštàt – gnječiti
pèrtomas, mn pètromasi – plinska svjetiljka
pìnezi – novac
pînku – malo
pîrija, mn pîrije – lijevak
pîz, mn pîzi – teret, uteg
pjãca, mn pjãce – trg
pjàt, mn pjãti – tanjur
pjatîn, mn pjatîni – tanjurić
pjãtić, mn pjãtići – tanjurić
plãmik – plamen
plōtìt – platiti
počìnut – odmoriti
põć – otići
poglãdit – pomilovati
pôj – imp. idi
pòje, mn pòja – polje
pòk – pa
pôl, mn pôli – nosivi stup u vinogradu
policijòt, mn policijòti – policajac
pōlìt – paliti
põlma, mn põlme – palmina grančica, blagoslovljena na Cvjetnicu
pomidôra, mn pomidôre – rajčica
pomôda, mn pomôde – pomast
ponãra, mn ponãre – rupa u zidu za držanje raznovrsnih potrepština
ponìstra, mn ponìstre – prozor
pôntit – pamtiti
popìć, mn popìći – noćna ptica
popôn, mn popãni, vrsta ljekovite trave
pôr, mn pôri – par
pōràt – kidati
pòrat, mn pôrti – luka
portit – krenuti
portũn, mn portūnì – ulaz u zgradu
posôl, mn poslì – posao
posōrkàt – popiti, posrkati
postèja, mn postèje – krevet
postôl, mn postolì – cipela
poštàrc, mn poštarcì – školjka prstac
põt, mn põti – znoj
pòt, mn pòti – lonac
potukòvat – alatkom prekidati npr. biljno korjenje
pòvar – iznad
prãskva, mn prãskve – breskva
prènut – preplašiti
prezòčnost – pohlepa
primãliće, mn primãlića – proljeće
prinbrokàt – pričvrstiti čavlima
pripizōvàt – prevagivati (naginjati na jednu stranu)
pripomìstit – premjestiti
pripūvàt – duboko kopati
prìša, mn prìše – žurba
prìšit – žuriti
prišìt – sašiti
prītìt – prijetiti
probūbàt – natući, polomiti
prodōvàt – prodavati
propàst – propasti
propensàt – promisliti
pròpja, pròpju – uistinu, zbilja
prostìt – oprostiti
prostrĩt – prostrti
prošpetîva, mn prošpetîve – pročelje kuće
proštìt – pročitati
provîn, mn provîni – mjerač sladora, alkohola ili temperature
provìšta, mn provìšte – nabavka, kupovina
prōvjàt – pričati
provōvat – iskušavati, probavati / uvježbavati, vježbati
prût, mn prûti – grana vinove loze
pùd – prema
pûnta – vrh, špic / rt
pumparèla, mn pumparèle – poljevača
pumpîn, mn pumpîni – gumeno ili plastično crijevo
purtela, mn purtele – otvor na dnu bačve, vrata
pũt, pūti – put, staza
pùt – puti (vodu)
pût, mn pûti – ten, boja
R
rãfija, mn rãfije – plastična vrpca
rãnit – rano krenuti, raniti / ozljediti, raniti
rãpa, mn rãpe – rupa
rasfriškàt – osvježiti
rashìtit – razbacati
raspãrtit – raspremati natovarenu živinu, rastovariti
rastìrat – rastjerati
raskjaràt – razjasniti
raskročìt – raširiti
rasùšne – rasušene
razgarmušôn – razbarušen
razjàt – razjapiti (usta)
razôrmat – raspremiti, srušiti
ražìna, mn ražìne – riba raža
rebambìt – prolupati, poludjeti
rebatìt – odbiti se
refàt – ponavljati
repekèt, mn repekèti – očitavanje lekcije
repôr – zavjetrina
rešpèt, mn rešpèti – poštovanje
retôj, mn retãji – ostatak
rìgat – povraćati
rùzina, mn rùzine – hrđa
S
sa podan – ispod
sãja, mn sãje – čađa
sakrištìja, mn sakrištìje – sakristija
salîž, mn salîži – pod od kamenih ploča
sãrce, mn sãrca – srce
sardèla, mn sardèle – srdela
savùra, mn savùre  kamenčić
sèngvić, mn sèngvići – sendvić
sensōvàt – opadati
sigâl, mn sigâli – Seagull vanbrodski motor
sìka, mn sìke – oštra morska stijena
sinjõl, mn sinjōlì – oznaka, obilježje
skalîna, mn skalîne – stepenica
skancìja, mn skancìje – polica
skãras, mn skôrsi – padine morskog dna
skôdnji dôn, mn skôdnji dnèvi – spomendan smrti
skùla, mn skùle – škola
slãdor, mn slãdori –  šećer, količina šećera u grožđu
slatkô, mn slatkâ – kolači
slîd – trag
slôn – slan
smrĩč, mn smrīči –  šmrika
snoćàt – smračiti se
sogrãdica, mn sogrãdice – tuča, grad
sôla, mn sôle – sala, dvorana
sôm – sam
sômo – samo
sôn, mn snì – san
spàt – spavati
sparta, mn sparte – okrugla pletena košara
spinôt, mn spinôti – špinat
spîza, mn spîze – hrana
spomìnjat – spominjati koga, sjećati se, pamtiti
spôntit – dosjetiti se
spônje  – spavanje
spugàt – spužvom ili krpom upijati vodu
sridadnê – podne, sredina dana
stanjàt – zacijeliti
stargàt – strugati
starpjênstvo – strpljenje
stavìjat – stavljati
stimàt – procjeniti / nadjenuti ime, imenovati
stīna, mn stīne – kamen
strĩš, mn strīšì – vinski kamenac
stôr, mn stôri – star
strôh – strah
sumparèla, mn sumparèle – sumporne vrpce za zaštitu bačava
supùtnica, mn supùtnice – poljski puteljak
sùmuta, mn sùmute – svježe pomuzeno mlijeko
supùtnica, mn supùtnice – staza
Svẽti Osîb – Sveti Josip
svèza, mn svèze – konopac za vezivanje vreće
svìt, mn svìti – savjet
svôjta, mn svôjte – rodbina
Š
šãvat – slati
šćèta, mn šćète – šteta
šijàt – voziti brod unatrag
šematôrij, mn šematôriji – groblje (u nekim mjestima prostor oko crkve)
šepôl, mn šepôli – stara kartaška igra
šesnãste – šesnaest
šestôn – oblikovan
šèšula, mn šešule – plitka drvena posuda za vađenje masulja
šetemôna, mn šetemône -tjedan
šinjōvàt – svirati
šjalpèta, mn šjalpete – kravata
škàf, mn škãfi – poklopac na pramcu broda
škafèt, mn škafèti – ladica, pretinac
škãmal, škômli – klupa
škãram, mn škôrmi – nosač vesla
škãtula, mn škãtule – kutija
škînja, mn škînja – leđa
škôj, mn škòji – otok
škojõr, mn škojōrì – otočanin
škrabìjica, mn škrabìjice – kasica
škrabatùša, mn škrabatùše – klepetalo (zamjenjuje zvono u Velikom tjednu)
škrôva, mn škrôve – dio turna, dugačko masivno drvo koje u sredini ima rupu, maticu
škûr, mn škûri – mračan
škurlōvàt – poravnavati
šò! – uzvik kojim se tjeralo živinu
šòlad, šôld, mn šôldi – novac
šôld, mn šôldi – čvrst
špàher, mn špàheri – štednjak
špênta – pomoć
špjenàt – iskopati temelje
špõg, mn špōgì – konopac
špôr, mn špōrì – riba špar
šporkìca – prljavština
šporkàt – uprljati
štajũn, mn štajūnì – godišnje doba, sezona
štanpōvàt – tiskati
štìt – čitati
štrôda, mn štrôde – ulica
štròp, mn štropì – konopac za privezivanje vesla ( o „škaram“)
štrômbul, mn štrômbuli – školjka volak
štufàt – zasititi se nečim, dodijati
štùmak, štûmci – stomak
šùšta, mn šùšte – opruga, madrac sa oprugama
šušûr, mn šušûri – metež, buka
švèra, mn švere – kazaljka
T
tabernãkul, mn tabernãkuli – svetohranište
tàk, mn tãci – potpetica
tãkaj, mn tãkji – taklja
takàt – zapaliti
takujîn, mn takujîni – novčanik
tãnac, tônci – ples
tancadũr, mn tancadūrì – plesač
tantàt – nagovarati
taramùt, mn taramùti – potres
tãrgat – brati grožđe
tarmuntôna, mn tarmuntône – sjeverni vjetar, tramontana
tarokàt – šaliti se
tartajũn, mn tartajuni – drvena ravna okrugla palica za vezivanje vreća ili  mješina, rabi se na
principu poluge
tartâna, mn tartâne – mala mreža potezača
tãpa, mn tãpe – rupa na bačvi kroz koju se ulijeva vino
tavãja, mn tavãje – stolnjak
tavèlica, mn tavèlice – keramička pločica
tẽmpla – sljepoočnice
teôtar, mn teôtri – kazalište
tèpal, mn teplì – topao
tèr – te, pa
tèza, mn tèze – mala poljska kućica sa jednostrukim krovom
tèzmat – truditi se, mučiti se s nečim
težôk, mn težōcì – vinogradar, poljoprivrednik
tĩ – ti
tî – taj
tìć, tìći – ptić
tîlo, mn tîla – tijelo
tirãke – naramenice, tregeri
tiràt, tirōvàt – potezati
tìskat – gurati
tisnùt – pogurati, ugurati
tòlitar, mn tòlitri – sto litara, stolitar
tôncat – plesati
tônika, mn tônike – tunika
tōrkàt – trčati
tornàt – vratiti
tōrnò, mn tōrnà – trnje, drača
tõte – tu, na tom mjestu
tovarčìć, mn tovarčìći – magarac
tovôr, mn tovãri – magarac
traškèt, mn traškèti – kapa sa zaštitinikom za oči od sunca
trèsa, mn trèse – okomita daska na dnu bačve
trèso – krivo
trìbovat – trebati
trĩm, mn trīmi – okrugla kamena poljska kućica
trīskàt – udarati, tući
tròskot, mn tròskoti – vrsta korova
trōvà, mn trōvè
trupìca, mn trupìce – drvena greda za sjedenje
tũl, mn tūlì – veo
tùran, mn tûrni – presa za prešanje masulja, tijesak, turanj
turnàt – tiještiti grožđe
tûrta, mn tûrte – torta
U
ubìt – ubiti
učèlak, mn učêlci – rub, kutni dio kuće
udìlat – izdjeljati
ùgaj, mn ûgji – ugljen
ûje, mn ûja – ulje
ujedônpũt – odjednom
ulègnut – ulegnuti
ûltim, mn ûltimi – posljednji
umêndul, mn umênduli – badem
umìsto – umjesto
ûra, mn ûre – sat
usahnùt – uvenuti
ustãvat – ustajati, dizati se
uvukùvat – uvlačiti
ùzbardo – uzbrdo, prema gore
uzjãhat – popeti se na živinu (magarca)
ùžiga, mn ùžige – potpala
užônca, mn ožônce – običaj, navika
V
vagũn, mn vagūnì – 10 tisuća kilograma
vajàt – biti koristan / trebati, morati
vãla, mn vãle – uvala
Varbônj – Vrbanj
Vãrtal, vãrtli – vrt
vàs – čitav
vèli – velik
vènja, mn vènje – špekula
verdûra, mn verdûre – zelenje
veštidàt – svečano se odjenuti, obući odjelo
vidrijôla, mn vidrijôle – modra galica
vijôj, mn vijãji – putovanje
vìšta, mn vìšte – vid
vòja, mn vòje – volja
voltàt – okrenuti se
voltôn – okrenut
vônka – vani
võrh, mn vōrsì – vrh
vrìća, mn vrìće – vreća
vridìca, mn vridìce – široka drvena posuda za pretakanje vina
vrõta – vrata
vrōtìt – vratiti
vrûcat – vrjeti
Z
zaklòpjen – zaključan
zalīpìt – zaljepiti
zamotàt – zamotati
zanõt, mn zanōtì – zanat
zapensàt – zamisliti
zãrcalo, mn zãrcala – ogledalo
zarèpat – naglo se trznuti (o životinji)
zarẽst – srasti jedno uz drugo / zarasti, zacijeliti / obrasti
zašùškat – zašuškati
zavîke – zauvijek
zavôjka, mn zavôjke –  kožna ili krpena zaštita na nogama težaka
zazībàt – zaljuljati
zbagutīvàt – zbunjivati
zbôndu – sa strane
zêje, mn zejâ – zelje
zimurôd, mn zimurãdi – ruzmarin
zjàt – zjevati
zlãmen, mn zlãmeni – znak križa
zlôto, mn zlôta – zlato
zlotõr, mn zlotōrì – zlatar
zõč – zašto
zōjmìt – posuditi
zōkôn, mn zōkòni – zakon
zōtôn – zato, stoga
zōpàs, mn zopãsi – ribolov istezanjem mreze sa kopna
zōvìt, mn zōvìti – zavjet
Ž
žãnjat – žeti
žejà, mn žejè – želja
žèp, žepì – džep
žerãva, mn žerãve – žar
žbaràt, žbarōvàt (ižbaràt) – pucati
žĩvo, mn žĩva – živina, magarci, konji….
žmũl, mn žmūlì – čaša
žũj, mn žūjì – žulj
žùk, mn žùci – brnistra
žurnôta, mn žurnôte – dnevnica, nadnica
žvêlto – brzo