Priručnik za život u Hrvatskoj

Migranti ante portas

Migranti ante portas

Kao što je to već uobičajena praksa u nas, nacija je podijeljena i oko migranata. Ne govorim o podijeljenim političarima, jer oni se u zadnje vrijeme sve manje dijele, već o podjelama u narodu koji su oni podijelili.

S jedne strane su oni koji smatraju da Hrvatska ne bi smjela dozvoliti nekontroliran ulaz migranata u državu te da cijenu igre velikih globalnih igrača ne bi trebale plaćati male zemlje i mali narodi, kao mi.

Neki bi čak sagradili ogradu.

S druge strane su oni koji smatraju da Hrvatska mora pokazati svoju otvorenost, humanost i razumijevanje te otvoriti svoje granice, bezuvjetno. Za njih je to imperativ i sramili bi se Hrvatske ako se to ne bi učinilo.

A gradnja ograda u nekim drugim državama sablažnjava ih i duboko ljudski pogađa.

Ovi drugi misle da su napredni, liberalni i tolerantni, smatraju se lijevima, a za ove prve misle da su nazadni, konzervativni i zaostali te ih smatraju desnima, krajnje desnima. Kao i uvijek.

Na društvenim mrežama vodi se pravi rat.

A sjećamo se prošloga rata u kojem je Hrvatska preko iste granice iz susjedne države primila, prema nekim procjenama, MILIJUN migranata, koje smo tada zvali izbjeglice. Migrirali su ili izbjegli pred AGRESIJOM.

Dobro se sjećamo tog vremena.

Danas se Hrvatska često prikazuje kao AGRESOR na tu susjednu zemlju.

To je valjda zahvala za primanje onih MILIJUN migranata.

I znate li tko najsočnije voli Hrvatsku nazivati AGRESOROM?

Oni napredni, liberalni i tolerantni. Oni koji bi htjeli da primimo migrante, bezuvjetno.

Oni koji se NIKAD nisu ponosili što je Hrvatska primila milijun migranata, niti su se protivili konstrukciji da ona može biti agresor na tu susjednu zemlju.

Naprotiv; oni se uvijek srame Hrvatske. I čine sve da Hrvatska uvijek bude prikazana kao agresivna.

Čine sve da stvore neko njezino ružno lice, a skrivaju ono lijepo. I uvijek tako. Uvijek tako.

Možemo samo zamisliti koja će nam opet biti plaća za primanje migranata!?

Naravno, ne pišem ovo jer mislim kako ljudima ne treba pomoći.

Mnogi su Hrvati bili migranti, zapravo emigranti, kako ih se zvalo, pa ih je netko pustio u svoje zemlje. Tamo su zauvijek ostali.

Ljudski je pomagati.

Ali neljudsko je ovo kontinuirano prozirno licemjerje u kojem se koristi sve, ali baš sve da se Hrvatsku maltretira i prikazuje u nekom ružnom svjetlu.

Licemjerje u kojem se svoj vlastiti narod bezdušno otjera iz svoje zemlje, a onda se velikodušno prima tuđi narod. Pa se još kao argument za primanje migranata navede potreba za radnom snagom koja, eto, nedostaje.

Prozirno je kako se neki prikazuju kao humanitarci i zgražaju se nad idejom ograđivanja državne granice, a NIKAD se nisu odrekli i distancirali od baštine svojih ideoloških mentora koji su ubijali humanost i sagradili Berlinski zid kako bi opasali, zatvorili i zarobili ljude.

Kada se čovjek više ne srami svoga licemjerja, onda znači da je ili izuzetno moćan ili izuzetno zao, ili jedno i drugo zajedno.

Ništa od toga nije dobro

Foto izvor: Miki Bratanić