Priručnik za život u Hrvatskoj

Knjiga – Zbirka kolumni

Miki Bratanić u maniri pravog francuskog novovjekog prosvjetitelja nizom svojih feljtona poučava zajednicu koja mu je i kojoj je dostupan. U suvremeno doba koje sve više ignorira pisanu riječ, u kojem je kultura pisane riječi svojstvena generaciji dinosaurusa, Miki je pronašao ključnu formu/formulu za dopranje do širih društvenih slojeva. To je forma feljtona koju autor vrlo vješto koristi u promicanju općih vrijednosti za koje procjenjuje da ih hrvatska javnost loše ili pak površno percipira. U izrazu je blag i blizak većini čitatelja elektroničkih medija, dok je u odabiru tema izuzetno aktualan, ne propuštajući lirično-stručno komentirati sve što izaziva javnu pozornost. Upravo u ovoj sintagmi i leži čar Bratanićevih feljtona, jer su oni u isto vrijeme i poučni i stilski dotjerani, gotovo poetski, a opet iznimno korektni. I nije tu Bratanić samo onaj koji kroz vlastite riječi poučava, on čitatelja tjera da misli, da pogleda stvarnost oko sebe, da se zapita o stvarima koje je nekada poimao kao dogmatske. Profesionalni novinari prenose vijesti, no ljudi poput Mikija Bratanića šire ideje. Iako je sklon kritici društva, Miki to čini na konstruktivan način, nudeći cjelovita rješenja, upučujući pri tome na paradoks koji potencijalno može nastupiti ignoriranjem određenih tema. 

Doc.dr.sc. Vlatka Vukelić

O knjizi
Autor Miki Bratanić
Jezik Hrvatski
Godina 2021
Izdavač Vlastita naknada
Digitalno izdanje

Detalji

Miki Bratanić u maniri pravog francuskog novovjekog prosvjetitelja nizom svojih feljtona poučava zajednicu koja mu je i kojoj je dostupan. U suvremeno doba koje sve više ignorira pisanu riječ, u kojem je kultura pisane riječi svojstvena generaciji dinosaurusa, Miki je pronašao ključnu formu/formulu za dopranje do širih društvenih slojeva. To je forma feljtona koju autor vrlo vješto koristi u promicanju općih vrijednosti za koje procjenjuje da ih hrvatska javnost loše ili pak površno percipira. U izrazu je blag i blizak većini čitatelja elektroničkih medija, dok je u odabiru tema izuzetno aktualan, ne propuštajući lirično-stručno komentirati sve što izaziva javnu pozornost. Upravo u ovoj sintagmi i leži čar Bratanićevih feljtona, jer su oni u isto vrijeme i poučni i stilski dotjerani, gotovo poetski, a opet iznimno korektni. I nije tu Bratanić samo onaj koji kroz vlastite riječi poučava, on čitatelja tjera da misli, da pogleda stvarnost oko sebe, da se zapita o stvarima koje je nekada poimao kao dogmatske. Profesionalni novinari prenose vijesti, no ljudi poput Mikija Bratanića šire ideje. Iako je sklon kritici društva, Miki to čini na konstruktivan način, nudeći cjelovita rješenja, upučujući pri tome na paradoks koji potencijalno može nastupiti ignoriranjem određenih tema.

Prosječni hrvatski čitatelj danas glavninu koncentracije dok čita tekst putem elektroničkih medija ima kulminiranu u kartici teksta. To je obrazac kojega se i Miki drži. Međutim, često je unutar tako skromnog rečeničnog korpusa teško tako sažeto i jasno koncipirati osnovne misli. U ovom korpusu tekstova/feljtona, jasno je kako je autoru to i te kako pošlo za rukom te on gotovo kao da stvara neki novi novinarski stil. Lišen je pseudointelektualnih naklapanja, ali je kroz svoje tekstove društveno aktivan/aktualan. Moramo biti svjesni i trenutka u kojem Bratanić stvara, a to je povijesni trenutak u kojem su okosnica društvene i poslovne elite pitomci Šuvarove reforme. Svjestan upravo te stvarnosti, Bratanić se direktno obraća njima/nama u nizu jasnih poruka o društvenim devijacijama koje se još mogu sanirati.

Opširne znanstvene analize velikom broju prosječnih Hrvata danas su ili teže dostupne ili što je još gore, nisu zaniljive. Te nove koncepte, stare vrijednosti i ideje za bolju budućnost Bratanić je vješto sumirao u svom pogledu na hrvatski trenutak. Upravo ovakvi feljtoni jednom će poslužiti za neka buduća povijesna istraživanja, kada danas bude jučer i kada će se istraživati duh obična čovjeka, van elitnih sustava koji se znao izboriti da se njegove misli malo dalje čuju…..

Doc.dr.sc. Vlatka Vukelić

Autor u knjizi (zbirci svojih objavljenih priloga na portalu Narod.hr) preuzima primjere iz prošlosti, kao mitska mjesta hrvatske povijesti, s nakanom da napiše priručnik za sadašnjost te pridonese rješavanju problema koji opterećuju sadašnjost. Odabirom osjetljivih tema iz prošlosti dviju država, Jugoslavije i Hrvatske, uspio je u svojoj nakani: ukazati na smjernice kako iz povijesnih iskustava popraviti hrvatsku stvarnost, učiniti ju jasnijom, jer smo se za nju krvavo borili. Dajući određene savjete za budućnost, pokušava objasniti uzroke tih povijesnih događaja kako bi pridonio njihovu rasvjetljavanju, što je veliko opterećenje svakodnevnice a osobito političkog aspekta. Autor u knjizi osjetljivim povijesnim temama pristupa iz osobnog kuta, ali mu vlastite opservacije nisu smetnja zauzimanju realnog stava prema događajima koji su obilježili zadnjih 80-ak godina hrvatske povijesti. Većina poglavlja počinje upečatljivim povijesnim primjerom, koje tumači osobnim tumačenjem toga događaja, ali na kraju uvijek završava mirnim tonom, što daje dojam nepristranog pristupa odabranim temama: “Jer budućnost nije ništa drugo nego povijest, ponovljena ili poboljšana. Budućnost je ono što smo napravili danas s iskustvom od jučer.” U teškim temama iz prošlosti traži moguća rješenja naše sadašnjice koja je poviješću preopterećena. Pristup temama je iz osobnog iskustva, što ne umanjuje analizu jer ne pristupa “navijački”, apriorno… Takav pristup karakterizira cijeli rukopis,
čitanje i razumijevanje čini lakšim, uvjerljivijim, a autora pristupačnijim i intrigantnijim. Jednostavnim, lepršavim stilom tekst čini prohodnim čemu zasigurno doprinosi njegov neosporni književni talent. Autor je svjestan da je većina naših sadašnjih problema upravo iz recentne povijesti, a implicitna pouka knjige je da kada raščistimo s avetima prošlosti, budućnost će nam biti lakša. Jer ako život nastavimo s neriješenim povijesnim pitanjima, on će dalje biti opterećen, obilježen podjelama i sukobima, što će olakšati manipulacije i/ili indokrinacije, kako nekada, tako i danas. “Samo ako budućnost postane jača od prošlosti, pokrene se sadašnjost” (E. Fischer). Vjerujem da je i završni citat, kojeg navodim u ovom osvrtu, velikana književnosti moguće bila misao vodilja autora Priručnika: “Postoji samo ona točka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. U toj točki cijeli je naš život” (L. N. Tolstoj).

 

Prof. Dr. Sc. Zlatko Miliša,
Voditelj Centra za interdisciplinarna istraživanja / Šef katedre za pedagogiju / Filozofski fakultet Osijek / Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku

Pisati kolumne u zemlji izokrenutih vrijednosti

Ružno je lijepo, a lijepo je ružno / Lebdimo kroz maglu i uzdušje kužno“, graktale su vještice-proročice s početka Shakespeareova Macbetha. Proročanska snaga njihovih riječi nije se zadržala samo u okviru jedne od glasovitijih Bardovih tragedija, nego je uvelike prerasla i u amblem naše suvremenosti. Vrijednosti izokrenutih naglavce, kužno uzdušje zastranjenja i zabluda našega vremena, skriveno u magli narcizma i nihilizma, ne truje samo ono lijepo u estetici, nego zamračuje i druge dvije kategorije antičkih vrlina još iz pretplatonskih vremena, a to su – uz „lijepo“ – „dobro“ i „istinito“. U današnjoj Republici Hrvatskoj, državi neovisnoj već trideset godina čije stanovništvo nominalno pretežito baštini kršćanski sustav vrijednosti, svakidašnji ekstrakt maglenog i kužnog zraka Shakespeareovih suđenica redovito upijamo s novinskih stranica i svjetlećih ekrana, pounutrujući njihovo sivilo.

U takvome medijskom kontekstu, nema mjesta za kolumne poput onih Mikija Bratanića; u takvome kolopletu vijesti i komentara prevladava negativan, ciničan i pesimističan pogled na hrvatsku prošlost, sadašnjost i budućnost. Dok Bratanić afirmira vrijednosti na kojima se hrvatsko društvo temelji – državotvornu svijest s ciljem što izvire iz ideala nacionalne neovisnosti kao preduvjeta individualne slobode – hrvatski medijski kompleks izvrće ideale za koje su naraštaji umirali, instrumentalizirajući nacionalne i braniteljske vrijednosti za samomrzeću, protuhrvatsku propagandu. Ljubav prema vlastitomu prikazuje se kao mržnja prema drugome, a istinske pogreške i tragedije kao simbolički teret kojega se Hrvatska nikada neće moći osloboditi i zbog čega je – otprilike kao Macbeth i ini tragični junaci – jednostavno predodređena za propast.

Za suvremeni je medijski diskurs priča o nacionalnom oslobođenju – odnosno, Domovinski rat okončan 1995. godine – izraz hrvatske mržnje prema drugima. Porobljavanje Hrvatske, eksploatacija njezinih resursa i istrebljivanje njezina stanovništva – to jest, komunistička revolucija iz 1945. godine – za hrvatske je srednjostrujaške medije trijumf ljubavi i čovječnosti. Ružno je lijepo, a lijepo je ružno. Da hrvatski medijski svemir kojim slučajem odražava vrijednosne konstelacije tridesetogodišnje države stvorene u ratu s dominantno katoličkim stanovništvom, kolumne poput Bratanićevih u njima ne bi bile rijetko viđena iznimka, nego pravilo. Ovako, one se nalaze na rubovima hrvatskoga medijskog prostora, koji je – svim financijskim i kadrovskim nedostacima unatoč – u digitalnom informacijskome polju još uvijek jedini nositelj hrvatskoga suverenističkoga nacionalnog kontinuiteta.

Bez kompleksa i predrasuda – a zapravo pukih krivotvorina politizirane jugoslavenske pseudohistoriografije – Bratanić pitko i čitko raščlanjuje neuralgične točke hrvatske povijesti i politike, ne mareći za paradoks po kojemu branitelji vrijednosti tridesetogodišnje Republike – dakako, u interpretaciji onih kojima je vrijednosni normativ ukotvljen u svibnju 1945. godine – bivaju stjerani u sferu tobožnjega ekstremizma, dok bi u kontekstu suvremene Hrvatske, premda takvi dominiraju i arbitriraju u najtiražnijim medijima, ekstremistima trebalo smatrati upravo navedene tražitelje i promotore „crvene niti“ kontinuiteta s komunističkom Jugoslavijom. „Unutarnji neprijatelji, pojam kojim su nas desetljećima plašili“, kako ispravno primjećuje Bratanić, „zapravo su oni sami“.

Osim što se bavi gotovo sizifovskim poslom ispravljanja pogrešno postavljenih narativa o hrvatskoj povijesti, Bratanić demistificira i uzroke takva stanja u hrvatskoj sadašnjosti. Nisu nam, naime – kako glasi još jedna od medijskih krivotvorina novinske srednje struje – problem neki drugi, nego, kako piše Bratanić: „Hrvati i Hrvatska, preciznije rečeno hrvatska politička elita, koja još uvijek nije u svojim glavama uspostavila suverenost na cijelom teritoriju mozga“. Dok mozak jednih, nerijetko nositelja moći, još uvijek u većoj ili manjoj mjeri pripada Partiji, mozak onih drugih, koji imaju pretenzije preuzeti moć, nerijetko još uvijek nije spoznao sve implikacije državne neovisnosti. Takvo stanje već desetljećima traje zbog fenomena koji Bratanić lucidno oslikava kao „industriju sluga“; autentičan hrvatski proizvod, s pečatom izvornosti i izvrsnosti, a koji onemogućuje „industrijsku revoluciju“ kreiranja političke i intelektualne elite koja će opći interes nacionalnog samoodlučivanja postaviti kao svoj vrhovni cilj.

Opterećen dvjema vrstama političkih figura: natprosječnom količinom industrijski, kao na tekućoj vrpci proizvedenih više ili manje slatkorječivih sluga – od kakvih se sastoji aktualna hrvatska politička nomenklatura kao dostojan nasljednik one komunističke – te rijetkim, gotovo somnambulnim vizionarima poput Starčevića ili Tuđmana, hrvatska politika i društvo još uvijek čekaju, ako ne „industrijsku revoluciju“ koju Bratanić priziva, a ono barem evoluciju koja neće ovisiti o jednome proroku, nego o širemu nacionalnom konsenzusu i svijesti o zajedničkome dobru. Onima koji će jednom činiti tu kritičnu masu Bratanićevo štivo nedvojbeno će biti koristan „priručnik“. A dotada? Lebdimo kroz maglu i uzdušje kužno.

Mag. litt. comp.  Matija Štahan

 

Čitajući s posebnom pažnjom priručnički sadržaj hvarskog autora sa splitskom adresom Mikija Bratanića namijenjen za život u Hrvatskoj i razmišljajući potom o poslanim porukama od naslova do zaključaka pojedinačnih tekstova, inače objavljivanih u Narodu.hr, morate ostati i sami zadivljeni i iznenađeni kako je uopće moguće takvo ljudsko i posebno razmišljanje zaobići u hrvatskoj političkoj, znanstvenoj i inoj svakodnevnici. Pogotovo što dolazi s obrazovne, društvene, prostorne, radne i životne razine tako suprotne od provedbene političke, a po racionalnom i identitetskom poimanju hrvatske stvarnosti toliko potrebne generacijama koje dolaze.

Naslovima nam već definirani poučci u slijedu: Uvodnik, Ne spominjite Jugoslaviju uzalud, Vukovarske sjene, Krivo srastanje, Nostalgičarski iluzionizam, Jasenovac-zločin nakon zločina, Dijaspora-hrvatsko ružno pače, Zašto je potrebno sjećanje, Kako ljudski vagati i Kako istrijebiti narod, a da se to ne zove genocid, jasno ukazuju na sadržajno usmjeravanje autorskih misli i spoznaja. Vrijednosne su kategorije vezane za hrvatsko društvo i hrvatski identitet usmjerene izravno na ključne probleme hrvatske političke zbilje, povijesno potvrđenu hrvatsku šutnju, mirnodopske uzmake, prihvaćanje vječne krivnje za sve u prošlosti, jednostavne zaborave, trajne odlaske i slične sadržajne već u hrvatskoj svakodnevnici ustaljene forme.

Ukazujući na potrebu razumijevanja života u Hrvatskoj, u svakom se zasebnom tekstu autor uzdiže iznad ustaljenih pristupa i usporednim tumačenjima nastoji pokazati složenost pritisaka na Hrvatsku, kako bi razumijevanje i onima bez posebnih identitetskih emocija bilo jednostavnije i prihvatljivije. Posebna je važnost zahvaćena širina anacionalnog i zapravo protu hrvatskog djelovanja kao povijesne konstante iz oba smjera: unutrašnjeg i vanjskog te poimanje značenja hrvatskog nacionalnog i lokalnog hvarskog demografskog nestanka za hrvatsku budućnost.

Najnovija zbivanja na hrvatskoj političkoj sceni vezana za stradavanja u Hrvatskoj i Hrvata općenito, najbolja su potvrda autorskih promišljanja u Priručniku i njegovih utvrđenih zakonitosti kako se u Hrvatskoj zapravo s prolaskom vremena ništa ozbiljnije nije niti promijenilo. Korištenjem istih obrazaca pripisivanja krivnje i javnih pritisaka na hrvatsku državu i populaciju kao i u vremenima hrvatske neslobode, jasno se potvrđuju autorove opservacije, uočene zakonitosti i priručničke životne mudrosti. I trebaju ih svi pročitati, razmisliti o njima i time postati bogatiji za spoznaje oko kojih su možda bili u dilemi.

Iskreni, razumni i ljudski pogled na hrvatsku prošlu i suvremenu zbilju moguće je nakon čitanja shvatiti kao idealističku želju za promjenama, povezivanjem ukupne hrvatske populacije rasute poput sjemena diljem Zemlje, usvajanjem identitetskih vrijednosti i potrebnim postupanjem u interesu mladih koje dolaze i izvjesne budućnosti hrvatskog društva i prostora. Sadržajno je Priručnik poput pjesme koja ostavlja tragove u mislima, emocijama i željama, poput vrijednosti koja nam nedostaje i zamisli koju želimo.

Dr. sc. Stjepan Šterc

 


Uvodnik

Prošlo je više od četvrt stoljeća otkad imamo našu državu Hrvatsku. Ako se malo izdignemo iz dnevnopolitičkih previranja, ona ipak ide polako naprijed – možda ne onako kako bi mi htjeli, ali se kreće, i to nas treba veseliti. Međutim, ukoliko zavirimo u spomenuta dnevnopolitička previranja čiji se intenzitet vremenom sve više pojačava, stječe se […]

Ne spominjite Jugoslaviju uzalud

U ovom hrvatskom vremeplovu kojim se često vraćamo unatrag, ono što posebno zabrinjava jest kontinuirano i uporno javno-političko medijsko uzgajanje lošeg odnosa prema Hrvatskoj, a simpatija prema Jugoslaviji. Tolika je želja prisutna da se na bilo koji način naruši svaka dobra i pozitivna slika o Hrvatskoj, a da se prikazuje ona loša i negativna, dok […]

Krivo srastanje

U procesu rastave od Jugoslavije nama su pripala sva njena djeca u Hrvatskoj, a alimentaciju plaćamo mi. Svaka vlast za lakše i jednostavnije vladanje uvijek nađe podobne ljude među narodom. Uvijek i svugdje. Pogotovo ona tuđa vlast. Nije hrvatski narod izuzetak. Mnogi su Hrvati kroz stoljeća živjeli od tuđeg kruha i radili ono što im […]

Vukovarske sjene

Simo Dubajić komunistički je “ko mesar” koji se hvalio da je nakon završetka Drugoga svjetskog rata pobio desetak tisuća Hrvata i da mu je žao što ih nije pobio još. Hrvatske institucije protiv njega su podigle optužnicu par trenutaka prije nego je umro, te 2009. godine. Kada je sklopio oči, vratile su predmet tamo gdje […]

Nostalgičarski iluzionizam

Kako nam je nekada bilo bolje nego danas O tome kako nam je nekada bilo bolje nego danas, slušamo vrlo često. To je u javnosti vječna tema, kojom se kroz medije sugerira onako suptilno kako je u bivšoj državi bilo bolje nego u Hrvatskoj, perfidno kako bi bilo bolje da smo ostali tamo, a pokvareno […]

Jasenovac – zločin nakon zločina

Ustaše su u Jasenovcu počinile zločin, jer su od 1941. do 1945. godine tamo ubijali ljude. Kada je u proljeće te 1945. godine Jasenovac oslobođen, stvoreni su svi preduvjeti da se pred lice pravde dovedu oni najodgovorniji za te zločine, te da se zločini istraže, kako bi se utvrdio točan broj ubijenih. To je bila […]

Dijaspora – hrvatsko ružno pače

Kroz čitavu svoju povijest naši su ljudi napuštali svoju domovinu i odlazili u svijet tražeći bolji život. Posvuda, na svim kontinentima imamo njihove tragove, stoljećima unatrag. Najveći odljev hrvatskoga naroda dogodio se u posljednih 150 godina. I nismo mi po tome specifični, jer selili su se i Irci i Talijani i Nijemci i mnogi drugi […]

Zašto je potrebno sjećanje

Uz tjedan sjećanja na Škabrnju i Vukovar U prvim danima mjeseca studenoga sjećamo se naših pokojnih, onih bližih, daljnih, kao i svih onih svetih koji su preminuli, a svojim nas životnim djelima zadužili. Za njih nas vežu emocije, ljubav, vjera, tradicija, materijalna i nematerijalna dobra, opipljivo i neopipljivo. Uz njih nas ponajviše veže poštovanje. Iskreno […]

Kako ljudski vagati

Nije vaga slučajno simbol pravde. I to baš ona starinska vaga s dvije strane, gdje se na jednu stranu stavlja mjera, a na drugu ono što želimo izmjeriti. U Hrvatskoj često svjedočimo da kada se na jednu stranu stavi kilo, a na drugu stranu tonu, onda kilo pretegne onu tonu. U svakom slučaju, a pogotovo […]

Kako istrijebiti narod, a da se to ne zove genocid

Moje rodno mjesto Vrbanj na otoku Hvaru jedno je od pet mjesta na ovom lijepom otoku koje je u povijesti imalo više od tisuću stanovnika, a danas ih ima manje od četiristo, s otprilike nešto manje od stotinjak obitelji. Vrbanju pripada prema gruboj procjeni autora nekoliko milijuna kvadratnih metara površine, uglavnom u privatnom vlasništvu mještana. […]

Komentatori i njihovi komentari na društvenim mrežama

Obzirom na priličan broj objavljenih članaka na društvenim mrežama i portalima, imam i prilično iskustvo s komentatorima i njihovim komentarima kojima sam bio čašćen, pogotovo u onim člancima s određenim osjetljivim povijesnim temema, o kojima neki baš i ne vole da se govori. Naročito su osjetljive teme u kojima se pokušava progovoriti o bilo čemu […]

Bakalar – hrvatsko gastronomsko kulturno dobro i simbol očuvanja tradicije

Važnost bakalara u tradiciji hrvatskoga naroda najbolje je opisao pokojni Miljenko Smoje u svojoj kultnoj „Borbenoj ponoćki“ serijala Kronika našeg malog mista. „Borbena ponoćka“ na satiričan način prikazuje svu bijedu komunističkog režima koji na razne načine pokušava zatrti narodne običaje i tradiciju. U pokušaju suzbijanja i marginaliziranja svega tradicionalnoga, lokalna komunistička vlast je dućanima zabranila […]

Priča o Božiću

Božić predstavlja maloga Boga, dijete, Isusa, koji će za sebe reći da je put koji treba slijediti, život kakvog trebamo živjeti i istina koju trebamo svjedočiti. Možda su upravo tri navedene komponente, istina, put i život, svojevrsno nerazdvojivo sveto trojstvo. I ako se iz tog svetog trojstva oduzme istina, onda nestaje i puta i života. […]

Uloga hrvatskog naroda u povijesti razvoja svjetske demokracije

Jeka Matija Ivanića i hvarskih pučana 500 godina nakon ustanka Daleke 1510. godine započeo je ustanak pučana otoka Hvara koji je po svom karakteru, programu i ciljevima premašio hvarske, dalmatinske i hrvatske okvire, te se umnogome stavio ispred svoga vremena. Ustanici su ukinuli dotadašnje Veliko vijeće u koje je imao pravo ući samo onaj plemićke […]

Kako smo pali pod oslobođenje

Jedna od zanimljivijih izreka vezanih uz temu oslobođenja od strane partizana, tj. komunista, je ona narodna: “i onda smo pali pod oslobođenje”. “Pali pod oslobođenje”. Ilustrira ova izreka mnogo toga, ali i otvara temu ovoga članka: što je za Hrvatsku i Hrvate značilo oslobođenje u teritorijalnom smislu? Hrvatski narod je prije Drugoga svjetskog rata, u […]

Oslobađanje od osloboditelja

Bio je ponedjeljak, 18. studenoga 1991. godine, kada su jedinice Jugoslavenske narodne armije oslobodile Vukovar, po drugi put. Prvi put su to učinile u četvrtak, 12. travnja 1945. godine. Nakon oba oslobođenja, Vukovar je postao slobodan jugoslavenski grad. Gledajući iz perspektive jugoslavenskih interesa, ovo su povijesne činjenice i istina. Iz te perspektive Vukovar je danas […]

Ustaše i partizani – neispričana priča

“Do kada ćemo više govoriti o ustašama i partizanima!?”, uzrečica je koju često možemo čuti u javnoj komunikaciji, a nametnula se kao argument izbjegavanju otvaranja nekih tema iz povijesti. Istina je da mi zapravo o “ustašama i partizanima”, kao simbolu jednog vremena, nikada nismo ni započeli pravu konstruktivnu raspravu u hrvatskom javnom medijskom prostoru, a […]

Hrvatski križni put – tragedija koja se ponavlja

Hrvatski križni put sinonim je za najveću tragediju u povijesti hrvatskoga naroda, koja se dogodila u svibnju 1945. nakon završetka Drugoga svjetskog rata, kada su komunističke vlasti pobile do danas neutvrđen broj tisuća ljudi, ratnih vojnih zarobljenika, civila, a najviše njihovih ideoloških i klasnih neistomišljenika, pogotovo onih s predznakom Hrvatske. Premda su se već od […]

Tradicija – simbol prepoznatljivosti, razlog ponosa i temelj napretka

Često u javnom životu, a pogotovo na društvenim mrežama, svjedočimo raspravama u kojima je argument za diskreditaciju sugovornika tradicionalizam, epitet koji bi očito trebao značiti nešto negativno u ljudskim vrijednostima. Taj se epitet najčešće povezuje s onim ljudima koji deklariraju svoje mišljenje u pozitivnom svjetlu prema nečemu što je tradicionalno i predstavlja tradiciju u bilo […]

Hrvatski labirint laži i ideologija zvana jugoslavenizam

„Labirint laži“ njemački je film koji govori o javno-političkim opstrukcijama suočavanja njemačke javnosti sa zločinima nacizma. Desetljeće nakon završetka Drugoga svjetskog rata tisuće onih koji su u nacizmu okrvavili ruke integrirali su se u sve pore društva, od obavještajnih, gospodarskih do političkih, pa je svako nastojanje otkrivanja pune istine užasa nailazilo na prepreke. Svima je […]

Stepinac – svetac spaljenog srca

Postoji jedan detalj u mučeničkoj tragediji blaženog Alojzija Stepinca koji je fascinantan: jugoslavenska komunistička vlast spalila je njegovo srce. Malo se u našem javnopolitičkom medijskom prostoru uložilo napora da se ovaj čin, ali i sveukupni proces koji se vodio protiv ovoga čovjeka, predstavi javnosti, te objasni na koje se sve načine bacala ljaga na njegovo […]

Što ćemo učiniti s turizmom

Neki kažu da se nama turizam dogodio, ali ništa se ne događa samo od sebe, a pogotovo ne turizam. Naš turizam posljedica je otkrivanja Hrvatske od strane gostiju iz cijeloga svijeta. Otkrili su Hrvatsku, za koju nikad prije nisu ni čuli. Prepoznali su taj svjetski biser za čiju su prepoznatljivost najviše zaslužni mali ljudi koji […]

Hrvatska industrija sluga

Najveća proizvodna industrija u Hrvatskoj, ona u kojoj se proizvode sluge i to vrhunske, jest hrvatska politika. Najviše se proizvode oni koji služe tekovinama i idejama iz nekadašnjih vremena u kojima je Hrvatska bila predmet uništavanja i iskorištavanja. Oni nekako najbolje idu. A i najjeftinija je njihova proizvodnja. Materijal se dobije besplatno, zapravo plati ga […]

Marko Perković Thompson – Bojna Čavoglave – Za dom spremni

Osim ustaša i Katoličke Crkve, nekima kao vječna i nepresušna tema za blaćenje Hrvatske služi pjevač Marko Perković Thompson, dragovoljac sa statusom “Junak Domovinskoga rata”. Taj čovjek koji je praktičan antifašist jer se borio protiv fašista, preciznije četnika, u svojoj vlastitoj državi postao je fašist, preciznije netko ga je prikazao kao fašista. Njegove antifašističke pjesme […]

Anatomija hrvatskog srama

U našim medijima, a posebno na društvenim mrežama, koje su postale pokazatelj stanja duha društva, često nailazimo na nastojanje stvaranja i nametanja atmosfere kolektivnoga srama od strane pojedinaca koji uvijek pronalaze situacije pogodne za tu aktivnost. Njih je lako prepoznati jer oni se svako malo nečega srame. To im je navika. Srame se svoje države, […]

Husina jama – ogledni primjer slojevitog masovnog zločina

Prije točno deset godina u jednim poznatim dalmatinskim novinama objavljen je članak u kojemu je njihov ugledni novinar ispričao svoju, preciznije, njihovu verziju priče o Husinoj jami nedaleko od Sinja, za koju se od devedesetih godina počelo govoriti da skriva žrtve partizanskih, preciznije komunističkih zločina iz Drugoga svjetskog rata. Ugledni novinar u tom svom članku […]

Svi naši predsjednici i predsjednica

Nitko kao predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović, svojom pojavom nije isprovocirao prikrivene zloćudne bolesti dijela hrvatske nacije: ljubomoru, zavist i zlobu. Nitko. Prva žena predsjednica u vremenu u kojem se toliko govori o zaštiti žena mogla bi postati poligon za testiranje granica ljudske agresije na ženu. I ako se Istanbulska konvencija bude dosljedno primjenjivala […]

Glas naroda

U ovom serijalu članaka nazvanim “Priručnik za život u Hrvatskoj” pisao sam o prešućenim zločinima, preskočenim povijesnim problemima, ubijanju istine, generiranju laži, kontinuiranom zatiranju hrvatskoga bića, Jugoslaviji kao simbolu stoljetnog zla nad Hrvatima i Hrvatskoj, te neopisivom ljudskom licemjerju kada je u pitanju odnos prema tim problemima. Time sam pokušao potaknuti javnost na razmišljanje i […]

Goli – Otok ogoljene ljudske sramote

Stojim okružen ovim kamenom i morem i ničim što bi me moglo uvjeriti da ne zaslužujemo biti točno ondje gdje jesmo. Nalazim se na jednom malom otočiću u moru ljudske sramote koja to polako prestaje biti. U ljudima nestaje sramota. Nestaje crvenilo sa lica čovjeka. A onda nestaje i čovjek. Zapravo on je davno nestao, […]

Ilustracija lustracije

Nogometno prvenstvo u Rusiji polako je za nama. Sve čestitke igračima, treneru i svima koji su ih na bilo koji način podržali na ovom veličanstvenom putovanju. Hrvatska je konačno u nečem dobrom i pozitivnom na vrhu svjetske ljestvice. Jedan od menadžera FIFA-e rekao je: “Ovaj događaj je nogomet samo za navijače, a za sve ostale […]

Gračanske jame – Zagrebačke Ovčare

O zločinima u Gračanima, današnjoj gradskoj četvrti Zagreba, nakon završetka rata 1945. počinjenih od Jugoslavenske armije, ovo je zapisao sanitarni inspektor Miroslav Haramija, koji je tada po nalogu narodne vlasti službeno sanirao šumu punu nepokopanih tijela od kojih je prijetila zaraza: “Žrtve su bile strahovito unakažene. Stratišta su bila puna raskomadanih i unakaženih golih ljudskih […]

Mare Pia Pađen – Nepoznata hrvatska Anna Frank

Na dan Svih svetih sjećamo se svih dobrih ljudi koji su svojim životom zaslužili zvati se sveti. Za mnoge od njih ne znamo. Među njima je sakrivena od javnosti i akademska slikarica, danas pokojna, časna sestra Mare Pia Pađen, čiju dobrotu i ljudskost koja me impresionirala ovdje svjedočim. Ona bi trebala biti hrvatska Anna Frank. […]

Razgovor s jamom

11.09.2001. godine u terorističkom napadu u New Yorku srušeni su “Blizanci”. Simboli ne samo financijske moći, već i tehnološke superiornosti i svega onoga što čovjeka i naciju čini velikom. Život je po tko zna koji put u ovom činu pokazao da se sve veliko i moćno može srušiti u trenu. A opet s druge strane, […]

Priče iz Hrvatske

Tko je ubio Bušiće, tko su to teroristi i ostalo Nezaobilazna je obveza svakoga tko želi znati nešto o temi podnaslova ovoga članka, pročitati deklaraciju koju je napisao Bruno Bušić, a Zvonko Bušić htio objaviti u svim većim američkim medijima. U njoj je opisan položaj Hrvata u Jugoslaviji, želja za samostalnošću Hrvatske, te vizija kako […]

Harrisonovo cvijeće

Tri minute bilo je dovoljno režiseru filma Harrisonovo cvijeće da dočara strahotu koju su Jugoslavenska “narodna armija” i srpski četnici učinili u Vukovaru. Tri minute za tri tisuće ubijenih. Scenaristu filma bile su dovoljne dvije rečenice: “To nije bila borba. To je bilo istrebljenje.” Svi naši mediji zajedno nisu snimili nijedan film za nikoga iz […]

Migranti ante portas

Kao što je to već uobičajena praksa u nas, nacija je podijeljena i oko migranata. Ne govorim o podijeljenim političarima, jer oni se u zadnje vrijeme sve manje dijele, već o podjelama u narodu kojeg su oni podijelili. S jedne strane su oni koji smatraju da Hrvatska ne bi smjela dozvoliti nekontroliran ulaz migranata u […]

Jedna priča i jedno svjedočanstvo s otoka Hvara

Bilo je to u dane svibnja 1945. kada je mladi student glume podrijeklom s otoka Hvara, odlučio svoj život nastaviti negdje u Irskoj ili Americi, te se uputio za masom iz Zagreba prema Austriji. Na Bleiburgu su ih ukrcali u vlakove i rekli da idu na “zapad”, ali lokomotiva ih je vratila na “istok”. Kod […]

Preko zvijezda do trnja

Moji djedovi bili su partizani. Onaj po majci izvukao je deblji kraj u jednoj od onih „slavnih“ dalmatinskih brigada, prošavši sve i svašta, prenijevši svoga sumještanina preko pontonskoga mosta na Neretvi. Njihovo, tj. moje mjesto Vrbanj, zapalili su talijanski fašisti u siječnju 1943. Ukupno je iz Vrbanja u NOB-u poginulo 48 mladih ljudi. Stoga, ako […]

SPC naprijed – HPC stoj

Nakon što su 1945. godine oslobodili Zagreb, osloboditelji su oslobodili slobode partijarha Hrvatske pravoslavne crkve (HPC) 85-ogodišnjeg Germogena Maksimova. Fizički i psihički su ga mučili te razodjevenog gonili po gradu, da bi ga na kraju smaknuli zajedno sa SVIM svećenicima HPC-a. Za vrijeme rata i osobito neposredno nakon rata od strane jugoslavenskih službi pobijeno je […]

Hrvatska dijaspora i tri zastupnika

Jedan od najčešćih argumenata kojima se motivira negativan odnos prema dijaspori je njihovo pravo na zastupnike u Saboru Republike Hrvatske. Tih “spornih” zastupnika dijaspore je danas ukupno tri (3). Dakle, 4 milijuna Hrvata u dijaspori imaju pravo odabrati 3 zastupnika u Saboru. S druge strane 0,3 milijuna manjina u Hrvatskoj imaju pravo odabrati osam (8) […]

Druga strana medalje – Njihova zla strana

Beograd je jedini glavni grad na svijetu koji je imao koncentracijski logor. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, Beograd ih je imao čak tri: Sajmište kao logor isključivo za Židove, logor smrti Banjica, ali i stratište Jajinci, kao odlagalište leševa gušenih plinom u posebnom gradskom kamionu. Dakle, preciznije rečeno, Beograd je imao dva koncentracijska logora za […]

Nevine žrtve i suradnici

Jesu li sve žrtve Jasenovca “nevine žrtve”? Jesu li ustaše i četnici “suradnici”? Jugoslavenska propaganda zapisala je u udžbenike kako su partizani u svojoj antifašističkoj borbi zadali “smrtonosni udarac” četnicima u bitci na Neretvi koja se dogodila još početkom 1943. godine, a od koje se četnici “nikada nisu oporavili”. Tako smo učili. Upravo prema jugoslavenskim […]

Naša davna destinacija – Beč

Bila je jesen 1893. kada je moj pra-prastric Stjepan Bratanić kao mladi svećenik iz Vrbanja stigao u carsku prijestolnicu Beč. Njegov novi dom bio je na adresi Schmidgasse 4 u osmom bečkom distriktu. Odmah po dolasku upisao je studij antičke povijesti i književnosti, te klasične filologije. Doktorirao je 1897. radom De Luciani Syria Dea et […]

Kronika jednog stoljeća

Bilo je to 29. listopada 1918. godine, kada je Hrvatski sabor objavio raskidanje svih veza s Austro-Ugarskom Monarhijom te proglasio novu državu koja se zvala Država Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS). Ona je okupljala bivše austro-ugarske zemlje u kojima su živjeli Slovenci, Hrvati i Srbi. Bila je to dakle multinacionalna, multikulturalna i multireligijska država sa […]

Misli čovjeka iz Hrvatske koji nije ni MI ni ONI

Sada već davne 1983. godine u Njemačkoj je ubijen Stjepan Đureković, jedan od direktora INA-e. Ubila ga je jugoslavenska Uprava državne bezbednosti (UDB-a), kako bi spriječila njegovo javno svjedočenje o pljački i kriminalu na državnome nivou u tadašnjoj Jugoslaviji. Nakon što su ga izrešetali mecima, zatukli su ga sjekirom. Kada je sud Njemačke od Hrvatske […]

Što je istina?

Hrvati danas ne mogu popiti dužu kavu, a da se oko nečega ne posvađaju. U svemu su razjedinjeni, imaju podijeljena mišljenja, a gotovo svaka rasprava završi na partizanima i ustašama. Tako se Hrvati dijele na napredne i nazadne, lijeve i desne, konzervativne i liberalne, ruralne i urbane… Podijele su davno prešle granicu izdržljivosti, a ljudi […]

Završna riječ autora

Dragi čitatelji, Priručnik za život u Hrvatskoj ima za cilj motivirati ljude kako bi sami stvorili vlastito mišljenje, ali na temelju znanja, a ne neznanja, te na temelju istine i činjenica, a ne laži i podvala. Velik je broj onih koji zahvaljujući višedesetljetnoj medijskoj manipulaciji povijesnim činjenicama nažalost ne znaju istinu o temama o kojima […]