Od istoka do zapada, sjevera i juga, stoljećima su hrvatske regije imale vlastiti vinski identitet i prepoznatljivost bazirane na jedinstvenim autohtonim pričama
Prije stotinu godina glavni izvor života na mom rodnom otoku Hvaru i Dalmaciji bilo je vino. Skoro svaka kuća imala je vlastiti vinski podrum KONOBU kao malu vinariju i skladište vina. Kvaliteta kako crvenih, tako i bijelih sorti grožđa bila je vrhunska.
Plavac Mali, Teran, Crljenak, Debit, Graševina, Pošip, Maraština, Bogdanuša, samo su neke od mnogih autohtonih hrvatskih sorti vina koje su uspjevale diljem zemlje.
Običaj je bio da ispred svake kuće na stolu bude pun bokal vina kao znak gostoprimstva i prijateljstva. Vino se konzumiralo na veliko u svim javnim događajima i zabavama.
Grozd, loza, vinograd ili vino bili su utiskani u mnoge ambleme, priče, pjesme, kao nekakav znak prepoznatljivosti.
Zahvaljujući osobama poput Miljenka Grgića, Hrvatska je odigrala značajnu ulogu u stvaranjuu svjetske vinske povijesti.
Vino se spominje u stihovima hrvatske nacionalne himne “Lijepa naša domovino” koju je napisao Antun Mihanović.
Nema nikakve sumnje da je Hrvatska vinska zemlja ili zemlja vina.
U današnje vrijeme suočavamo se sa ozbiljnim utjecajem i ekspanzijom pivske kulture koja pomognuta jakim marketinškim aktivnostima sve više utječe na stvaranje novih trendova kojima je podložna psihologija mase.
Okruženi smo pivskim reklamama u svim mogućim događanjima, pogotovo onim sportskim, pa je tako nezamislivo pratiti nogometnu utakmicu bez piva.
Naravno, ne radi se ovjdje o namjeri opstrukcije pivske kulture ili uživanja u ispijanju piva. Izbor je nužan i potreban, kao i neka vrsta konkurencije. Ali nameće se potreba postavlanja nekih pitanja:
Zbog čega se tako brzo odričemo onog što jesmo, a postajemo ono što nismo?
Zašto gubimo moć tradicionalne nacionalne povijesne priče?
Hrvatska je turistička zemlja. Trebali bi investirati mnogo u stvaranje prepoznatljivosti u svim aspektima. Vinska prepoznatljivost je svakako jedan od ključnih aspekata na kojem bi trebalo mnogo raditi i koja ima veliki potencijal.
Postoji mnogo turista na svijetu koji bi voljeli doći u Hrvatsku i upoznati našu povijest, tradiciju, gastronomiju i poslušati naše jedinstvene priče.
Vinska je priča jedna od onih beskonačnih, sa toliko mnogo dimenzija od kojih je najvažnija ona ljudska; ljudski dodir s prirodom.
Napuštajući našu vinsku proizvodnju snažno utječemo na prirodu i izmjenu krajolika. Što su Dalmacija i Istra bez vinograda?
Naše UNESCO zaštićeno područje “Starogradsko polje” kojeg su utemeljili stari Grci prije 2400. godina imalo je primarnu ulogu vonograda.
Bez proizvodnje vina dovodimo ga u opasnost nestajanja i gubitka te primarne uloge; biti vinograd.
Postoji mnogo argumenata koje nije moguće navesti u ovom malom članku, ali neka ovo bude nekakva početna točka ili inicijacija razgovora i razmišljanja o potrebi promjena na hrvatskoj vinskoj sceni.
Hrvastki nacionalni dres sa crvenim i bijelim kvadratima, naša šahovnica, postala je naš najbolji nacionalni brend. Neka naša crvena i bijela vina budu neka vrsta šahovnice i neka cijeli svijet spozna da je Hrvatska zemlja vina.
Često u našim medijima možemo naići na komentare poput onog: “turizam će sve uništiti” ili onaj meni posebno drag “zbog turizma ćemo postati sluge”.
Trebamo li mi postati “turizmofobi” ili još gore “turistofobi’?
Jedan naš “ugledni” novinar nedavno je u jednom svom članku turiste nazvao “pacijentima” koji su preplavili grad noseći sa sobom stalke za selfije… “Ugledni” novinar nije mislio na pacijente koji su došli u Hrvatsku na lječenje, već je izrazom “pacijenti” zapravo pogrdno nazvao turiste koji su se došli diviti onome čemu se taj dotični novinar ne zna diviti. Njemu su turisti – “pacijenti”, prevedeno; luđaci koji nam (mu) smetaju.
Turizam na mom otoku Hvaru započeo je prije 150 godina, upravo dolaskom pacijenata koji su trebali zdravu klimu, prehranu i miran način života, pa bi bilo lijepo da smo i danas preplavljeni pacijentima te kategorije, ali mi se čini da baš i nismo.
Turizam kao i svaka druga grana gospodarstva može biti pokretač ako se tako poslože svi parametri za njegov razvoj i održavanje. I nema razlike između turizma i na primjer brodogradnje. Ako za proizvodnju broda moramo uvesti sve potrebne sirovine, poluproizvode, proizvode, tehnologiju i radnu snagu, onda je jasno da od brodogradnje nećemo imati ništa osim “uništenja” i to samouništenja. Tako je i sa turizmom. Isto.
Prema mojim saznanjima udio domaćih prehrambenih proizvoda proizvedenih na Hvaru u UNESCO zaštićenom Starogradskom polju u ukupnoj količini konzumiranih prehrambenih proizvoda tijekom turističke sezone na Hvaru sramotno je nizak. Pored toliko ljudi i dobre zemlje sa još boljom pričom, mi turistima serviramo uvoznu hranu. Čak i vino. Graševina na otocima polako postaje gotovo domaći proizvod. I to je svima normalno. A daleko je to od normalnog.
Dalmatinska prehrana kao dio mediteranske prehrana također je UNESCO zaštićeno dobro, a mi uvozimo namirnice iz zemalja daleko od Dalmacije i Mediterana.
I je li turizam kriv za to?
Turisti vape za doživljajem domaćeg, izvornog, a mi im nudimo svjetsku konfekciju. U centru grada Hvara na pjaci dominira nekakav “Azijski restoran”. Uz svo dužno poštovanje prema tom egzotičnom kontinentu i njegovim narodima, mislim da je to apsurd i paradoks.
Uništavamo sami sebe. Ne uništava nas turizam.
Turizam bi mogao i trebao biti pokretač poljoprivrede i raznih manjih proizvodnji, konkretno na otoku Hvaru i drugim otocima, kada bi oni kojima je to posao tako postavili stvari, tj procese.
A sada malo o turizmu koji nas čini “slugama”.
I opet mala usporedba sa brodogradnjom. Nikada nisam shvatio zašto bi varilac ili monter u brodogradilištu bio gospodar, a konobar ili kuhar u hotelu sluga?
Jedan i drugi rade za plaću koju im daje nekakav vlasnik. Ako vlasnika nazovemo gospodarom, onda su svi sluge. Ili nitko od njih nije ni sluga ni gospodar ,već ono što jesu; varioci, monteri, konobari, kuhari… manje ili više dobri ili loši
Naravno, oni koji vjeruju da je drug Tito dao radnicima brodogradilište i da su oni bili gospodari, neće prihvatiti ovu moju teoriju društveno socijalne zavjere.
Ipak, mnogi ljudi koji danas iznajmljuju svoje apartmane, ili vode svoje male restorane, kafiće i dućane, vlasnici su i gospodari, te samostalno određuju svoju poslovnu politiku. Njih u Hrvatskoj ima puno i značajan su faktor u oblikovanju turističke ponude, makar one osnovne. Ne znam zašo bi se osjećali kao sluge.
Naši gradovi, kao i svugdje u svijetu gube pojam “sezone” i rade punom parom kroz čitavu godinu, pa će sigurnog kontinuiranog posla biti sve više. Nisu za to zaslužne one odgovorne osobe, već se to dogodilo upravo zbog onih “pacijenata” koji su nas prepoznali i počeli dolaziti.
A kada bi se one iste odgovorne osobe potrudile i osmislile da turizam u ruralnim područjima ne ovisi samo o suncu ili moru, te da traje makar približno kao u gradovima, sa potrebom za konobarima i kuharima, onda bi osjećaj “služenja” u sezoni što prevedeno znači par mjeseci, nestao.
U svakom slučaju turizam nije nikakav vuk, već bakica sa kolačima. Svi mi koji ovdje živimo trebali bi biti crvenkapica, a državne bi institucije morale biti lovac i lovočuvar koji bi pazio da se bakica ne transformira u vuka, ili da vuk ne pojede bakicu zajedno sa kolačima.
Ilustrirana mapa procesije Za križen objavljena je u knjižici nosača zvuka “Obredi Velike sedmice i procesija Za križen”.
Nakladnik: Miki Bratanić (2004.). Dizajn: Đurđica Katić/Miki Bratanić. Foto: Foto klub Split/Miki Bratanić.
U noći sa Velikog četvrtka na Veliki petak, kada mjesec u svom punom sjaju obasjava zvonike, crkve, vinograde i maslinike, iz mjesta Vrboska, Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče i Vrbanj, oko 22 sata, kreću procesije svaka za svojim križem.
U smjeru kazaljke na satu obilaze svako mjesto, zaustavljajući se u crkvama, u kojima ispred “Božjih grobova“ pjevaju stare kitice „štrofe“ Gospinog plača.
Sve one zajedno čine jedinstvenu pokorničku tradiciju koju zovemo “PROCESIJA ZA KRIŽEN”
“Tužna mati tad se uputi, putem čineć plač preljuti“ jedna je od „štrofa“ kojima se iz crkve kreće u noć.
U procesiji sudjeluje križonoša, koji ima čast nositi križ, njegova osobno odabrana pratnja; pjevači i oni koji nose razne svijeće (kandilire, ferale i ceroje), te ostali mnogobrojni vjernički puk. Štrofe Gospinog plača pjevaju dva pjevača koji kleče na prednjoj klupi, ispred Božjeg groba. Oni pjevaju različite štrofe, u ovisnosti o crkvi u kojoj pjevaju. Odgovarači, kojih obično bude tri ili četri, pjevaju uvijek istu štrofu, s nogu u bočnoj klupi. Ostala pratnja pjeva pokorničke psalme za vrijeme dolaska ili odlaska iz mjesta.
Procesija traje čitavu noć, te se ujutro vraća u svoju matičnu crkvu.
To je možda i najdirljiviji dio procesije, jer se pred crkvom sakupi gotovo čitavo mjesto, kako bi dočekalo sveti križ i fizički umornu, ali duhovno obnovljenu procesiju ljudi, koji kao poneseni nekom čudnom energijom pjevaju iz sveg grla.
Svaka od šest procesija ima neke svoje lokalne male specifičnosti, ali u načelu svi posjećuju iste crkve i hodaju istim putem. Najzanimljivija je svakako različitost pjevanja štrofa Gospinog plača koje pjevaju pjevači i odgovarači, ali i psalama koje pjevaju ostali sudionici u procesiji, jer svako mjesto ima svoje specifične napjeve.
U Jelsi se jelšanski križonoša na povratku procesije na mjesnoj pjaci, pred crkvom, u punom trku sa križem „baca u zagrljaj“ svećenika, koji ga čeka sa svojim pukom.
Posebno je interesantan susret sa mrtvima, tj. običaj da se na povratku pohodi groblje (običaj u Vrbanju), te se oda počast svim pokojnima, koji više ne mogu sudjelovati u procesiji.
Tada se pjeva „Martvih duše ti sahrani, di su tvoji odabrani“ .
U tome je trenutku fizički i duhovno, na jednom mjestu sakupljeno čitavo selo.
Nakon otpjevanih štrofa u crkvi, običaj je da križonoša da blagoslov puku sa svetim križem, kojeg je nosio čitavu noć.
Time je procesija „Za križen“ završena.
Kako je Veliki petak post i nemrs, te se tradicionalno priprema bakalar.
Prije nego se ode na počinak, svrati se do križonošine kuće, na porciju te krepne delicije...
Procesija za križen ima svoju polumilenijsku neprekinutu tradiciju. Za vrijeme njemačke okupacije otoka Hvara 1944. godine procesija Za križen bila je zabranjena.Kako se višestoljetni lanac tradicije ne bi prekuinuo, izbjegli Hvarani koji su se nalazili u kampu Ell Shatt na Sinaju, improvizirali su svoje crkve, „Božje grobove“, križ i svijeće, te u tuđem svijetu, daleko od svojih domova, pred očima mnogih stranaca, održali procesiju i još jednom dokazali svoju nepokolebljivu vjeru.
Procesija Za križen – Tradicija ili vjera ?
Kontinuitet od nekoliko stoljeća neupitno je okarakterizirati kao tradiciju, tim više što se takav kontinuitet nije nikada prekinuo.Treba međutim postaviti pitanje iz čega je izrasla ta tradicija i na čemu je utemeljena? Što je motiviralo ljude da bez obzira na vremenske uvjete, političke prilike, socijalne, sociološke ili pak one najteže ratne, održavaju tu tradiciju? Što je to što inspirira ljude generacijama, ispunjava ih i krijepi kroz godine, daje im snagu, volju i želju za nastavljanjem tradicije? Gdje je moguće i u čemu pronaći odgovor?
Možda u nekakvom trendu, modi, ideologiji, interesu, profitu, ili možda eksponiranosti?
U samom srcu otoka Hvara u krugu šest mjesta: Vrboska, Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče i Vrbanj potrebno je zaviriti u srca ljudi koji u noći Velikog četvrtka na Veliki petak održavaju tradiciju procesije koju zovu, jednostavno: „Za križen“. U dubini njihovih mekih srdaca moguće je pronaći istinski odgovor na naše naslovno pitanje, a taj odgovor je; vjera, čvrsta vjera. Jedino na, kao kamen, čvrstoj vjeri moguće je utemeljiti nešto što nitko i ništa nije moglo srušiti nikada. Samo je čvrsta vjera mogla iz kamena zemlju stvoriti, te iz nje plodove dobiti, kamenom polja svoja opasati, od kamena crkve, zvonike, kale, pjace i rive sagraditi, kamenom izmučeno tijelo, mrtvo, blagoslovljeno pokriti. A kada zadnja ploča bude pokrivena, kada i posljednja duša iz ovih mjesta bude na nebo uznesena, tada će to kamenje znati progovoriti, kao jeka prošlosti odzvanjati će psalmi kaletama, pjacama, rivama i u crkvama, a mjesec će obasjavati zvonike i polja.Tradicija i vjera neće se prekinuti.
Miki Bratanić
Klikom na fotografiju mape procesije Za križen ispod biti će te usmjereni na Youtube Playlistu sa video isječcima svih procesija snimljenih u župnoj crkvi u Vrbanju 2004., kako bi se stekao dojam o različitosti napjeva svakog od mjesta sudionika procesije.
Procesija Za križen, Youtube Playlista sa video isječcima svih procesija,
kliknite na sliku:
Fotografije procesije Za križen iz Jelse 2007. Križonoša Paulo Bunčuga. Foto; Mladen Mišo Šćerbe
Audio zapis štrofe Gospinog plača, zajedno sa psalmom Pomiluj mene Bože, s kojima kreće procesija iz Vrbanja. Kliknite na sliku:
Štrofa
Fotografije iz svih crkava procesije iz Vrbanja
Vrbanj Božji grebVrboskaJelsaVrisnikPitveSvirče
Vrbanj
Štrofe svih procesija iz 2004. godine
Štorofe iz svih procesija koje su se pjevale u procesiji Za križen zabilježene 2004. godine (popisao Miki Bratanić, po kazivanju pjevača iz svakog mjesta):
Vrboska
(križonoša Dinko Damjanić)
U župnoj crkvi prije polaska:
Spasitelj naš gorku danas smrt na križu podni za nas (Odgovori se)
O Isuse Božji Sinu slava Tebi budi u viku
U Gospinoj crkvi-tvrđavi
O prislavni sveti Križu prigni mi se dol’ na blizu
U Jelsi (župna crkva):
O žalosna Mati ka si pričekala tužne glasi
Obazri se zlato moje Marija Te majka zove
Di si Sinko željo moja tužna Ti je majka Tvoja
U Pitvama (župna crkva):
Vratare ću pomoliti dal bi mogli otvoriti
O vratari braćo moja otvor’te mi vrata ova
Otvor’te mi plačnoj vrata da ja prijden prid Pilata
U Vrisniku (župna crkva):
Da sud krivi priobrati ter mi Sinka on povrati
O Pilate sudče krivi zašto mene ti rascvili
Osudivši pravednika otpustivši razbojnika
U Svirčima (župna crkva):
Gospa glavu uzdržaše Mande snagom nastojaše
Ajme Mande pomozi me sestrom svojom uzdrži me
Ajme meni nevoljnici pritužbenoj žalosnici
U Vrbanju (župna crkva):
Križ mu dadu na ramena ka mu bila izranjena
O prislavni Sveti Duše daj svim virnim da se skruše
Eto Ivan cvileć teče kako mrtva Gospa kleče
U Vrboskoj (na groblju):
Priporuči mrtve duše i nevirnim da se skruše
U Vrboskoj (župna crkva):
On nam daruj vičnu slavu radovat se snjim u raju
Di no s majkom bi proslavljen po sve vike vikov.Amen.
Jelsa
(križonoša Stjepan Ivanišević)
U župnoj crkvi prije polaska:
Nut mislimo svi mi danas ki na križu umri za nas (Odgovori se)
Di je sada Sin Tvoj dragi kralj nebeski Bog naš pravi
U Pitvama (župna crkva):
Anđel s neba k Njemu dojde pokripi Ga opet pojde
Pojdi Ive k majci mojoj prižalosnoj tetki tvojoj
Obazri se zlato moje marija Te majka zove
U Vrisniku (župna crkva):
Jao Gospe plačna moja di je sada dika tvoja
Pojdi Ive k majci mojoj prižalosnoj tetki tvojoj
Obazri se zlato moje marija Te majka zove
U Svirčima (župna crkva):
Mandalina ne bi lina primi Gospu na kolina
Anđel s neba k Njemu dojde pokripi Ga opet pojde
Pojdi Ive k majci mojoj prižalosnoj tetki tvojoj
U Vrbanju (župna crkva):
O prislavni Sveti Duše daj grišnikom da se skruše
Pojdi Ive k majci mojoj prižalosnoj tetki tvojoj
Obazri se zlato moje marija Te majka zove
U Jelsi (preko obale):
Pojde Ive priko grada žaluć, plačuć Meštra draga
U Jelsi (župna crkva):
Nam dariva višnju slavu radovat se s Njim u raju
Pojdi Ive k majci mojoj prižalosnoj tetki tvojoj
Pitve
(križonoša Veljko Barbić)
U župskoj crkvi prije polaska:
Nut mislimo o tom danas ki na križu umri za nas
Umiljeno križ svoj primi zagrli ga pojde s njimi
U Vrisniku (župna crkva):
U parsi se počme biti tužnim glasom sad vapiti
Ajme meni Sinko dragi o Isuse Bože pravi
Ne dadu mi pristupiti niti sinka poljubiti
U Svirčima (župska crkva):
Čuvši Gospa plačne glase sve odskube svoje vlase
Božja Mati to ne znaše s Mandalinom doma staše
Gospi sestre pritekoše nad njom kose raspletoše
U Vrbanju (župska crkva):
O žalosna mati ka si pričekala tužne glasi
Di su Sinko učenici Tvoji dragi nasljednici
Nemam koga ja moliti ko će za te govoriti
U Vrboskoj (župna crkva):
Jao Gospe plačna moja di je sada dika tvoja
Križu ću se ja moliti s gorkim plačem govoriti
O prislavni križu sveti na kom visi Sin propeti
U Vrboski (Gospina crkva-tvrđava):
Jao Gospe plačna moja di je sada dika tvoja
U Jelsi (župska crkva):
Tarst u ruke Njemu daše pak s njom glavu izlupaše
Ča se Gospa već moljaše toko manje opravljaše
Anđel s neba k Njemu dojde pokripi Ga opet pojde
U Pitvama (župna crkva):
Ti nam daruj vičnu slavu radovat se s Njim u raju
Gdi no s majkom jest proslavljen po sve vike vikov.Amen.
Vrisnik
(križonoša Božidar Gurdulić)
U župskoj crkvi prije polaska:
Spasitelj naš gorku danas smrt na križu podni za nas (odgovori se)
I zavapi željno tada dragi Sinko kud greš sada
U Svirčima (župna crkva):
Mande s Majkom tugovaše gorke suze prolivaše
O Isuse Gospodine ja sam tužna za tvoj’ ime
Teb’ izgubih prijatelja Sina Božjeg Spasitelja
U Vrbanju (župska crkva):
O prislavni Sveti Duše daj svim virnim da se skruše
Srce moje što ne pukne jer za Sinom vele vene
Ajme Sinko željo moja tužna Ti je Majka Tvoja
U Vrboskoj (župska crkva):
O Lovrinče pečeniče Isusovi učeniče
Oh nemilo križa drivo na kem propet tilo živo
Tilo Isusa Sina moga kega gledam sad martvoga
U Jelsi (župna crkva):
O vratari braćo moja otvor’te mi vrata ova
Otvor’te mi tužnoj vrata neka dojdem do Pilata
Ajme meni Sinko dragi o Isuse Bože pravi
U Pitvama (župna crkva):
Zato danas svi plačimo smart Njegovu požalimo
Plače Njega zraka sunca i kamenje koje puca
Plače Njega svaka svaka duša koja ovo s pomnjom sluša
U Vrisniku (župna crkva):
Križu sveti poštovani od Isusa odabrani
Priporuči Ocu svomu da mir dade mistu ‘vomu
S toga križa daj nam znamen po sve vike vikov.Amen
Svirče
(križonoša Tadija Plenković)
U župnoj crkvi prije polaska:
Nut mislimo ovdan danas ki na križu umri za nas (odgovor u svim drugim crkvama)
O Isuse Božji Sine slava tebi budi vike(odgovor samo u Svirčima prije polaska)
U Vrbanju (župna crkva):
Jer ti nosim tužne glase Sinka draga već predaše
O prislavni Sveti Duše daj njim milost da se skruše
U Vrboskoj (župna crkva):
Jer ti nosim tužne glase Sinka draga već predaše
O Lovrinče pečeniče isusovi učeniče
U Jelsi (župna crkva):
Jer ti nosim tužne glase Sinka draga već predaše
Gospa Sinka žalovaše plačući Ga ter moljaše
U Pitvama (župna crkva):
Jer ti nosim tužne glase Sinka draga već predaše
Ako li ga ne osudiš cesarevu milost gubiš
U Vrisniku (župna crkva):
Jer ti nosim tužne glase Sinka draga već predaše
O Isuse Božji sine slava tebi budi vike
U Svirčima (župna crkva):
Jer ti nosim tužne glase Sinka draga već predaše
Evo sam ti na križ doša vele muke jesam proša
Vrbanj
(križonoša Milan Turić)
U župnoj crkvi prije polaska:
Spasitelj naš gorko danas, smart na križu podni za nas (Odgovori se)
I zavapi jadna tada,sinko dragi di ćeš sada
U Vrboskoj (župna crkva):
Otvorte mi plačnoj vrata, neka prijden prid pilata
Da s Pilaton govorimo, ter ga plačno mi molimo
Što ti čini Sin moj dragi, kralj nebeski Bog tvoj pravi
Melju ih u medijskom žrvnju i prahom pune glave naroda
Smiču se izdanci četveroreda i grane osjećaja za svoje
Lome se ogledala povijesti na kojima su obrisi njihovi
Metu se kosti što ih zemlja povraća na očigled svijeta
Vriju prikrivene strasti iz bordela gospođice od tri pedlja
Okupljaju se mušterije s triperima zajedničkih genoma
Rastu novi plodovi sa bulevara generacija krivog srastanja
Grade se nova virtualna odlagališta izmišljenih zločina
U radnim akcijama nabacuju se grijesi na lice Hrvatske
Sirotanovići traže veće lopate za probijanje vlastitih normi
Na peronu povijesti narod se ukrcava u vlak za budućnost
Nema šina na obzoru pruge ni putokaza, a para već zviždi
Crvene marame mašu i karanfili odbora za ispraćaj u sjeni
U sjeni mrtvih sjena Slušam i gledam; Preljevaju se korita licemjerja S lijeve i desne strane Natapaju polja neznanja naroda Bitno postane nebitno Nebitno bitno Silna briga za tuđe Bezdušnost za svoje Prekrivena istina vapi Istaknute laži viču Povijest se ponavlja Repete do povraćanja Zaludu je sve Ne vrijedi ništa Stalno negdje putujemo K nečim težimo Za sve je drugi kriv Pogotovo desno Neznanje je napredak Znanje nazadnost Ljubav za svoje prezir Mržnja svojeg hvala Žao mi je jadnih ljudi Zaslužili su život Umoran sam od nabrajanja Ima još mnogo toga Slušam i gledam Oko sebe Tu U sjeni mrtvih sjena
Šume ukradene mladosti
U sjeni krošnja šuma spava mladost ukradena
Njezine snove prekriva lišće na lišću uvelo
U kori stabla urezane molitve anđelu čuvaru
Posljednji pozdravi majci i želje voljenoj dragoj
Na kamenu znamen križa i ime s godinom rođenja
Davno uvela ruža i buket poljskog cvijeća
Samo je naizgled tišina jer i vjetar u granama sluša
Zemlju što žalosno priča nedosanjane snove duša
A kad sunce odnese sjene i otare rosne suze
Vjetar će dignuti lišće odvest ga u druge šume
I tamo se pričaju priče nad humkom što krije snove
Prošlo je više od četvrt stoljeća otkad imamo našu državu Hrvatsku. Ako se malo izdignemo iz dnevnopolitičkih previranja, ona ipak ide polako naprijed – možda ne onako kako bismo mi htjeli, ali se kreće, i to nas treba veseliti. Međutim, ukoliko zavirimo u spomenuta dnevnopolitička previranja čiji se intenzitet vremenom sve više pojačava, stječe se dojam da smo u nekim stvarima otprilike pola stoljeća otišli unatrag. Najviše smo u tom vremenu ostali i zaostali mentalno, zarobljeni u vlastitim zabludama i uvjerenjima naših starih kadrova koji su nam postali novi vođe, kreatori javnog mišljenja te odgajatelji novih generacija.
Upravo oni koji najviše zagovaraju zaborav povijesti i propagiraju okretanje budućnosti, svakim nas danom sve više vode unatrag u povijest.
Nažalost, stvaranjem države Hrvatske nije započeo proces lustracije, tj. rasvjetljavanja povijesne istine i razlučivanja istine od laži, već se nastavilo u istom tonu, pa smo sada tamo gdje smo i bili. I nije problem što ljudi ne znaju istinu, već je problem što znaju puno neistine, kako se danas popularno naziva laž.
Ljudi su zbunjeni i izgubljeni u savršenoj javnopolitičkoj igri potpomognutoj medijima u kojoj se svakodnevno proizvode afere, spletke, podjele, stvara loše ozračje i osjećaj bezizlaznosti, što iscrpljuje i državu i narod.
Tko je lijevo, a tko desno, i što je to lijevo, a što desno, više nitko i ne zna, a to je očito i cilj.
I zato sam odlučio volonterski pomoći u rasvjetljavanju i razumijevanju naše stvarnosti objavljivanjem serijala članaka kojima bi se jednostavnim ljudskim jezikom pokušale demistificirati neke tabu-teme i pitanja oko kojih se u nas lome koplja i dijele ljudi te stvara negativna i nezdrava energija u društvu.
Ti članci u cjelini čine svojevrstan Priručnik za život u Hrvatskoj, koji bi ljudima trebao dati poticaj da razmisle i razluče tko je tko i što je što u ovoj zemlji.
Svi bismo mi trebali znati i moći stvoriti vlastito mišljenje zasnovano na znanju i istini, a ne na neznanju i laži, jer bez istine nema ni ljubavi, ni sreće, ni života, ni budućnosti. Laž može biti temelj samo nemoralu, licemjerju i dvostrukim kriterijima, a od njih ništa dobra.
Priručnik bi trebao pomoći sagledati niz tematskih pitanja čiji bi odgovori stvorili jasnu sliku onog što se događalo nekad i što se događa danas u Hrvatskoj.
Odgovori na ta pitanja omogućili bi nam da konačno razriješimo sukobljavanja s vlastitom poviješću i da se odgovorno, bez ostavljanja otvorenih pitanja ispod tepiha, okrenemo budućnosti, ne ostavljajući našoj djeci razloge za nove sukobe I svakodnevna politička prepucavanja. A na prvome mjestu, već u idućem članku, postavio bih temu „Jugoslavija” i pitanje našeg odnosa prema toj bivšoj
državi koja nam je toliko zla nanijela, a o kojoj se sve više u medijima govori isključivo u pozitivnom svjetlu, sjetno i nostalgično, čime se omogućuje novo krivo srastanje mladih generacija – naše djece. To je jedno od ključnih pitanja i goruća tema, jer ako to nismo u stanju razriješiti sami sa sobom, ako
to preskočimo, onda nismo odgovorni ljudi. Onda i ne zaslužujemo bolje.
Premda je Hrvatska lijepa zemlja, a Hrvati sposobni i vrijedni ljudi, hrvatska država nije poželjna destinacija za život vlastitomu narodu, što potvrđuje kontinuirano iseljavanje i zabrinjavajući
pad broja stanovnika, pogotovo mladih i radno sposobnih. Višestoljetno nepostojanje države i bivanje pod tuđinskim vlastima te tek nedavno „rođenje“ vlastitih institucija, neupitno Hrvatsku definira kao dijete-državu koja tek raste I sazrijeva. Roditelji znaju da se čovjek najviše formira upravo u
dječjoj fazi, pa ako čovjek kao dijete ode u krivom smjeru, teško ga je kasnije ispraviti kao odraslu osobu. Tako je i s državom.
Svi mi na neki način sudjelujemo u usmjeravanju svoje zemlje i u stvaranju onog što se zove kvaliteta života – i to ne samo ona ekonomska, već sveopća.
Bez kruha se ne može živjeti, ali ipak ne živi čovjek samo o kruhu. Ako se među ljudima stvara negativna energija kroz razne teme zatrovane ideologijom koje ih dijele, onda čak i kada bi bili bogati, ne bi baš mogli uživati u takvom životu uz konstantne svađe i netrpeljivost.
Zato ne smijemo nikako dozvoliti da se naša djeca zadržavaju i troše u nekim povijesnim iskrivljenim tezama koje će im se nametati stalno kroz medije kao nekakva nužnost određivanja. Prevelika je ostavština tih neriješenih tema i previše je neodgovorenih pitanja, što nas čini nesretnima, a imamo sve preduvjete za biti sretni.
Da bismo mogli pravilno odgajati djecu, moramo i sami znati što je pravilno. Moramo imati znanje. Znati istinu. Što znamo o sebi, o svome narodu, o svojoj zemlji, o njezinim političarima? Što su nas učili i što nas danas uče?
Priručnik bi trebao, dakle, dati odgovor na mnoge teme i pitanja koja su trebala biti davno odgovorena i razriješena, a koja nam se pletu pod nogama i postaju podloga za političku igru bez granica zbog koje se ne bavimo tehnologijom, dakle onim što bi nas trebalo vući naprijed, već ideologijom, odnosno onim što nas vuče nazad.
I to je smisao ovoga Priručnika: jednostavnim jezikom
razbiti određene mitove, objasniti neke događaje i reći istinu,
kako bi se stvorila platforma za zdrave i pozitivne međuljudske
Web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva tijekom navigacije po web mjestu. Od ovih kolačića, kolačići koji se prema potrebi kategoriziraju pohranjuju se na vaš preglednik jer su bitni za rad osnovnih funkcionalnosti web stranice. Koristimo i kolačiće treće strane koji nam pomažu u analiziranju i razumijevanju načina na koji koristite ovu web stranicu. Ti će se kolačići pohraniti u vaš preglednik samo uz vaš pristanak. Također imate mogućnost isključivanja ovih kolačića. Ali isključivanje nekih od ovih kolačića može imati utjecaja na vaše iskustvo pregledavanja.
Nužni kolačići su apsolutno neophodni za pravilno funkcioniranje web stranice. Ova kategorija uključuje samo kolačiće koji osiguravaju osnovne funkcionalnosti i sigurnosne značajke web stranice. Ovi kolačići ne pohranjuju nikakve osobne podatke.
Svi kolačići koji možda nisu osobito potrebni da web mjesto funkcionira i koriste se posebno za prikupljanje osobnih podataka korisnika putem analitike, oglasa, drugog ugrađenog sadržaja nazivaju se nepotrebnim kolačićima. Obvezno je nabaviti pristanak korisnika prije pokretanja ovih kolačića na vašoj web stranici.
