Miki Bratanić u maniri pravog francuskog novovjekog prosvjetitelja nizom svojih feljtona poučava zajednicu koja mu je i kojoj je dostupan. U suvremeno doba koje sve više ignorira pisanu riječ, u kojem je kultura pisane riječi svojstvena generaciji dinosaurusa, Miki je pronašao ključnu formu/formulu za dopranje do širih društvenih slojeva. To je forma feljtona koju autor vrlo vješto koristi u promicanju općih vrijednosti za koje procjenjuje da ih hrvatska javnost loše ili pak površno percipira. U izrazu je blag i blizak većini čitatelja elektroničkih medija, dok je u odabiru tema izuzetno aktualan, ne propuštajući lirično-stručno komentirati sve što izaziva javnu pozornost. Upravo u ovoj sintagmi i leži čar Bratanićevih feljtona, jer su oni u isto vrijeme i poučni i stilski dotjerani, gotovo poetski, a opet iznimno korektni. I nije tu Bratanić samo onaj koji kroz vlastite riječi poučava, on čitatelja tjera da misli, da pogleda stvarnost oko sebe, da se zapita o stvarima koje je nekada poimao kao dogmatske. Profesionalni novinari prenose vijesti, no ljudi poput Mikija Bratanića šire ideje. Iako je sklon kritici društva, Miki to čini na konstruktivan način, nudeći cjelovita rješenja, upučujući pri tome na paradoks koji potencijalno može nastupiti ignoriranjem određenih tema.
Doc.dr.sc. Vlatka Vukelić
O knjizi | |
---|---|
Autor | Miki Bratanić | Jezik | Hrvatski | Godina | 2021 | Izdavač | Vlastita naknada | Digitalno izdanje |
Detalji
Miki Bratanić u maniri pravog francuskog novovjekog prosvjetitelja nizom svojih feljtona poučava zajednicu koja mu je i kojoj je dostupan. U suvremeno doba koje sve više ignorira pisanu riječ, u kojem je kultura pisane riječi svojstvena generaciji dinosaurusa, Miki je pronašao ključnu formu/formulu za dopranje do širih društvenih slojeva. To je forma feljtona koju autor vrlo vješto koristi u promicanju općih vrijednosti za koje procjenjuje da ih hrvatska javnost loše ili pak površno percipira. U izrazu je blag i blizak većini čitatelja elektroničkih medija, dok je u odabiru tema izuzetno aktualan, ne propuštajući lirično-stručno komentirati sve što izaziva javnu pozornost. Upravo u ovoj sintagmi i leži čar Bratanićevih feljtona, jer su oni u isto vrijeme i poučni i stilski dotjerani, gotovo poetski, a opet iznimno korektni. I nije tu Bratanić samo onaj koji kroz vlastite riječi poučava, on čitatelja tjera da misli, da pogleda stvarnost oko sebe, da se zapita o stvarima koje je nekada poimao kao dogmatske. Profesionalni novinari prenose vijesti, no ljudi poput Mikija Bratanića šire ideje. Iako je sklon kritici društva, Miki to čini na konstruktivan način, nudeći cjelovita rješenja, upučujući pri tome na paradoks koji potencijalno može nastupiti ignoriranjem određenih tema.
Prosječni hrvatski čitatelj danas glavninu koncentracije dok čita tekst putem elektroničkih medija ima kulminiranu u kartici teksta. To je obrazac kojega se i Miki drži. Međutim, često je unutar tako skromnog rečeničnog korpusa teško tako sažeto i jasno koncipirati osnovne misli. U ovom korpusu tekstova/feljtona, jasno je kako je autoru to i te kako pošlo za rukom te on gotovo kao da stvara neki novi novinarski stil. Lišen je pseudointelektualnih naklapanja, ali je kroz svoje tekstove društveno aktivan/aktualan. Moramo biti svjesni i trenutka u kojem Bratanić stvara, a to je povijesni trenutak u kojem su okosnica društvene i poslovne elite pitomci Šuvarove reforme. Svjestan upravo te stvarnosti, Bratanić se direktno obraća njima/nama u nizu jasnih poruka o društvenim devijacijama koje se još mogu sanirati.
Opširne znanstvene analize velikom broju prosječnih Hrvata danas su ili teže dostupne ili što je još gore, nisu zaniljive. Te nove koncepte, stare vrijednosti i ideje za bolju budućnost Bratanić je vješto sumirao u svom pogledu na hrvatski trenutak. Upravo ovakvi feljtoni jednom će poslužiti za neka buduća povijesna istraživanja, kada danas bude jučer i kada će se istraživati duh obična čovjeka, van elitnih sustava koji se znao izboriti da se njegove misli malo dalje čuju…..
Doc.dr.sc. Vlatka Vukelić
Autor u knjizi (zbirci svojih objavljenih priloga na portalu Narod.hr) preuzima primjere iz prošlosti, kao mitska mjesta hrvatske povijesti, s nakanom da napiše priručnik za sadašnjost te pridonese rješavanju problema koji opterećuju sadašnjost. Odabirom osjetljivih tema iz prošlosti dviju država, Jugoslavije i Hrvatske, uspio je u svojoj nakani: ukazati na smjernice kako iz povijesnih iskustava popraviti hrvatsku stvarnost, učiniti ju jasnijom, jer smo se za nju krvavo borili. Dajući određene savjete za budućnost, pokušava objasniti uzroke tih povijesnih događaja kako bi pridonio njihovu rasvjetljavanju, što je veliko opterećenje svakodnevnice a osobito političkog aspekta. Autor u knjizi osjetljivim povijesnim temama pristupa iz osobnog kuta, ali mu vlastite opservacije nisu smetnja zauzimanju realnog stava prema događajima koji su obilježili zadnjih 80-ak godina hrvatske povijesti. Većina poglavlja počinje upečatljivim povijesnim primjerom, koje tumači osobnim tumačenjem toga događaja, ali na kraju uvijek završava mirnim tonom, što daje dojam nepristranog pristupa odabranim temama: “Jer budućnost nije ništa drugo nego povijest, ponovljena ili poboljšana. Budućnost je ono što smo napravili danas s iskustvom od jučer.” U teškim temama iz prošlosti traži moguća rješenja naše sadašnjice koja je poviješću preopterećena. Pristup temama je iz osobnog iskustva, što ne umanjuje analizu jer ne pristupa “navijački”, apriorno… Takav pristup karakterizira cijeli rukopis,
čitanje i razumijevanje čini lakšim, uvjerljivijim, a autora pristupačnijim i intrigantnijim. Jednostavnim, lepršavim stilom tekst čini prohodnim čemu zasigurno doprinosi njegov neosporni književni talent. Autor je svjestan da je većina naših sadašnjih problema upravo iz recentne povijesti, a implicitna pouka knjige je da kada raščistimo s avetima prošlosti, budućnost će nam biti lakša. Jer ako život nastavimo s neriješenim povijesnim pitanjima, on će dalje biti opterećen, obilježen podjelama i sukobima, što će olakšati manipulacije i/ili indokrinacije, kako nekada, tako i danas. “Samo ako budućnost postane jača od prošlosti, pokrene se sadašnjost” (E. Fischer). Vjerujem da je i završni citat, kojeg navodim u ovom osvrtu, velikana književnosti moguće bila misao vodilja autora Priručnika: “Postoji samo ona točka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. U toj točki cijeli je naš život” (L. N. Tolstoj).
Prof. Dr. Sc. Zlatko Miliša,
Voditelj Centra za interdisciplinarna istraživanja / Šef katedre za pedagogiju / Filozofski fakultet Osijek / Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku
Čitajući s posebnom pažnjom priručnički sadržaj hvarskog autora sa splitskom adresom Mikija Bratanića namijenjen za život u Hrvatskoj i razmišljajući potom o poslanim porukama od naslova do zaključaka pojedinačnih tekstova, inače objavljivanih u Narodu.hr, morate ostati i sami zadivljeni i iznenađeni kako je uopće moguće takvo ljudsko i posebno razmišljanje zaobići u hrvatskoj političkoj, znanstvenoj i inoj svakodnevnici. Pogotovo što dolazi s obrazovne, društvene, prostorne, radne i životne razine tako suprotne od provedbene političke, a po racionalnom i identitetskom poimanju hrvatske stvarnosti toliko potrebne generacijama koje dolaze.
Naslovima nam već definirani poučci u slijedu: Uvodnik, Ne spominjite Jugoslaviju uzalud, Vukovarske sjene, Krivo srastanje, Nostalgičarski iluzionizam, Jasenovac-zločin nakon zločina, Dijaspora-hrvatsko ružno pače, Zašto je potrebno sjećanje, Kako ljudski vagati i Kako istrijebiti narod, a da se to ne zove genocid, jasno ukazuju na sadržajno usmjeravanje autorskih misli i spoznaja. Vrijednosne su kategorije vezane za hrvatsko društvo i hrvatski identitet usmjerene izravno na ključne probleme hrvatske političke zbilje, povijesno potvrđenu hrvatsku šutnju, mirnodopske uzmake, prihvaćanje vječne krivnje za sve u prošlosti, jednostavne zaborave, trajne odlaske i slične sadržajne već u hrvatskoj svakodnevnici ustaljene forme.
Ukazujući na potrebu razumijevanja života u Hrvatskoj, u svakom se zasebnom tekstu autor uzdiže iznad ustaljenih pristupa i usporednim tumačenjima nastoji pokazati složenost pritisaka na Hrvatsku, kako bi razumijevanje i onima bez posebnih identitetskih emocija bilo jednostavnije i prihvatljivije. Posebna je važnost zahvaćena širina anacionalnog i zapravo protu hrvatskog djelovanja kao povijesne konstante iz oba smjera: unutrašnjeg i vanjskog te poimanje značenja hrvatskog nacionalnog i lokalnog hvarskog demografskog nestanka za hrvatsku budućnost.
Najnovija zbivanja na hrvatskoj političkoj sceni vezana za stradavanja u Hrvatskoj i Hrvata općenito, najbolja su potvrda autorskih promišljanja u Priručniku i njegovih utvrđenih zakonitosti kako se u Hrvatskoj zapravo s prolaskom vremena ništa ozbiljnije nije niti promijenilo. Korištenjem istih obrazaca pripisivanja krivnje i javnih pritisaka na hrvatsku državu i populaciju kao i u vremenima hrvatske neslobode, jasno se potvrđuju autorove opservacije, uočene zakonitosti i priručničke životne mudrosti. I trebaju ih svi pročitati, razmisliti o njima i time postati bogatiji za spoznaje oko kojih su možda bili u dilemi.
Iskreni, razumni i ljudski pogled na hrvatsku prošlu i suvremenu zbilju moguće je nakon čitanja shvatiti kao idealističku želju za promjenama, povezivanjem ukupne hrvatske populacije rasute poput sjemena diljem Zemlje, usvajanjem identitetskih vrijednosti i potrebnim postupanjem u interesu mladih koje dolaze i izvjesne budućnosti hrvatskog društva i prostora. Sadržajno je Priručnik poput pjesme koja ostavlja tragove u mislima, emocijama i željama, poput vrijednosti koja nam nedostaje i zamisli koju želimo.
Dr. sc. Stjepan Šterc